CRVENI POPIS
Natrag⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu
dalmatinsko zvonce
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP000181
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(R -)
Datum procjene
01.12.1994.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Martinis, Z. (1994): Edraianthus dalmaticus A.DC. (HRCP000181). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/181. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Zlatan Martinis
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
Rijetka ilirsko-jadranska endemična vrsta.
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
Prva procjena vrste.
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
Može se uspješno kultivirati. - Ugroze i njihovi učinci
- - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
U uvjetima vlažnog staništa s dovoljno svjetla populacije se razvijaju s tendencijom blagog širenja. U izmijenjenim ekološkim uvjetima uslijed prirodne sukcesije u smjeru razvoja poplavnih šuma, populacije se prorjeđuju i nestaju zbog nedostatka svjetla. Isušivanjem i drugim melioracijskim zahvatima populacije su također ugrožene zbog nedostatka vode i slabe konkurentnosti prema drugim vrstama tako izmijenjenog staništa. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Nisu poduzimane. - Potrebne mjere očuvanja
- - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Vrstu treba zaštititi temeljem Zakona o zaštiti prirode, a nalazišta u okolici Sinja i Klisa, kao locus classicus u kategoriji botaničkog rezervata. - Potrebna istraživanja
- - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Višegodišnja, heliofilna biljka, prilegla, rozetasta ili rahlobusenasta oblika. Cvjeta do dva put godišnje, raznmožava se sjemenjem. Može se uspješno kultivirati. - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
U većem, sjevernijem dijelu areala, populacije ove vrste razvijaju se na vlažnim, poplavnim ili močvarnim livadama krških polja, koje su veći dio godine pod vodom, a samo ljeti presuše. Samo u manjem, južnijem dijelu areala, biljke rastu na suhim kamenitim mjestima - na kamenjarskim pašnjacima. Matični supstrat tih staništa čine diluvijalne gline i ilovače. Jedina je vrsta roda koja se javlja u svezi Molinio-Hordeion secalini Horvatić 1963, kao diferencijalna vrsta zajednice Deschampsietum mediae illyricum (Zeidler) Horvatić 1963 (V. Gaži-Baskova, 1983). - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
Populacije na sušim staništima čini manji broj primjeraka, a na vlažnijim staništima svojom obilnošću često daju poseban aspekt krškim livadama, osobito za vrijeme cvatnje. U uvjetima vlažnog staništa s dovoljno svjetla populacije se razvijaju s tendencijom blagog širenja. U izmijenjenim ekološkim uvjetima uslijed prirodne sukcesije u smjeru razvoja poplavnih šuma, populacije se prorjeđuju i nestaju zbog nedostatka svjetla. Isušivanjem i drugim melioracijskim zahvatima populacije su također ugrožene zbog nedostatka vode i slabe konkurentnosti prema drugim vrstama tako izmijenjenog staništa.
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
- - Nacionalna rasprostranjenost
Vrstu je prvi put opisao A. De Candolle (1830) na temelju nalaza iz okolice Solina. Kasnije biljku nalazi u okolici Klisa R.Visiani (1847). Ta dva nalazišta, uz lokalitet sjeverno od Klisa, jedina su nalazišta u eumediteranskom dijelu areala ove vrste. Ostala nalazišta su u submediteranskom području: u okolici Drniša, na obroncima Promine, u Vrličkom i Sinjskom polju (V. Gaži, I. Trinajstić, 1970), u kanjonu Cetine (M.E. Šolić, 1981), na sjevernim obroncima Mosora (Janchen, 1910).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Magnoliopsida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Asterales - Porodica
Campanulaceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
- - Ostala hrvatska imena
dalmatinska vrčica, repasta kreštalica - Strana imena
- Locus typicus
-
- Bibliografija
-
Bedalov, M., Šegulja, N., 1983: Neke zanimljive biljke u flori Mosora. Zbornik Roberta Visianija Šibenčanina, Povremena izd. Muz. grada Šibenika 10: 215-221. Šibenik.
De Candolle, A., 1830: Monographie des Campanulées Paris.
Gaži, V., Trinajstić, I., 1970: Fitocenološko raščlanjenje, sindinamskosingenetski odnosi i geografska rasprostranjenost asocijacije Deschampsietum mediae illyricum (Zeidler) H-ić 1963. Acta Bot. Croat. 29: 149-156.
Gaži-Baskova, V., 1983: Rijetke biljke u flori Dalmacije. Zbornik Roberta Visiania Šibenčanina, Povremena izd. Muz. grada Šibenika 10, 223-227. Šibenik.
Janchen, E., 1910: Die Edraianthus-Arten der Balkanländer. Mitt. Naturw. Ver. Univers. 8: 1-40.
Lakušić, R., 1973: Prirodni sistem populacija i vrsta roda Edraiantus DC. Godišnjak Biol. inst. Univ. u Sarajevu 26: 1-130. Sarajevo.
Šilić, Č., 1984: Endemične biljke (atlas). Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Sarajevo-Beograd, 138.
Šolić, M. E., 1981: Rod Edraianthus DC na Biokovu. Acta Biocovica I: 161-168. Makarska.
Visiani, R., 1847: Flora Dalmatica. 2, Lipsiae.