CRVENI POPIS
Natrag⚠ Ovo nije važeća procjena.
Idi na najnoviju procjenu
samoborska gromotulja
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001622
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR A4a; B1ab(ii,iii)+2ab(ii,iii,v))
Datum procjene
01.01.2005.
Prethodne procjene
Citat
Marković, L., Nikolić, T., Mihelj, D., Sinovčić, A. (2005): Alyssum montanum subsp. pluscanescens (Raim. ex Jos.Baumgartner) Trpin (HRCP001622). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1622. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Ljerka Marković
Toni Nikolić
- Suradnik/ci
Darko Mihelj
A. Sinovčić
- Obrazloženje procjene
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
3.2 Rudnici i kamenolomi, 9.3.2 Erozija tla, taloženje, 12.1 Druga ugroza - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Brojnost primjeraka u populaciji smanjuje se zbog erozije (vododerine). Još veći je utjecaj stalne eksploatacije kamenoloma gdje dio populacije još uspijeva. Također se može uočiti i slaba konkurentnost te svojte prema drugim biljkama istoga staništa. - Postojeće mjere očuvanja
4.1 Postotak populacije koji je unutar zaštićenih područja: 1 – 20 % - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Nisu poduzimane. Svojta je posredno zaštićena u granicama parka prirode Žumberačko-Samoborsko gorje i posebnom botaničkom rezervatu Smerovišče. NSAP-om je predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite (NN 81/99, 3. 8. 1999.). - Potrebne mjere očuvanja
1.2. Zaštita resursa i staništa, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 3.2 Oporavak vrste, 5.1.2. Nacionalna razina - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
- - Potrebna istraživanja
1.1 Taksonomija, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 1.3 Biologija i ekologija - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Samoborska gromotulja je niska zeljasta biljka koja raste u obliku malih busenova. Dvogodišnja je, ponekad i višegodišnja biljka. U drugoj godini naješće, no ne uvijek, odumiru njezini vegetativni dijelovi, kada preostaju sterilni izdanci. Fertilni izdanci razlikuju se od sterilnih jer su nerazgranjeni i uspravni, dok su sterilni redovito veoma dugi. Stabljika je prileglo zvjezdasto dlakava. Listovi su obrnuto usko jajasti, katkad gotovo lopatasti; prema vrhu se naglo i zaobljeno suzuju u blago ušiljeni vršak; peteljka je jedva zametljiva. Zbog gustoga pokrova zvjezdastih dlaka, i lice i naličje lista sivozelene su boje. Stapke cvjetova su također s prileglim zvjezdastim dlakama. Brojni cvjetovi su smješteni u gustim grozdastim (u početku cvatnje gotovo štitastim) cvatovima koji sazrijevanjem plodova postaju rahliji. Takav cvat s plodovima može biti i do 15 cm dug (najčešće 6 do 8 cm). U vrijeme cvatnje i plođenja na fertilnoj stabljici nema listova. Lapovi su usko jajasta oblika, tupo ušiljeni, s vrlo uskim, bijelim kžičastim rubom, s brojnim zvjezdastim dlakama. Latice su zlatnožute boje, široko srcasta oblika i naglo sužene u dugi kljun. Gornji rub latica je nepravilno valovit i neznatno izrubljen. Na laticama se također nalaze pojedinačne zvjezdaste dlake s dugim krakovima. Prašnici imaju jednostrano okriljene prašničke niti. Tučak je građen od dva plodna lista. Plod je dlakava komuščica, gotovo posve okrugla. Zaklopci komuščica su jedva izbočeni. U komuščicama su po dvije sjemenke svijetlosmeđe do tamnosmeđe boje. Plodovi dozrijevaju već od mjeseca travnja. - Staništa
C.3.3.1. Brdske livade uspravnog ovsika na karbonatnoj podlozi - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Uspijeva na skeletnom tlu trošnoga dolomitnog matičnog supstrata u sastavu suhih kamenjarskih travnjaka sveze uspravnoga ovsika (Bromion erecti) na vrlo plitkim i skeletnim tlima između vododerina. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 34.329 Ilirski travnjaci uspravnog ovsika (Bromion erecti), 86.3 Aktivni industrijski lokaliteti, 86.41 Kopovi. Global Land Cover Characterization/Species Survival Commission. 14. travnjaci, 26. nepoznato/neodređeno. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
↓? populacija je u opadanju, broj jedinka se smanjuje; populacijski trendovi su nepoznati ili podaci nisu pouzdani
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Rasprostranjenost u Europi: Hrvatska, Slovenija; svojta Samoborskog gorja i okolice Žiča u Sloveniji. - Nacionalna rasprostranjenost
Pokupska mezoregija. Lokaliteti. Dolina Lipovečkog potoka Gradna do kamenoloma, Smerovišče.
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Magnoliopsida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Brassicales - Porodica
Brassicaceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
- - Ostala hrvatska imena
samoborska tarica, siva gromotulja, brdska gromotulja - Strana imena
žički grobeljnik (slovenski) - Locus typicus
-
- Bibliografija
-
· BORZAN, Ž., LOVRIĆ, A. Ž., RAC, M. (1992): Hrvatski biljni endemi. In Rauš, Đ. ed.: Šume u Hrvatskoj. Forests of Croatia. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 109–120.
· HORVAT, I. (1929): Rasprostranjenost i prošlost mediteranskih, ilirskih i pontskih elemenata u flori sjeverne Hrvatske i Slovenije. Acta. bot. Inst. bot. Univ. Zagreb. 4:1–34.
· KUŠAN, F. (1970): Alyssum samoborense Horv., izolirana svojta vrste Alyssum montanum s.l. i njen položaj unutar srodnih svojta na jugoistoku Europe. Acta Bot. Croat. 29:183–196.
· MARTINIS, Z. (1994a): Alyssum samoborense Horvat ex Kušan. In Šugar I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 10–11.
· PLAZIBAT, M. (1997): Brassicaceae. In Nikolić, T. ed.: Popis flore Hrvatske, 2. dio. Flora Croatica. Index Florae Croaticae. Pars 2. Nat. Croat. 6(Suppl. 1):21–39.
· TRINAJSTIĆ, I. (1995c): Samoborsko gorje, a refuge of various floral elements between the Alps and the Dinaric mountains. Acta Bot. Croat. 54:47–62.
· TRPIN, D. (1984): Alyssum montanum – kompleks v jugovzhodni Jugoslaviji 1. Razprave SAZU 25(5):239–291.
· TRPIN, D. (1990): Alyssum montanum – kompleks na jugovzahodnem obrobju Alp. Razprave SAZU 31(24):375–390.
· ŽITKOVIĆ, B. (1998): Zaštićene i zaštite vrijedne biljke samoborskog područja. Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša, Zagreb.