CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

žutuga ljubičasta

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001812

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(DD -)

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Pteroplatytrygon violacea (Bonaparte, 1832) (HRCP001812). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1812. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ivan Jardas
    Armin Pallaoro
    Nedo Vrgoč
    Stjepan Jukić-Peladić
    Vlado Dadić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    -
  • Europska procjena
    -
  • Mediteranska procjena
    -
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Vjerojatno najviše stradava kao slučajna lovina pelagijske koće, mreža plivarica, različitih mreža stajaćica i različitih povlačnih mreža. Unutrašnji i neki drugi čimbenici, kao mala gustoća populacije i njezino sporo obnavljanje zbog malobrojnosti mladunaca po okotu i vjerojatno velika smrtnost mladunčadi, uz onečišćenje mora dodatno pridonose njezinoj ugroženosti.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 9 Onečišćenje
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Vjerojatno najviše stradava kao slučajna lovina pelagijske koće, mreža plivarica, različitih mreža stajaćica i različitih povlačnih mreža. Unutrašnji i neki drugi čimbenici, kao mala gustoća populacije i njezino sporo obnavljanje zbog malobrojnosti mladunaca po okotu i vjerojatno velika smrtnost mladunčadi, uz onečišćenje mora dodatno pridonose njezinoj ugroženosti.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    3.1. Upravljanje vrstom, 4.3. Svijest i komunikacija
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Zbog načina života i rijetkog pojavljivanja u lovinama nema neposrednog i djelotvornog načina zaštite, ali bi se u tom mnogo moglo postići podizanjem svijesti o potrebi zaštite ugroženih vrsta i puštanjem ulovljenih primjeraka na slobodu kad je to god moguće. Zaštiti bi pridonijeli i potpuniji podatci o njezinoj brojnosti, rasprostranjenosti, biologiji i ekologiji, pa bi tomu trebalo usmjeriti istraživačke aktivnosti.
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Općenito naraste do 1,9 m dužine, ali obično samo do 80–100 cm, odnosno do 80 cm širine tjelesne ploče. U Sredozemnom moru najveća širina tjelesne ploče iznosi najvjerojatnije između 58 (mužjaci) i 61 cm (ženke), a masa oba spola između 5,8 i 6 kg (Hamida et al., 2003). Osnovno obilježje vrste vrlo je dug i bičast rep, čija dužina zauzima 2,5–3 dužine tjelesne ploče, i široko zaobljen prednji rub tjelesne ploče s jedva zamjetnim rostrumom. Tjelesna ploča je stoga više diskoidalna nego romboidna, veće širine nego dužine, gotovo ravna stražnjega ruba. Nema leđne i repne peraje, ali je na bazalnom dijelu repa jedna ili su dvije snažne harpunasto nazubljene bodlje, koje su zamjena za leđnu peraju, i kraći uski kožnati nabor s donje strane repa koji počinje ispod bodlje, a kadikad i greben odozgo. Na podu usne šupljine nalazi se 10–12 papila. Koža je u mladih primjeraka potpuno glatka, a u odraslih sa središnjim hrptenim nizom od 10 do 12 bodlji. Škržnepukotine (5 pari) su kratke i smještene s donje strane glave. štrcala su velika i smještena neposredno iza očiju. Gornja strana tijela varira od tamnopurpurne do tamnozelenoplave boje, a takva je i donja strana tijela. Biologija žutuge ljubičaste općenito je slabo poznata. Razmnožava se ovoviviparno. Pari se u proljeće, a mladi se kote ljeti. Broj mladunaca po okotu je malen, općenito varira između 1–9. Pretpostavlja se da ima 2 okota godišnje. U Sredozemnom moru mužjaci spolno sazriju kad dosegnu 42 cm, a ženke 45 cm širine tjelesne ploče, ovarijski fekunditet varira između 5 i 10 oocita spremnih za ovulaciju, uterini između 2 i 7 zrelih jaja ili embrija, a veličina je mladunaca pri okotu 16–19,5 cm u širinu tjelesne ploče, ali ne postoji povezanost između veličine i ovih dviju kategorija plodnosti (Hamida et al., 2003; Capapé et al., 2004a). Hrani se žarnjacima, uključujući meduze, zatim glavonošcima, dekapodnim rakovima i malom pelagijskom ribom. Bodlje na repu su otrovne i služe mu za obranu. Ubod je bolan i opasan, može izazvati nekrozu okolnog tkiva.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Živi pelagičnim načinom života u toplim morima. Zadržava se u epipelagijalu otvorenog mora, na dubinama od oko 1 do 380 m, ali najčešće samo do 100 m, dublje je rijetka. često se može vidjeti uz podmorske grebene ; PHYSIS staništa: 11.111; 11.2242;11.124; 11.123; 19.6
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Žutuga ljubičasta vjerojatno je kozmopolit u toplim i umjereno toplim morima (FAO: 21, 27, 31, 34, 37,41, 47, 51, 57, 61, 71, 77, 81, 87). Rasprostranjena je uz obalu Sredozemnog mora, ali je nema u Crnom moru
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U Jadranskom moru je sporadična. U novije vrijeme veći je broj primjeraka ulovljen u pelagičnoj koći u sjevernom Jadranu (Tršćanski zaljev) (Mavrić et al., 2004; Lipej et al., 2005), ali se najčešće ulove pojedinačni primjerci, i to pretežno u srednjem i južnom Jadranu, Učestalost: rijetka


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Elasmobranchii
  • Podrazred
    Elasmobranchii
  • Nadred
    Squalomorphii
  • Red
    Myliobatiformes
  • Porodica
    Dasyatidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Compagno, Leonard J. V. / Hamlett, William C., ed., 1999: Checklist of Living Elasmobranchs. Sharks, Skates, and Rays: The Biology of Elasmobranch Fishes. 471-498.
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
    Lamilla & Meléndez 1989, Pequeño 1989, Meléndez et al.1993, Lamilla & Sáez 2003.
    McEachran, J. D. (2009). Fishes (Vertebrata: Pisces) of the Gulf of Mexico, Pp. 1223–1316 in: Felder, D.L. and D.K. Camp (eds.), Gulf of Mexico–Origins, Waters, and Biota. Biodiversity. Texas A&M Press, College Station, Texas.
    McEachran, John D. / Collette, Bruce B., and Grace Klein-MacPhee, eds., 2002: Skates: Family Rajidae. Bigelow and Schroeder's Fishes of the Gulf of Maine, Third Edition. 60-75.
    Nelson, Joseph S., Edwin J. Crossman, H. Espinosa-Pérez, L. T. Findley, C. R. Gilbert, et al., eds., 2004: Common and scientific names of fishes from the United States, Canada, and Mexico, Sixth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 29. ix + 386.
    Scott, W.B.; Scott, M.G. (1988). Atlantic fishes of Canada. Canadian Bulletin of Fisheries and Aquatic Sciences. No. 219. 731 pp.
  • Ostala hrvatska imena
    šiba ljubičnjača, žutulja ljubičnjača, šunj ljubičnjak, viža ljubičnjača.
  • Strana imena
    Violet Stingray (engeski.), pastenague violette (francuski), trigone violeto, trigone vivola (talijanski), Pelagischer Stechrochen (njemački)
  • Locus typicus
    blizu talijanske obale
  • Bibliografija
  • · CAPAPÉ, C., QUIGNARD, J.-P., GUÉLORGET, O., BRADAÏ, M.N., BOUAÏN, A., BEN SOUISSI, J., ZAOUALI, J. i HEMIDA, F., 2004a. Observations on
    biometrical parameters in elasmobranch species from Maghrebin waters: A survey. Annales, Ser. hist. nat., 14 (1): 1–10
    · HEMIDA, F., SERIDJI, R., ENNAJAR, S., BRADAÏ, M.N., COLLIER, E., GUÉLORGET, O. i CAPAPÉ, C., 2003. New observations on the reproductive biology of the pelagic stingray, Dasyatis violacea Bonaparte, 1832 (Chondrichthyes: Dasyatidae), from the Mediterranean Sea. Acta Adriat., 44 (2): 193–204.