CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Šilo tupokljuno

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001585

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(LC -)

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Syngnathus typhle Linnaeus, 1758 (HRCP001585). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1585. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ivan Jardas
    Armin Pallaoro
    Nedo Vrgoč
    Stjepan Jukić-Peladić
    Vlado Dadić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    -
  • Europska procjena
    -
  • Mediteranska procjena
    -
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Više je uzroka ugroženosti šila tupokljunog. Glavni je opadanje kvalitete ili nestajanje staništa zbog ribolova, širenja alohtonih alga roda Caulerpa i sidrenja plovila u livadama posidonije, zatim nasipavanje obale i hidrogradnja (marine, pristaništaisl.), urbanizacija i industrijalizacija obale, onečišćenje priobalnog mora i nestajanje »šumica« alga cistozira i livada morskih cvjetnica. I neki unutrašnji čimbenici, kao mala gustoća i sporo obnavljanje populacije i ograničena rasprostranjenost i mogućnost širenja također uzrokuju nestajanje ove vrste.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Više je uzroka ugroženosti šila tupokljunog. Glavni je opadanje kvalitete ili nestajanje staništa zbog ribolova, širenja alohtonih alga roda Caulerpa i sidrenja plovila u livadama posidonije, zatim nasipavanje obale i hidrogradnja (marine, pristaništaisl.), urbanizacija i industrijalizacija obale, onečišćenje priobalnog mora i nestajanje »šumica« alga cistozira i livada morskih cvjetnica. I neki unutrašnji čimbenici, kao mala gustoća i sporo obnavljanje populacije i ograničena rasprostranjenost i mogućnost širenja također uzrokuju nestajanje ove vrste.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    1.2. Zaštita resursa i staništa, 4.1. Službeno obrazovanje, 4.3. Svijest i komunikacija
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Potrebna je zaštita staništa – livada morskih cvjetnica i obala obraslih algama cistozirama, kakvih je, na žalost, sve manje uz našu obalu, ali i podizanje razine svijesti o potrebi zaštite ugroženih vrsta i očuvanja njihovih staništa od svih oblika degradacije, prvenstveno ribolovom i onečišćenjem. U istočnom Jadranu biologija ove vrste šila gotovo je nepoznata, pa bi radi zaštite trebalo istražiti njegovu biologiju, ekologiju i stanište.
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    U dužinu naraste do 35 cm. Tijelo je jako izduženo i tanko, u poprečnom presjeku trupa šesterokutno, repa četvrtasto, obavijeno tvrdim prstenastim štitićima kojih je 17–20 ispred i 31–39 iza izmetnog otvora. Dužina glave može stati oko 4,7–6 puta u dužinu tijela. Gubica je cjevasta, bočno stisnuta i različite visine, na njezinu gornjem dijelu proteže se jasno uočljiv središnji greben. S obzirom na različite lokalne oblike najmanja visina gubice može stati od 8,5 do manje od 3 puta u predočni prostor, a zauzima više od pola dužine glave. Usta su malena, gornja i bez zuba. Oči su malene, njihov je promjer uvijek manji od najmanje visine gubice. Dužinom trupa proteže se 6 grebenčića, i to po 2 leđna, bočna i trbušna o kojima zapravo ovisi šesterokutni oblik trupa. Na mužjacima se u vrijeme mriješćenja jasno razabire marsupijalna (leglena) vrećica na početku repa, neposredno iza izmetnog otvora, a proteže se na 21–24 prstenasta štitića. Leđna, prsne i repna peraja dobro su razvijene, podrepna je vrlo sitna, a trbušnih nema. Leđna peraja proteže se na 7–9 prstenastih štitića, a počinje na prvom štitiću ispred izmetnog otvora ili prvom iza njega. Perajna formula glasi: D. 31–39, A. 3, P. 13–17, C. 10 šipčica. Boje je varijabilne: smeđe do zelenosmeđe ili sive, glava i tijelo su obično svjetliji i tamnije istočkani, izmrljani ili poprečno isprugani. Stražnji obod repne peraje je bijel. Razmnožava se ovoviviparno. Spolno sazrije kad napuni prvu godinu. Fekunditet je procijenjen na 100 komada ikre. Promjer ikre je oko 2 mm. U vrijeme mriješćenja ženke odlažu ikru u marsupium mužjaka, gdje se odvija čitav embrionalni razvoj. Mužjaci s ikrom, embrijima i ličinkama, u različitim stadijima razvoja u marsupiumu, nalaze se od lipnja do kolovoza. Embrionalni razvoj traje oko 4 tjedna, a mladunci su pri izlasku iz marsupiuma uglavnom dugi oko 20–26 mm. Mužjaci spolno sazriju pri dužini od oko 12 cm. Karnivoran je, hrani se uglavnom sitnom ribom i sitnim račićima, pretežno mizidima, izopodima i amfipodima te planktonom.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Priobalna je, demerzalna, morska i brakična vrsta umjerenoga geografskog područja. Zadržava se u uskom priobalnom području, na dubinama od oko 1 m do 20 m, uglavnom do10–12 m, uključujući estuarije i lagune, u rasponu temperature vode od 8 do 24 °C. Prava su mu staništa dna obrasla algama i livade morskih cvjetnica rodova Zostera, Cymodocea, Posidonia ; PHYSIS staništa: 11.3311; 11.332; 11.34;11.221; 11.4; 13.24;21.1
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rašireno je uz čitavu obalu Sredozemnog, Crnog i Azovskog mora i uz istočnu obalu Atlantskog oceana, od Norveške (Vardo), Baltičkog i Sjevernog mora do Maroka (FAO: 27, 34, 37)
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U istočnom Jadranu rasprostranjen je posvuda u priobalju (sl. 135)


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Actinopterygii
  • Podrazred
    Neopterygi
  • Nadred
    Acanthopterygii
  • Red
    Syngnathiformes
  • Porodica
    Syngnathidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Dyntaxa. (2013). Swedish Taxonomic Database. Accessed at www.dyntaxa.se [15-01-2013].
    Eschmeyer, R. (eds.) (1900-01-01 00:00:00) Catalog of Fishes electronic version (15 January 2010). http://research.calacademy.org/ichthyology/catalog/fishcatmain.asp
    Fricke, R., Eschmeyer, W. N. & Van der Laan, R. (eds). (2021). ECoF. Eschmeyer's Catalog of Fishes: Genera, Species, References. Electronic version accessed dd mmm 2021.
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
    Linnaeus, C. (1758). Systema Naturae per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis. Editio decima, reformata [10th revised edition], vol. 1: 824 pp. Laurentius Salvius: Holmiae.
    Muus, B.J. (1978)
    Shiino, Sueo M., 1976: List of Common Names of Fishes of the World, Those Prevailing among English-speaking Nations. Science Report of Shima Marineland, no. 4. 262.
    van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
  • Ostala hrvatska imena
    gušterica tuponoska, morsko šilo, igla, morska igla; Vinja (1986) za istočnojadransku obalu navodi 20 hrvatskih pučkih naziva koji se podjednako odnose na sve vrste rodova Nerophis i Syngnathus
  • Strana imena
    Deep-snouted Pipefish (engleski), syphonostome, viperede mer (francuski), pesce ago cavallino (talijanski), Schmalschnäuzige Seenadel (njemački)
  • Locus typicus
    Europa
  • Bibliografija
  • -