CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Mačka bljedica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001523

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(LC -)

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Scyliorhinus canicula (Linnaeus, 1758) (HRCP001523). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1523. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ivan Jardas
    Armin Pallaoro
    Nedo Vrgoč
    Stjepan Jukić-Peladić
    Vlado Dadić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    -
  • Europska procjena
    -
  • Mediteranska procjena
    -
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Mačka bljedica je regionalno ugrožena zbog intenzivnog izlovljavanja, bilo da se u lovinama nađe kao ciljana vrsta ili kao prilov. Najintenzivnije izlovljavanje obavlja se pridnenom koćom, ali i drugim vrstama ribolovnih alata (parangali, različite vrste mreža stajaćica, sitni udičarski alati). Nepovoljne su okolnosti za njezino održanje i degradacija i gubitak staništa zbog ribolova i onečišćenja morskog dna. Ugroženosti ove vrste pridonose i njezine biološke značajke: spor rast i slaba reprodukcijska sposobnost. Vrsta nije jednako ugrožena u čitavom Jadranu. Općenito, stanje u kanalskom području znatno je bolje nego u otvorenom moru, gdje se još mogu uloviti samo pojedinačni primjerci.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 9 Onečišćenje
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Mačka bljedica je regionalno ugrožena zbog intenzivnog izlovljavanja, bilo da se u lovinama nađe kao ciljana vrsta ili kao prilov. Najintenzivnije izlovljavanje obavlja se pridnenom koćom, ali i drugim vrstama ribolovnih alata (parangali, različite vrste mreža stajaćica, sitni udičarski alati). Nepovoljne su okolnosti za njezino održanje i degradacija i gubitak staništa zbog ribolova i onečišćenja morskog dna. Ugroženosti ove vrste pridonose i njezine biološke značajke: spor rast i slaba reprodukcijska sposobnost. Vrsta nije jednako ugrožena u čitavom Jadranu. Općenito, stanje u kanalskom području znatno je bolje nego u otvorenom moru, gdje se još mogu uloviti samo pojedinačni primjerci.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    3.1. Upravljanje vrstom, 3.1.1. Upravljanje sakupljanjem, 4.1. Službeno obrazovanje
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Djelotvornija zaštita postigla bi se prostornom i vremenskom regulacijom izlovljavanja, tj. prostornom i vremenskom zabranom ribolova na pojedinim područjima. Posebnu pozornost treba posvetiti područjima na kojima su rastilišta i mrjestilišta ove vrste, a to su uglavnom kanalska područja. Isto tako, regulaciju ribolova treba provoditi propisivanjem najmanje veličine za ovu vrstu (barem 32 cm) ispod koje se ne bi smjela loviti, a koja zakonski još nije propisana. Da bi zaštita bila djelotvornija, od velike bi koristi bili potpuniji podatci o rasprostranjenosti i brojnosti, biologiji i ekologiji vrste te praćenje stanja staništa i populacije (monitoring), pa bi tomu trebalo usmjeriti i istraživačke aktivnosti.
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Morska mačka je vitka izdužena tijela, dužine do 1 m i mase do 1,3 kg, ali se uglavnom love manji primjerci. U Jadranskom moru naraste najviše do 70 cm, uglavnom samo do 50, s time da su ženke u prosjeku veće od mužjaka za 1–3 cm (Jardas, 1979). Glava je široka, malo sploštena. Gubica je tupa, kraća je od širine glave, mjerene preko usta. Usta su samo s donjim usnim naborom. Zubi su brojni i sitni, s većim središnjim šiljkom i 1 do 2 para manjih sa strane. Nosni otvori spojeni su s ustima preko plitkih žljebova, a nosni otvori i žljebovi prekriveni su međusobno sraslim nosnim zaklopcima u obliku širokog i jedinstvenog kožnog zaklopca koji seže do usta. Oči su vodoravne, ovalne. Leđne peraje su dvije,smještene na stražnjoj polovini tijela, druga leđna peraja počinje iznadkraja osnovice podrepne peraje. Repna peraja je nejednako krišćana, sdobro razvijenim trbušnim i završnim režnjem. Boja tijela je kolebljiva, leđa i peraje su sivkastožućkaste, sivkastocrvenkaste ili crnkastosive, s brojnim svjetlijim i tamnijim pjegama; trbuh je bijel. Prema podatcima za Jadransko more (Županović, 1961, 1961a; ^anadjija, 1961, 1964; Jardas, 1971, 1972, 1973, 1979b) u populaciji mačke bljedice iznad 31 cm dužine obično prevladavaju mužjaci, a s porastom dužine njihova dominacija postaje sve izrazitija, pa su tako iznad 43 cm svi primjerci mužjaci. Ženke prvu spolnu zrelost postižu pri 31–32 cm dužine i mase od 84–100 g, a sve su ženke spolno zrele iznad 40 cm dužine. Ženke s razvijenim rožnatim jajnim čahurama u jajovodima, koje se oblikuju u jajovodnim (nidamentalnim) žlijezdama, i u kojima su zaštićene oplođene jajne stanice, javljaju se pri dužini od 34 do35 cm. Mužjaci postižu spolnu zrelost pri manjim dužinama od ženka,pri 27–28 cm i mase od 49–65 g, a svi su primjerci spolno zreli kad premaše 33 cm dužine. Razmnožavanje je oviparno, jajne čahure se odlažu čitave godine, ali najintenzivnije u travnju i lipnju, uvijek u paru. Fekunditet je do oko 96 jajnih čahura godišnje.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Mačka bljedica je pridnena vrsta. Voli pjeskovita dna, ali nastanjuje i ostala dna (muljevita, koraligenska, kamenita). Zadržava se na kontinentskoj podini i gornjem dijelu slaza između 10 i 780 m dubine, najčešće do 100-200 m. ; PHYSIS staništa: 11.222–11.225; 11.251;11.211
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Mačka bljedica rasprostranjena je u sjeveroistočnom Atlantskom oceanu, od Norveške i V. Britanije na sjeveru do Senegala na jugu, a vjerojatno i južnije, uključujući čitavo Sredozemno more (FAO: 27, 34, 37). Nema je u Crnom moru.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U istočnom Jadranu rasprostranjena je posvuda, osim na širem području Jabučke kotline i Palagruže ispod 150 m, u području Južnojadranske kotline ispod 400 m dubine te na nekim užim priobalnim područjima (sl. 128). U otvorenom moru i uz zapadnu obalu Jadranskog mora gotovo je izlovljen


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Elasmobranchii
  • Podrazred
    Elasmobranchii
  • Nadred
    Galeomorphii
  • Red
    Carcharhiniformes
  • Porodica
    Scyliorhinidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Compagno, Leonard J. V., 1984: Sharks of the World: An annotated and illustrated catalogue of shark species known to date. FAO Fisheries Synopsis, no. 125, vol. 4, pt. 2.
    Dyntaxa. (2013). Swedish Taxonomic Database. Accessed at www.dyntaxa.se [15-01-2013].
    Eschmeyer, William N., ed., 1998: Catalog of Fishes. Special Publication of the Center for Biodiversity Research and Information, no. 1, vol 1-3. 2905.
    Fricke, R., Eschmeyer, W. N. & Van der Laan, R. (eds). (2021). ECoF. Eschmeyer's Catalog of Fishes: Genera, Species, References. Electronic version accessed dd mmm 2021.
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
    Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2000
    Gärdenfors (ed.), U. (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2005
    Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
    Nijssen, H. (2001)
    van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
  • Ostala hrvatska imena
    mačka piknjavica, mačka mala, mačka blatarica, mačka sitnopjega, blijeda morska mačka, mačica, mačka, mačunica; Vinja (1986) navodi za istočnu obalu Jadrana 14 hrvatskih pučkih naziva
  • Strana imena
    Small-spotted Catshark (engleski), petite roussette (francuski), gattuccio (talijanski), Kleingeflecker Katzenhai (njemački)
  • Locus typicus
    Europa (»Oceano Europeo«)
  • Bibliografija
  • · ČANADJIJA, S., 1961. Analiza sadržaja želudaca mačke bljedice (Scyllium canicula Cuv.). Biol. glasnik, 14 (3–4): 217–228.
    · ČANADJIJA, S., 1964. Prilozi poznavanju biologije mačke bljedice (Scyl
    · JARDAS, I., 1979. Stanje priobalnih naselja riba, glavonožaca i rakova uz našu obalu i perspektive ulova. Ichthyologia, 11 (1): 63–101.
    · JARDAS, I., 1971. Kvalitativni i kvantitativni odnosi u hrani mačke bljedice (Scyliorhinus canicula L.) i njenoj biotskoj sredini. Ekologija, 6 (1): 147–155.
    · JARDAS, I., 1972. Prilog poznavanju ekologije nekih jadranskih hrskavičnjača (Chondrichthyies) s posebnim osvrtom na ishranu. Acta Adriat., 14 (7): 1–60.
    · JARDAS, I., 1973. Condition of the Lesser spotted dogfish, Scyliorhinus canicula (L.), in the Adriatic. Ichthyologia, 5 (1): 47–65.
    · JARDAS, I., 1979b. Morfološke, biološke i ekološke karakteristike populacije mačke bljedice, Scyliorhinus canicula (Linnaeus, 1758), u Jadranskom moru. Izvj.-Rep. Rib.-biol. Eksp. »Hvar« 1948–49., 4 (2–3):1–104
    · ŽUPANOVIć, [., 1961. Kvalitativno-kvantitativna analiza ribljih naselja kanala srednjeg Jadrana. Acta Adriat., 9 (3): 1–151.
    · ŽUPANOVIć, [., 1961a. Prilog poznavanju biologije jadranskih ribaChondrishthyes. Acta Adriat., 9 (4): 1–84.