CRVENI POPIS
Natrag
kečiga
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001702
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A2; B1b(iii)c(iii))
Datum procjene
01.05.2006.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Mrakovčić, M., Brigić, A., Buj, I., Ćaleta, M., Mustafić, P., Zanella, D. (2006): Acipenser ruthenus Linnaeus, 1758 (HRCP001702). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1702. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Milorad Mrakovčić
Andreja Brigić
Ivana Buj
Marko Ćaleta
Perica Mustafić
Davor Zanella
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
smanjenje brojnosti, kontinuirano smanjenje kvalitete staništa, ekstremne fluktuacije broja lokacija i subpopulacija
- Globalna procjena
Osjetljiva - VU (1996) - Europska procjena
Nije procjenjena - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjena - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
Gospodarski je važna vrsta u otvorenim vodama i akvakulturi. Njezino je meso vrlo cijenjeno. - Ugroze i njihovi učinci
- - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
IUCN uzroci ugroženosti: 1.3.7.; 1.4.6.; 3.1.; 6.3.3.; 6.3.8.; 9.3.; 9.7. Kečiga je gospodarski iznimno vrijedna vrsta koju ugrožava pretjeran izlov. Nerazuman ribolov u Dunavu, zasnovan na ulovu mlađih dobnih kategorija koje nisu spolno zrele ili su takvima tek postale, ozbiljno ju ugrožava. Promjene u prirodnim staništima izazvane čovjekovim djelovanjem, poput onečišćenja, vađenja pijeska i regulacije vodotoka, nepovoljno su utjecale na prirodne populacije kečiga. Zamijećeno je da izgradnja brana i akumulacija utječe na razmnožavanje kečiga jer se u populaciji povećao broj starijih jedinka koje se uopće ne razmnožavaju. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
- - Potrebne mjere očuvanja
- - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
IUCN mjere zaštite: 1.1.; 1.2.2.2.; 1.3.3.; 2.2.; 3.; 4.4.2.; 5.4.; 5.7. Krajem 20. stoljeća većina ulova kečige potječe iz dunavskog slijeva. Kako se često love i nedorasle jedinke, nužna je stroga regulacija ribolova i stvaranje ihtioloških rezervata na prirodnim staništima. - Potrebna istraživanja
- - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Najmanja vrsta jesetre koja naraste najviše do 125 cm dužine i postiže masu od 16 kg. Jedinke iz dunavske populacije još su manje (dužine 35 do 60 cm). Tijelo joj je, kao u svih predstavnika porodice, izduženo i valjkasto. Glava je pokrivena koštanim pločama i zauzima 25% tijela. S donje strane glave, između usta i vrha rila, dva su para resastih brčića. Leđa su tamnosmeđe do sive boje, koštani štitići svjetlosmeđi do crvenobijeli i ekscentrični, a trbuh je obojen svjetložuto do svjetlocrvenkasto. Prsne peraje su razmjerno duge. Koštani štitići na leđima poredani su u pet redova, a između redova štitića mala su zupčasta zrnca. Zimi, kada temperatura vode pada, kečige se okupljaju u velika jata i miruju u rupama na dnu, u najdubljem dijelu rijeke. U tom se razdoblju ne hrane. U proljeće, nakon otapanja leda, izlaze i plivaju uzvodno na parenje. Kad su proljetne poplave jake, brojne kečige migriraju dalje uzvodno u rijeci. Kečige općenito ne poduzimaju duge migracije pa, primjerice, dunavske populacije za migracija ne prelaze više od 200 km. Za mlađ su poznate dnevne vertikalne migracije. Hrane se mekušcima, rakovima, ličinkama kukaca i malom ribom. Zanimljivo je da love kukce koji padnu na površinu vode tako da se okrenu trbuhom prema površini i hvataju ih ustima. Spolna zrelost mužjaka nastupa od četvrte do pete, a ženke od pete do devete godine života. Mrijeste se od travnja do lipnja i za mrijest većinom biraju glavne tokove rijeka gdje je struja vode brža, a dno šljunkovito do pjeskovito. Mjesto prezimljavanja najčešće je blizu staništa na kojemu se kečige mrijeste. Ponekad se mrijeste i u poplavnim područjima. Ikra je ljepljiva i prianja na šljunak. Razdoblje inkubacije traje šest do devet dana, nakon čega se mladi raspršuju nizvodno. Živi najkraće od svih jesetra, do 25 godina. Poznati su hibridi između obične kečige i drugih jesetra (uglavnom s A. sturio i A. stellatus) koji brže rastu. - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Kečiga je pridnena vrsta koja boravi u slatkim i bočatim vodama umjerenoga područja. Naseljava pridnene dijelove rijeka i jezera, a u mora rijetko zalazi (Physis 24.13–24.15). - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Kečiga je euroazijska vrsta koja naseljava pritoke Crnog mora, Azovskog mora, Kaspijskog jezera, Baltičkog mora, Bijelog mora, Barentsovog mora i Karaskog mora. Živi i u Dunavu i njegovim pritocima. Nestala je u njemačkom dijelu Dunava, a u austrijskom je dijelu rijetka. - Nacionalna rasprostranjenost
Podrijetlo: autohtona vrsta U Hrvatskoj nastanjuje Dunav, Savu, Dravu i Muru. Učestalost: uobičajena vrsta
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Actinopterygii - Podrazred
- - Nadred
Chondrostei (štitonoše) - Red
Acipenseriformes - Porodica
Acipenseridae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Bemis, William E., Eric K. Findeis, and Lance Grande, 1997: An overview of Acipensiformes. Environmental Biology of Fishes, vol. 48. 25-71.
Britton JR, Cucherousset J, Davies GD, et al. (2010) Non-native fishes and climate change: predicting species responses to warming temperatures in a temperate region. FreshwBio 55:1130-1141.
Copp GH, Stakėnas S, Davison PI (2006) The incidence of non-native fishes in water courses: example of the United Kingdom. Aquatic Invasions 1:72-75.
Delivering Alien Invasive Species Inventories for Europe DAISIE (2003-2016) Alien Species Database. http://www.europe-aliens.org (accessed 2016).
Eschmeyer, R. (eds.) (1900-01-01 00:00:00) Catalog of Fishes electronic version (15 January 2010). http://research.calacademy.org/ichthyology/catalog/fishcatmain.asp
Eschmeyer, William N., ed., 1998: Catalog of Fishes. Special Publication of the Center for Biodiversity Research and Information, no. 1, vol 1-3. 2905.
Food and Agriculture Organisation of the United Nations FAO (2016) Fisheries and Aquaculture topics. Introduction of species. Database on Introductions of Aquatic Species. In: FAO Fisheries and Aquaculture Department. Rome. http://www.fao.org/fishery/introsp/search/en (accessed 2016).
Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (08/2021).
GB Non-native Species Secretariat (2016) GB Non-native Species Information Portal. https://secure.fera.defra.gov.uk/nonnativespecies/home/index.cfm (accessed 2016).
Linnaeus, C. (1758). Systema Naturae per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis. Editio decima, reformata [10th revised edition], vol. 1: 824 pp. Laurentius Salvius: Holmiae.
Linnaeus, C. (1758). Systema Naturae per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis. Editio decima, reformata [10th revised edition], vol. 1: 824 pp. Laurentius Salvius: Holmiae.
Naturalis (2005-2016) Nederlands Soortenregister, version 2.0. http://www.nederlandsesoorten.nl (accessed 2016).
North European and Baltic Network on Invasive Alien Species NOBANIS (2016) Gateway to Information on Invasive Alien species in North and Central Europe. http://www.nobanis.org (accessed 2016).
Riehl, R., and H. A. Baensch, 1989: null. Aquarium Atlas. 992.
Robins, Richard C., Reeve M. Bailey, Carl E. Bond, James R. Brooker, Ernest A. Lachner, et al., 1991: World Fishes Important to North Americans Exclusive of Species from the Continental Waters of the United States and Canada. American Fisheries Society Special Publication, no. 21. 243.
Zięba G, Copp GH, Davies GD, et al. (2010) Recent releases and dispersal of non-native fishes in England and Wales, with emphasis on sunbleak Leucaspius delineatus (Heckel, 1843). Aquatic Invasions 5:155-161.
- Ostala hrvatska imena
čiga, kljunara, nesreća - Strana imena
Sterlet (engleski); Sterlet (njemački) - Locus typicus
Švedska, gdje je vjerojatno unesena iz ukrajinske pokrajine Ruthenie
- Bibliografija
- -