CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Lubin piknjava

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001620

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(DD -)

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Dicentrarchus punctatus (Bloch, 1792) (HRCP001620). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1620. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ivan Jardas
    Armin Pallaoro
    Nedo Vrgoč
    Stjepan Jukić-Peladić
    Vlado Dadić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    -
  • Europska procjena
    -
  • Mediteranska procjena
    -
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Lubin piknjavac je, slično kao i simpatrijska vrsta D. labrax, neposredno ugrožen slučajnim ulovom različitim priobalnim ribolovnim alatima u gospodarskom ribolovu, malom i športsko-rekreacijaskom ribolovu, urbanizacijom i industrijalizacijom priobalja i onečišćenjem priobalnog mora, estuarija i donjih tokova rijeka, a posredno još degradacijom staništa, ograničenom rasprostranjenošću i mogućnošću širenja, ali i sadašnjom malom gustoćom populacije.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.1 Stambena i urbana područja, 1.2 Komercijalna i industrijska područja, 5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 9 Onečišćenje
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Lubin piknjavac je, slično kao i simpatrijska vrsta D. labrax, neposredno ugrožen slučajnim ulovom različitim priobalnim ribolovnim alatima u gospodarskom ribolovu, malom i športsko-rekreacijaskom ribolovu, urbanizacijom i industrijalizacijom priobalja i onečišćenjem priobalnog mora, estuarija i donjih tokova rijeka, a posredno još degradacijom staništa, ograničenom rasprostranjenošću i mogućnošću širenja, ali i sadašnjom malom gustoćom populacije.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    1.1. Zaštita područja/površine, 4.1. Službeno obrazovanje, 4.3. Svijest i komunikacija
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Djelotvorno bi se mogao zaštititi jedino zaštitom staništa, sprječavanjem onečišćenja vodotoka i priobalnog mora i boljim poznavanjem njegove rasprostranjenosti i brojnosti, biologije, ekologije i staništa, o čemu se u istočnom Jadranu malo zna, te uvođenjem praćenja stanja (monitoringa).
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Naraste do 70 cm, pa i do metra, ali se obično love primjerci dugi 20–40 cm. Tijelo mu je vretenasto i snažno, blago bočno stisnuto i pokriveno sitnim ljuskama. Glava je dugačka, kupasta, a usta kratka, kraća i tuplja nego u D. labrax. Usta su prostrana, završna, blago iskošena. Zubi na čeljustima su sitni, višeredni, postoje i na nepcu (vomer) gdje oblikuju polje poput gljive. Oči su velike, njihov promjer može stati oko 4,5 puta u dužinu glave. Rub škržnog pretpoklopca pilasto je nazubljen, osobito na donjem rubu gdje su zubići veći i usmjereni prema naprijed. Na gornjem dijelu škržnog poklopca dvije su plosnate bodlje. Ljuske su na gornjem dijelu glave ktenoidne. Bočna pruga je potpuna i prekrivena s 57–65 ljusaka (modus 60). Leđne peraje su dvije, kratke su, prva je bodljasta, a druga mekana s bodljastom prednjom šipčicom. Trbušne peraje smještene su na prsima. Repna je peraja široka, konkavna stražnjeg ruba. Repni držak je kratak i visok. Perajna formula glasi: D1. VIII–IX, D2. I + 11– 12, A. III + 10–12, P. 16, V. I + 5 šipčica. Odozgo je tamnoplava, po bokovima sivosrebrnasta i bijelosrebrnasta po trbuhu. Na 2/3 gornje strane bokova brojne su crnkaste pjege, a na škržnom poklopcu jasna crna mrlja. Mrijesti se od siječnja do travnja. Spolno sazrije pri dužini od oko 25 cm ili približno u trećoj godini života. Raste sporije od srodne vrste D. labrax. Karnivoran je. Hrana mu se uglavnom sastoji od ribe, rakova i glavonožaca. Proždrljiv je
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Lubin piknjavac je priobalna, pelagijska, morska i brakična riba. Zadržava se od površine do 100 m dubine, uglavnom samo do 30 m, i iznad različitih tipova dna, ali voli pjeskovita i druga grublja dna. Obično ga nalazimo u lagunama i estuarijima, a rijetko zalazi i u rijeke ; PHYSIS staništa: 11.121; 11.125; 11.221;11.4; 13.24; 24.15;89.11; 89,33
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Lubin piknjavac rasprostranjen je uz istočnu obalu Atlantskog oceana, od Engleskog kanala na sjeveru do Senegala i Kanarskih otoka na jugu te u Sredozemnom moru, i to uglavnom u njegovu južnom dijelu (FAO: 27, 34, 37)
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U istočnom Jadranu nesuvislo je rasprostranjen uz čitavu obalu, najviše uz riječna ušća (sl. 142). Mnogo je rijeđi od vrste D. labrax.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Actinopterygii
  • Podrazred
    Neopterygii
  • Nadred
    Acanthopterygii
  • Red
    Perciformes
  • Porodica
    Moronidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Allegrucci, G., A. Caccone, and V. Sbordoni, 1999: Cytochrome b sequence divergence in the European sea bass (Dicentrarchus labrax) and phylogenetic relationships among some Perciformes species. Journal of Zoological Systematics and Evolutionary Research, vol. 37, no. 3. 149-156.
    Eschmeyer, William N., ed., 1998: Catalog of Fishes. Special Publication of the Center for Biodiversity Research and Information, no. 1, vol 1-3. 2905.
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
    Orrell, Thomas M., Kent E. Carpenter, John A. Musick, and John E. Graves, 2002: Phylogenetic and Biogeographic Analysis of the Sparidae (Perciformes: Percoidei) fromCytochrome b Sequences. Copeia, vol. 2002, no. 3. 618-631.
    Parenti, Paolo, Sven Kullander, and John E. Randall, 2013: Taxonomic and Nomenclatural Status of Perca Argentea Linnaeus, 1758, Perca Vaila Osbeck, 1770, And Perca Indica Gronow in Gray, 1854 (Osteichthyes, Terapontidae And Moronidae). The Raffles Bulletin of Zoology, vol. 61, no.1. 303-310.
    Robins, Richard C., Reeve M. Bailey, Carl E. Bond, James R. Brooker, Ernest A. Lachner, et al., 1991: World Fishes Important to North Americans Exclusive of Species from the Continental Waters of the United States and Canada. American Fisheries Society Special Publication, no. 21. 243.
    Shiino, Sueo M., 1976: List of Common Names of Fishes of the World, Those Prevailing among English-speaking Nations. Science Report of Shima Marineland, no. 4. 262.
    Williams, E. P., A. C. Peer, T. J. Miller, D. H. Secor, and A. R. Place, 2012: A phylogeny of the temperate seabasses (Moronidae) characterized by a translocation of the mt-nd 6 gene. Journal of Fish Biology, vol. 80. no. 1. 110-130.
    van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
  • Ostala hrvatska imena
    smudut, brancin, luben, dut, agač, lebrek; Vinja (1986) za ovu i vrlo sličnu srodnu vrstu Dicentrarchus labrax za istočnu obalu Jadrana navodi 24 hrvatska pučka naziva
  • Strana imena
    Spotted Sea Bass (engleski), bar tacheté (francuski), spigola macchiata (talijanski), Gefleckter Seebarsch (njemački)
  • Locus typicus
    Sredozemno more
  • Bibliografija
  • -