CRVENI POPIS
Natragvitka suhoperka
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001505
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(RE -)
Datum procjene
01.01.2005.
Prethodne procjene
Citat
Ilijanić, L., Sekelez, M. (2005): Eriophorum gracile W.D.J.Koch ex Roth (HRCP001505). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1505. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Ljudevit Ilijanić
- Suradnik/ci
M. Sekelez
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 7.3 Ostale preinake ekosustava - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Uzroci nestanka. Promjena vodnog režima staništa, prirodno zaraštanje staništa šumskom vegetacijom (progresivna sukcesija). Od godine 1997. do 2001., u nekoliko je navrata istraživan cret kod Tršća, no vrste E. gracile tamo više nije rasla. Budući da dosad nigdje drugdje u Hrvatskoj nije nađena, pretpostavlja se da je izumrla. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Nisu poduzimane. NSAP-om predviđena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite te vrste, kao i zaštita njezina nalazišta u Tršću (NN 81/99, 3. 8. 1999.) upitna je. - Potrebne mjere očuvanja
- - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
- - Potrebna istraživanja
- - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Vitka suhoperka je zeljasta trajnica s puzećim podankom dugim do 15 cm (Sl. 51). Stabljika je nježna, visoka 25–60 cm (ponekad i viša) i tupo trobridna. Listovi rastu samo na donjoj polovici stabljike, neznatno su žljebasti, široki 1–2 mm. Listovi stabljike imaju kratku plojku, rijetko dužu od ½ dužine rukavca. Ogrljak je kratak, a na gornjem listu nije ni razvijen. Pricvjetni listovi (1–2) kraći su od cvata koji se sastoji od 2 do 5, ponekad 6 klasića, na fino hrapavim stapkama. Pljevice su jajaste, žućkasto ili zelenkastosmeđe, katkad sivo nahukane, bez kožičastoga ruba. Ocvjeće se sastoji od bijelih dlačica, dugih do 20 mm. Prašnice su duge 1,5–2 mm. Plod je oraščić elipsoidno-valjkasta oblika, žućkastosmeđe boje, dug 2–3 mm. Prema životnom je obliku geofit, hidrofit. Cvjeta u svibnju i lipnju. Broj kromosoma je 2n=76. Pripada borealnom flornom elementu. - Staništa
C.1.2.1. Prijelazni cretovi bijele šiljkice - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Podvirno cretno tlo kisele reakcije u vegetaciji prijelaznih cretova sveze Rynchosporion albae. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 54.483 Ilirski cretovi bijele šiljkice (Rynchosporion albae). Global Land Cover Characterization/Species Survival Commission. 21. močvare/bare/cretovi - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Bosna i Hercegovina, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, Bugarska, + (izumrla) Hrvatska, Češka, Danska, Finska uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Irska; Republika Irska i Sjeverna Irska, Švicarska, Nizozemska (Holandija), Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Srbija i Crna Gora (Srbija), Norveška, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a (Sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora, Baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast, Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga), Švedska, uključujući Öland i Gotland, Slovenija - Nacionalna rasprostranjenost
Goranska mezoregija Lokaliteti. Jedino nalazište su Ponikve kraj Tršća, Gorski kotar.
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Liliopsida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Poales - Porodica
Cyperaceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
Van der Meijden, R. (2005)
- Ostala hrvatska imena
- - Strana imena
Slender Cottongrass (engleski), schlankes Wollgras (njemački), linaigrette grele (francuski), pennacchi gracili (talijanski), vitki munec (slovenski) - Locus typicus
-
- Bibliografija
-
· ILIJANIĆ, LJ. (1978): Eriophorum gracile Koch, neu für Koatien. Acta Bot. Croat. 37:203–205.
· ILIJANIĆ, LJ. (1994a): Eriophorum gracile Koch ex Roth. In Šugar, I. ed.: Crvena knjiga biljnih vrsta Republike Hrvatske. Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, 205–206.
· TOPIĆ, J., ŠEGULJA, N., ILIJANIĆ, LJ. (1997b): Rijetke i ugrožene biljne vrste Gorskog kotara. In Huber, Đ. ed.: Zbornik sažetaka priopćenja šestog kongresa biologa Hrvatske. Opatija, 22.–26. IX 1997. Hrvatsko biološko društvo, Zagreb, 275–276.