CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

imotska gaovica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001789

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU B2ab(iii))

Datum procjene
01.05.2006.

Prethodne procjene

  • 2004 - (VU -)

    • Citat
    Mrakovčić, M., Brigić, A., Buj, I., Ćaleta, M., Mustafić, P., Zanella, D. (2006): Phoxinellus adspersus (Heckel, 1843) (HRCP001789). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1789 (DOI: https://doi.org/10.71545/cy5d-kb11). Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.

    • Procjena ugroženosti vrste
    • Procjenitelj(i)
      Milorad Mrakovčić
      Andreja Brigić
      Ivana Buj
      Marko Ćaleta
      Perica Mustafić
      Davor Zanella
    • Suradnik/ci
    • Obrazloženje procjene
      rascjepkan areal – vrsta poznata sa svega šest lokacija u slijevu Neretve, kontinuirano smanjenje kvalitete staništa
    • Globalna procjena
      Nedovoljno poznata vrsta - DD (1996)
    • Europska procjena
      Nije procjenjena - NE
    • Mediteranska procjena
      Nije procjenjena - NE
    • IUCN razlog promjene
      Nema promjene kategorije
    • Napomena uz razlog promjene
      -
    • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
    • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
      -
    • Korištenje
      Slabo je poznata vrsta bez vrijednosti za gospodarski i športski ribolov. Unatoč tomu, katkada je lovi i njome se hrani lokalno stanovništvo.
    • Ugroze i njihovi učinci
      -
    • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
      IUCN uzroci ugroženosti: 1.1.1.; 1.3.6.; 1.4.2.; 1.4.4; 2.2.; 3.1.1.; 6.3.1.; 6.3.3.; 6.3.8.; 9.9. Glavni su uzroci ugroženosti uništavanje krških vodenih staništa, smanjenje kvalitete (onečišćenje) voda i njihovo prekomjerno iskorištavanje na području gdje živi. Veoma malen areal svakako povećava mogućnost smanjenja populacija. Veliki je problem i to što lokalnom stanovništvu katkada služi u prehrani, pa su krški izvori i rijeka Matica ispunjeni stotinama vrša i sličnih ribolovnih alata.
    • Postojeće mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
      -
    • Potrebne mjere očuvanja
      -
    • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
      IUCN mjere zaštite: 1.2.2; 2.2.; 3.; 4.1.; 4.4.2.; 5.7.2. Za zaštitu imotske gaovice nužno je stvaranje adekvatnih ihtioloških rezervata, uz opće ograničenje regulacija i pregradnja vodotoka krških tekućica te strogu zabranu unosa alohtonih vrsta. Preporučljivo bi bilo i smanjiti prekomjernu uporabu kemijskih sredstava u poljoprivredi i vinogradarstvu.
    • Potrebna istraživanja
      -
    • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
      -
    • Biologija vrste
    • Opis
      Duljina tijela imotske gaovice najčešće je 8–9, a najviše 10 cm. Tijelo joj je vretenasto, produženo i bočno spljošteno. Usta su završna i koso položena na izduženoj glavi. Oči su razmjerno velike i promjer im je veći od duljine rostruma. Prednji dio leđa strmo se uspinje, a zatim spušta prema leđnoj peraji, zbog čega je tijelo najviše između prsnih i leđne peraje. Tijelo je pokriveno malim, ovalnim, nježnim ljuskama. Bočna je pruga isprekidana i najčešće završava na repnom dršku. U bočnoj pruzi obično ima 54–70 ljusaka, iako broj varira od 27 do 70. Osnove peraja su žute, dok su za mrijesta osnove trbušnih peraja crvene. Čitava leđna površina i bokovi pokriveni su brojnim tamnim točkama nepravilna oblika i nejednake veličine. Na leđima su te točke često gušće poredane, pa mogu tvoriti veće nepravilne mrlje. Hrane se beskralješnjacima, posebno račićima i ličinkama vodenih kukaca. Imotska gaovica pripada među litofilne vrste koje odlažu ikru na tvrdi supstrat poput kamenja i šljunka. Mrijesti se tijekom lipnja i srpnja. Izražen je spolni dimorfizam koji se očituje u vanjskom izgledu, tjelesnim razmjerima i smještaju peraja. Mužjaci u vrijeme mrijesta dobivaju mrijesne kvržice po glavi i po prsnim perajama.
    • Staništa
      -
    • Obrazloženje (staništa i ekologija)
      Imotska gaovica živi u vodama temperature 5–20°C. Nastanjuje krška vodena staništa poput rijeka, jezera, izvora, pa čak zamočvarena stani{ta (Physis 24.14–24.15). Tijekom ljetnih vrućih razdoblja uglavnom prebiva u podzemlju jer vodotoci i vodene površine često presuše. Tijekom zime zalaze i u podzemlje gdje često miruju u podzemnom mulju. Prije povlačenja u podzemlje udružuju se u veća jata.
    • Duljina generacije
      -
    • Veličina i trend populacije
      -
    • Rasprostranjenost vrste
    • Globalna rasprostranjenost
      Vrsta živi u krškim vodama južne Hrvatske te Bosne i Hercegovine.
    • Nacionalna rasprostranjenost
      Podrijetlo: autohtona vrsta, endem jadranskog slijeva U Hrvatskoj je zabilježena u Crvenom jezeru kod Imotskog, Baćinskim jezerima i u rijekama Neretvi, Matici i Vrlici. Stari podatci spominju je i u ličkim potocima Balotin i Japoga, ali nova su istraživanja pokazala da jedinke tih populacija pripadaju potpuno novoj vrsti – Phoxinellus jadovensis. Učestalost: sporadična vrsta


    •   Rasprostranjenost:

    • Sistematika
    • Razred
      Actinopterygii
    • Podrazred
      -
    • Nadred
      Teleostei (prave koštunjače)
    • Red
      Cypriniformes
    • Porodica
      Cyprinidae
    • Sinonimi
    • Taksonomski izvori
      Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
    • Ostala hrvatska imena
      -
    • Strana imena
      Spotted minnow (engleski); Dalmatinische Erlitze (njemački)
    • Locus typicus
      Crveno jezero kod Imotskog, Hrvatska
    • Bibliografija
    • -