CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Paklara morska

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001718

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(DD -)

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Petromyzon marinus Linnaeus, 1758 (HRCP001718). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1718. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ivan Jardas
    Armin Pallaoro
    Nedo Vrgoč
    Stjepan Jukić-Peladić
    Vlado Dadić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    -
  • Europska procjena
    -
  • Mediteranska procjena
    -
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    U Jadranskom moru paklara najviše stradava kao slučajna lovina, a u rijekama općenito zbog različitih oblika onečišćenja donjih i srednjih tokova i podizanja brana i ustava koje sprječavaju migracije odraslih jedinka na mrjestilišta. Unutrašnji čimbenici, kao što su mala gustoća populacije, spori rast, dugo trajanje ličinačkog stadija, ugibanje nakon mriješćenja i sl., dodatno pridonose njezinoj ugroženosti
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 9 Onečišćenje
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    U Jadranskom moru paklara najviše stradava kao slučajna lovina, a u rijekama općenito zbog različitih oblika onečišćenja donjih i srednjih tokova i podizanja brana i ustava koje sprječavaju migracije odraslih jedinka na mrjestilišta. Unutrašnji čimbenici, kao što su mala gustoća populacije, spori rast, dugo trajanje ličinačkog stadija, ugibanje nakon mriješćenja i sl., dodatno pridonose njezinoj ugroženosti
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    1.2. Zaštita resursa i staništa
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    U Jadranskom moru nema djelotvornih načina zaštite, a u rijekama se može zaštititi očuvanjem staništa tako da se spriječi onečišćenje vodotoka i omogući nesmetano kretanje do područja mriješćenja izgradnjom ribljih staza na mjestima pregrađenih vodotoka.
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Morska paklara je izdužena zmijolika tijela, duga do 120 cm i mase do 2,5 kg, ali se love uglavnom manji primjerci. Na glavi se ističe širok usni disk za prijanjanje, prosječna promjera u odraslih primjeraka oba spola barem 70% dužine škržne regije glave, ili 7,5 do 10% ukupne dužine tijela, s brojnim rožnatim zubima, karakteristična oblika i razmještaja u koncentričnim nizovima, te brojnim papilama na rubu. S obje strane glave, iza očiju, po 7 je škržnih otvora. Na stražnjoj polovini tijela ističu se dvije leđne peraje u nezrelih primjeraka široko razmaknute, a bliske u mrijesnih primjeraka. Repna peraja je razmjerno malena. Parnih peraja nema. Mrijesni mužjaci se odlikuju izduženom urogenitalnom papilom (dužom od one zrelih ženka) i konopastim grebenom koji se proteže po leđima od glave do prve leđne peraje. Mrijesne ženke imaju dobro razvijen podrepni nabor u obliku peraje. Boja tijela je vrlo varijabilna. Nedorasli primjerci su jednolično olovni ili svjetlosmeđi, a odrasli su s tamnijesmeđasto izmramoranim leđima, svjetlijim bokovima i bjelkastim trbuhom. Razmnožava se uglavnom početkom ljeta (lipanj i srpanj) u brzim tekućicama – potocima i rijekama, zbog čega krajem proljeća migrira iz mora u slatke vode. Mužjaci na pješčanom ili šljunkovitom dnu iskopaju gnijezda u koja će ženke položiti do oko 260.000 jaja veličine manje od 1 mm u promjeru, a potom ih srčano brane od suparnika. Sparivanje je monogamno. Nakon mrijesta oba spola ugibaju. Postembrionalni razvoj može trajati vrlo dugo. U izoliranim kopnenim vodama (npr. u rijeci Big Garlic u Michigenu) ličinački stadij (amocoetes) može trajati čak 18 ili više godina prije preobrazbe (Manion i Smith, 1978), dok prema drugima (Tortonese, 1956; Bini, 1967; Ivanović, 1973; Povž i Sket, 1990; Mrakovčić et al., 2006) normalno traje do preobrazbe, između 3 i 8 godina, kad dostignu dužinu od oko 10–20 cm, nakon čega ubrzo migriraju u more. U moru proživi 3–4 godine, do spolne zrelosti.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Morska paklara je tipična anadromna, eurihalina i euritermna vrsta. U morskom okolišu je litoralna do mezoabisalna vrsta (1–650 m dubine). Zadržava se iznad različitih tipova dna. Ličinački stadij živi u muljevitom dnu rijeka. Odrasli primjerci rijetko se nalaze u slatkim vodama i tada pretežno borave u ušćima, donjim ili srednjim tokovima rijeka. Zadržava se u vodama temperature od 5 do 20 °C ; PHYSIS staništa: 11.222–11.225;11.2411; 11.2412;11.211; 11.221; 13.24;21.1; 24.15
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjena je u Sredozemlju (nema je u njegovu istočnom dijelu ni u Crnom moru), zatim u sjevernom Atlantskom oceanu, uz zapadnu obalu Europe do Barentsova i Bijelog mora, te uz obalu Islanda i Sjeverne Amerike, od Labradora do Floride i uz sjevernu obalu Meksičkog zaljeva (FAO: 21, 27, 31, 37).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U hrvatskom dijelu Jadranskog mora zabilježena je uz čitavu obalu. Najviše je zabilježenih nalaza uz obalu Istre, osobito u Tršćanskom i Riječkom zaljevu, zatim od Splita do Dubrovnika i južnije (Holčik et al, 2004), ali ju je zapravo moguće naći i na otvorenom moru (sl. 155). U slatkim vodama poznati su recentni nalazi iz rijeke Neretve i Cetine. Učestalost: rijetka.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Cephalaspidomorphi
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Petromyzontiformes
  • Porodica
    Petromyzontidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Bigelow, H. B.; Schroeder, W. C. (1953). Sawfishes, guitarfishes, skates and rays, and chimaeroids. Fishes of the western North Atlantic. Memoir Sears Foundation for Marine Research. Yale University, New Haven. 1: 1-588.
    Dyntaxa. (2013). Swedish Taxonomic Database. Accessed at www.dyntaxa.se [15-01-2013].
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
    Gärdenfors (2000) Rödlistade arter i Sverige 2000
    Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2000
    Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) The 2010 Red List of Swedish Species
    Gärdenfors (ed.) (2010) Rödlistade arter i Sverige 2010
    Gärdenfors (ed.), U. (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2005
    Gärdenfors (ed.), U. (2005) Rödlistade arter i Sverige 2005
    International Commission on Zoological Nomenclature. Opinion 1171 The stem of the generic name Petromyzon Linnaeus, 1758 (Pisces) is Petromyzont-.Bulletin of Zoological Nomenclature 38(2), 98-99 (1981)
    Kelly, F.; King, J. (2001). A Review of the Ecology and Distribution of Three Lamprey Species, Lampetra fluviatilis (L.), Lampetra planeri (Bloch) and Petromyzon marinus (L.): A Context for Conservation and Biodiversity Considerations in Ireland. Biology and Environment: Proceedings of the Royal Irish Academy. 101B(3): 165-185.
    Kullander, S.O. (1999) Förteckning över svenska fiskar
    Kullander, S.O. (2004-03-17 00:00:00) Förteckning över svenska fiskar
    Linnaeus, C. (1758). Systema Naturae per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis. Editio decima, reformata [10th revised edition], vol. 1: 824 pp. Laurentius Salvius: Holmiae.
    McEachran, J. D. (2009). Fishes (Vertebrata: Pisces) of the Gulf of Mexico, Pp. 1223–1316 in: Felder, D.L. and D.K. Camp (eds.), Gulf of Mexico–Origins, Waters, and Biota. Biodiversity. Texas A&M Press, College Station, Texas.
    Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
    Murdy, Edward O., Ray S. Birdsong, and John A. Musick, 1997: null. Fishes of Chesapeake Bay. xi + 324.
    Nelson, Joseph S., Edwin J. Crossman, H. Espinosa-Pérez, L. T. Findley, C. R. Gilbert, et al., eds., 2004: Common and scientific names of fishes from the United States, Canada, and Mexico, Sixth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 29. ix + 386.
    Nijssen, H. (2001)
    Nijssen, H.; de Groot, S.J. (1987). De vissen van Nederland: systematische indeling, historisch overzicht, het ontstaan van de viskweek, uitheemse vissoorten, determineersleutels, beschrijvingen, afbeeldingen, literatuur, van alle in Nederlandse wateren voor komende zee- en zoetwatervissoorten [Fishes of the Netherlands: systematic classification, historical overview, origins of fish culture, non-indigenous species, determination keys, descriptions, drawings, literature references on all marine and freshwater fish species living in Dutch waters]. KNNV Uitgeverij: Utrecht, The Netherlands. ISBN 90-5011-006-1. 224 pp.
  • Ostala hrvatska imena
    paklara, okatica, pegulera, sisobaka, zmijuljica, lakerda, pijavica
  • Strana imena
    Sea Lamprey (engleski), lamprea de mar (francuski), lampreda di mare (talijanski), Meerneunaugen (njemački)
  • Locus typicus
    europska mora.
  • Bibliografija
  • · BINI, G., 1967. Atlante dei pesci delle coste italiane, I. Leptocardi, Ciclostomi, Selaci. Mondo Sommerso Ed., Milano, 206 pp.
    · IVANOVIć, B.M., 1973. Ichthyofauna of Skadar Lake. Inst. Biol. Med. Res. Montenegro, Biol. St. Titograd, Titograd, 146 pp.
    · MANION, P.J., i SMITH, B.R., 1978. Biology of larval and metamorphosing sea lamprey, Petromyzon marinus, of the 1960 year class in the Big Garlic River, Michigen, Part II, 1966–72. Great Lake Fish. Comm. Tech. Rep., 30: 35 pp.
    · MRAKOVčIć, M., BRIGIć, A., BUJ, I., ČALETA, M., MUSTAFIć P. i ZANELLA Z., 2006. Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 253 p
    · POVž, M., i SKET, B., 1990. Naše slatkovodne ribe. Založba Mladinska knjiga, Ljubljana, 374 pp.
    · TORTONESE, E., 1956. Leptocardia, Ciclostomata, Selachii. Fauna d’Italia, 2. Ed. Calderini, Bologna, 334 pp.