CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Žutuga dračorepa

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001599

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(DD -)

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Dasyatis centroura (Mitchill, 1815) (HRCP001599). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1599. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ivan Jardas
    Armin Pallaoro
    Nedo Vrgoč
    Stjepan Jukić-Peladić
    Vlado Dadić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    -
  • Europska procjena
    -
  • Mediteranska procjena
    -
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Glavni je uzrok njezine regionalne ugroženosti slučajan ulov pridnenom koćom i parangalom, a rjeđe i nekim drugim ribolovnim alatima (mreže psare). Ugrožava je i degradacija staništa i smanjenje životnog prostora zbog ribolova. Ugroženosti pridonose i neke biološke značajke vrste: slaba reprodukcijska moć i sporo obnavljanje populacije, visoka smrtnost mladunčadi, spori rast i mala gustoća populacije
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    -
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Glavni je uzrok njezine regionalne ugroženosti slučajan ulov pridnenom koćom i parangalom, a rjeđe i nekim drugim ribolovnim alatima (mreže psare). Ugrožava je i degradacija staništa i smanjenje životnog prostora zbog ribolova. Ugroženosti pridonose i neke biološke značajke vrste: slaba reprodukcijska moć i sporo obnavljanje populacije, visoka smrtnost mladunčadi, spori rast i mala gustoća populacije
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Budući da je riječ o gospodarski nevažnoj vrsti, koja se ciljano ne izlovljava, prikladno bi bilo uvesti restriktivnije mjere prostorne zabrane ribolova radi povećavanja dijela mora u kojem vrsta nije izložena pogubnom djelovanju ribolovnih aktivnosti. Isto tako, podizanjem svijesti ribara o potrebi zaštite ugroženih vrsta i vraćanjem živih primjeraka u more popravilo bi se sadašnje stanje populacije ove vrste. Budućim znanstvenim istraživanjima trebalo bi prikupiti dodatne informacije za potanje opisivanje biološko-ekoloških značajka ove vrste, ali i podataka o recentnom stanju populacije u Jadranu, a sve radi propisivanja djelotvornijih zaštitnih mjera.
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Žutuga dračorepa naraste do velikih dimenzija, čak do 4 m u dužinu i oko 2,6 m u širinu tjelesne ploče, a u masu do oko 300 kg. Najveći dosad zabilježeni primjerci u istočnom Jadranu bili su dugi 396 cm (Hvarski kanal, 1953; Grubišić,1959) i 398 cm, 260 cm široki i teški mase 290 kg (o. Koločep, 2002) (Dulčić et al., 2003). Primjerci između 2 i 3 m nekoć su se redovito lovili oko otoka Hvara, Visa i Korčule. Tjelesna ploča je romboidna, za oko 1/4 (0,25 puta) šira nego duža, u Jadranskom moru za 0,2 do 0,5 puta, s ravnim ili blago sinusoidnim prednjim i gotovo ravnim stražnjim rubom. Rostrum je malen i trokutast. Nema leđne i repne peraje. Škržne pukotine (5 pari) razmjerno su kratke i smještene s donje strane glave. Štrcala su velika i smještena neposredno iza očiju. Rep je dugačak i tanak, 2–2,5 dužine tjelesne ploče, na bazalnom dijelu s jednom ili dvije snažne harpunasto nazubljene bodlje (zamjena za leđnuperaju) i visokim kožnim naborom s donje strane, koji počinje u visini bodlje. Na podu usne šupljine nalazi se 5–6 mesnatih papila. Koža mladih primjeraka je glatka, a odraslih, s brojnim velikim koštanim kvržicama ili štitićima po hrptu te brojnim šatorasto uzdignutim tupim bodljama na repu, što je upravo najizraženija morfološka posebnost vrste. Zubi mužjaka su šiljati, a ženka tupi. Gornja strana tijela jednolične je maslinastosmeđe boje, a odozdo bijela.Troma je i neaktivna riba. Obično miruje na morskom dnu, djelomično prekrivena sedimentom. Razmnožava se ovoviviparno. Razdoblje skotnosti traje oko 4 mjeseca. Ženke okote vrlo mali broj mladunaca, svega 2–4 po okotu, njihova je širina tjelesne ploče od 34 do 36 cm. U Sredozemnom moru (Tunis) ovarijski je fekunditet prosječno 5,71, a uterini 3 (Capapé, 1974). Ženke se kote osobito u jesen i početkom zime, a tada su i u Jadranu lovljene ženke s fetusima u uterusu (Županović, 1961a). Hrani se različitim bentoskim beskralježnjacima i ribom. Bodlje na repu su otrovne i služe za obranu. Ubod je bolan i opasan, može izazvati nekrozu okolnog tkiva.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Živi bentoskim načinom života na pjeskovitim i muljevitim dnima u području kontinentske podine i gornjega dijela slaza, od plitkoga priobalnog mora do 270 m dubine. U Jadranskom moru bilježena je između 30 i 120 m dubine, ali uglavnom do 100m (Županović, 1961a; Jardas, 1984). U zimsko doba godine zalazi dublje. Zađe i na tvrđa dna ; PHYSIS staništa: 11.222– 11.225; 11.221
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Žutuga dračorepa široko je rasprostranjena u čitavom Sredozemnom moru (nema je u Crnom moru) i u Atlantskom oceanu, i to uz istočnu obalu od Biskajskog zaljeva do Zaira, a uz zapadnu od pličine George do Floride i istočnog dijela Meksičkog zaljeva te od Urugvaja do obale južnog Brazila (FAO: 21,27, 31, 34, 37, 41, 47).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U istočnom Jadranskom moru, prema raspoloživim podatcima, rasprostranjena je u dijelu srednjeg i u južnom dijelu (Jardas, 1984) (sl. 141).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Elasmobranchii
  • Podrazred
    Elasmobranchii
  • Nadred
    Squalomorphii
  • Red
    Myliobatiformes
  • Porodica
    Dasyatidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Collette, B. B., ; Klein-MacPhee, G. (2002). Bigelow and Schroeder's Fishes of the Gulf of Maine. Smithsonian Institution Press. 1-748.
    Eschmeyer, William N., ed., 1998: Catalog of Fishes. Special Publication of the Center for Biodiversity Research and Information, no. 1, vol 1-3. 2905.
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
    McEachran, J. D. (2009). Fishes (Vertebrata: Pisces) of the Gulf of Mexico, Pp. 1223–1316 in: Felder, D.L. and D.K. Camp (eds.), Gulf of Mexico–Origins, Waters, and Biota. Biodiversity. Texas A&M Press, College Station, Texas.
    McEachran, John D. / Collette, Bruce B., and Grace Klein-MacPhee, eds., 2002: Whip-tail Stingrays: Family Dasyatidae. Bigelow and Schroeder's Fishes of the Gulf of Maine, Third Edition. 75-78.
    Murdy, Edward O., Ray S. Birdsong, and John A. Musick, 1997: null. Fishes of Chesapeake Bay. xi + 324.
    Nelson, Joseph S., Edwin J. Crossman, H. Espinosa-Pérez, L. T. Findley, C. R. Gilbert, et al., eds., 2004: Common and scientific names of fishes from the United States, Canada, and Mexico, Sixth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 29. ix + 386.
    Robins, Richard C., Reeve M. Bailey, Carl E. Bond, James R. Brooker, Ernest A. Lachner, et al., 1980: A List of Common and Scientific Names of Fishes from the United States and Canada, Fourth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 12. 174.
    Robins, Richard C., Reeve M. Bailey, Carl E. Bond, James R. Brooker, Ernest A. Lachner, et al., 1991: Common and Scientific Names of Fishes from the United States and Canada, Fifth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 20. 183.
    van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
  • Ostala hrvatska imena
    šiba čavlara, šiba dračorepka, šiba velika, žutulja čavlara, šipa, ćuk, ćuka, šiba žutulja, veliki šunj; Vinja (1986) za ovu i druge vrste žutuga navodi za istočnu obalu Jadrana 38 hrvatskih pučkih naziva
  • Strana imena
    Roughtail Stingray (engleski), pastenague épineuse (francuski), trigone spinoso (talijanski), Rauhschwanz-Stechrochen (njemački).
  • Locus typicus
    Long Island, New York
  • Bibliografija
  • · CAPAPÉ, C. I QUIGNARD, J.-P., 1974. Contribution à la biologie des Rajidae des côtes tunisiennes. I. Raja miraletus Linné, 1758: Répartition géographique et bathymétrique, sexualité, reproduction, fécondité. Arch. Inst. Pasteur, Tunis, 51: 39–60.
    · GRUBIšIć, F., 1959. Novi podaci o maksimalnim dužinama nekih jadranskih riba. Bilj.Inst. Oceanogr. Ribar., Split, 14: 1–8.
    · JARDAS, I., 1984. Horizontal and vertical distribution of benthos Selachia (Pleurotremata, Hypotremata) in the Adriatic. FAO Rapp. Pêche/ FAO Fish. Rep., (290): 95–108.
    · ŽUPANOVIć, [., 1961a. Prilog poznavanju biologije jadranskih ribaChondrishthyes. Acta Adriat., 9 (4): 1–84.