CRVENI POPIS
Natrag
Herbarski primjerak dugolistne rosike (Drosera anglica Huds.) s naznakom lokaliteta »In paludosis Dalmatiae«, leg./det. K. Schlosser (br. 2576.e, ZA) (FOTO D. Mihelj, I. Sočo)
dugolistna rosika
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001503
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(RE -)
Datum procjene
01.01.2005.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Šegulja, N., Palković, M. (2005): Drosera anglica Huds. (HRCP001503). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1503. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Nedeljka Šegulja
- Suradnik/ci
M. Palković
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
Prva procjena vrste.
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
1 Stambeni i poslovni kompleksi, 2 Poljoprivreda i akvakultura, 6 Ljudsko zadiranje i uznemiravanje - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Uzroci nestanka. Nestanak staništa, posebno izražen na prostoru jugoistočne Europe, uvjetovao je nestanak te vrste. Ne navodi se u literaturi nakon 1931. godine (sekundarni navodi u HORVATIĆ 1931c), a jedini su fizički dokaz njezina postojanja tri herbarska primjerka, koje je sabrao Schlosser J. C. K. (br. 2576.e, pohranjeni u ZA), vjerojatno krajem 19. st. (datum sabiranja nije naznačen), a na priloženoj herbarskoj etiketi stoji »In paludosis Dalmatiae«, što je malo vjerojatno, pa je već HAYEK (1927) smatrao to nalazište dvojbenim. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Nisu poduzimane. NSAP-om predvi|ena izrada i provedba akcijskoga plana zaštite ove vrste (NN 81/99, 3. 8.1999.) upitna je zbog njezina statusa. Nalazi se na popisu vrsta Preporuke br. 49 (dopuna popisa Bernske konvecije, ANONYMUS 1996). - Potrebne mjere očuvanja
- - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
- - Potrebna istraživanja
- - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Dugolistna rosika je trajnica visoka 10 do 20 (30) cm, s vlaknastim korijenom. Stabljika je uspravna, pojedinačna ili ih ima više, jednostavna, tanka i crvenkasto isprugana. Listovi su uspravni ili koso položeni, a smješteni su u prilično bogatoj prizemnoj rozeti. Plojka lista je usko lopatastog oblika, 1,3 do 4 cm duga, odnosno 5–10 puta duža od širine, te postepeno prelazi u peteljku. Lisna plojka je s donje strane gola, zelena, a s gornje je prekrivena do 7 mm dugim, na vrhu crvenim glavičastim žljezdastim dlakama (tentakuli). Peteljka lista duga je 2–5 cm i najčešće gola. Stabljika se razvija u vrijeme cvjetanja. Cvjetovi su na vrhu izdanka skupljeni u paštitasti cvat nalik na klas. Lapovi čaške su 5–6 mm dugi, pri bazi srašteni i fino nazubljeni. Cvjetovi su bijeli, sastavljeni od 5 latica, dugih 5–7 mm, s prašnicima dužine oko 5 mm. Plod je tobolac jajolikog oblika, s više sjemenaka. Ime roda Drosera potječe od grčke riječi »droseros«, što znači »vlažan, voden«, prema staništu na kojemu vrste roda najčešće uspijevaju. Dugolisna je rosika (otud staro ime, danas sinonim, od lat. longifolia, tj. dugolisna), kao i druge svojte roda, karnivorna, tj. mesožderna biljka. Manjak dušikovih spojeva na siromašnim cretnim staništima na kojima uspijeva nadoknađuje hvatanjem manjih kukaca. Plijen se zalijepi na izlučevine žljezdastih dlaka listova. Okolni tentakuli, kao i cijeli list, potom se više ili manje obavijaju oko njega. Kako sekret sadrži i probavne enzime, probava teče na površini biljke, a sokovi se zatim absorbiraju u nutrinu. Prema životnom je obliku vrsta hemikriptofit. Broj kromosoma je 2n=40. Cvjeta od lipnja do kolovoza. Pripada cirkumholarktičkom flornom elementu. U pojedinim europskim zemljama pojavljuje se i kao hortikulturno zanimljiva vrsta. - Staništa
C.1.2.1. Prijelazni cretovi bijele šiljkice - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Vlažna, podvirna i cretna staništa, od nizinskoga do montanog pojasa. To je vrsta prijelaznih cretova, reda Scheuchzerietalia palustris, Rhynchosporion albae. Stanište prema CORINE klasifikaciji. 54.48 Ilirski cretovi bijele šiljkice (Rynchosporion albae). Global Land Cover Characterization/Species Survival Commission. 21. močvare/bare/cretovi. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Austrija s Lihtenštajnom, Belgija, Britanija, uključujući Orkney, Zetland i Isle of Man; isključujući Channel Islands i Sjevernu Irsku, + (izumrla) Hrvatska, Češka, Danska, Finska uključujući Ahvenanmaa (Aaland Islands), Francuska s Channel Islands (Îles Normandes) i Monakom; isključujući Korziku, Njemačka, Grčka, isključujući otoke koji su uključeni kod Krete i one koji su izvan Europe kako je definirano u Flora Europaea, Irska; Republika Irska i Sjeverna Irska, Švicarska, Nizozemska (Holandija), Španjolska s Gibraltarom i Andorom, isključujući Balearske otoke, + (izumrla) Mađarska, Italija, uključujući Toskanski arhipelag; isključujući Sardiniju i Siciliju, Norveška, Poljska, Rumunjska, područje bivšega SSSR-a (Sjeverno područje: artička Europa, Karelo-Lapland, Dvina-Pecora, Baltičko područje: Estonija, Letonija, Litva, Kaliningradskaja Oblast, Centralno područje: Ladoga-Ilmen, gornja Volga, Volga-Kama, gornji Dnjepar, Volga-Don, Ural, Jugozapadno područje: Moldavija, srednji Dnjepar, Crno more, gornji Dnjestar, Krim, Jugoistočno područje: donji Don, donja Volga, Transvolga), Švedska, uključujući Öland i Gotland, Slovenija. Sjeverna i srednja Europa, veoma rijetka na jugu. - Nacionalna rasprostranjenost
Dvojbena, južno primorska mezoregija. Lokaliteti. Općeniti i sporni navodi za Dalmaciju, lokalitet u dolini Neretve (»In paludosis circa Narenta« VISIANI 1852), više puta citiran, veoma je dvojben.
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Magnoliopsida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Caryophyllales - Porodica
Droseraceae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Flora of North America Editorial Committee, eds., 2015: null. Flora of North America North of Mexico, vol. 6: Magnoliophyta: Cucurbitaceae to Droseraceae. 496.
Jørgensen PM, Weidemann E, Fremstad E. (2016). Flora Norvegica av JE Gunnerus. På norsk og med kommentarer. ISBN 978-82-8322-077-3. Page: 156.
Karlsson (2004-03-19 00:00:00) Förteckning över svenska kärlväxter
Van der Meijden, R. (2005)
- Ostala hrvatska imena
- - Strana imena
langblättriger Sonnentau (njemački), drosera a foglie allungate (talijanski), rossolis d'Angleterre (francuski), rossolis a longues feuilles (francuski), dolgolistna rosika (slovenski) - Locus typicus
-
- Bibliografija
-
· ANONYMUS (1996): Recommendation No. 49 (1996), concerning protection of some wild plant species which are subject to exploitation and commerce (Adopted by the Standing Committee on 26 January 1996). Convention on the Conservation of European Wildlife and Natural Habitats. Council of the European Communities, 1–7.
· HAYEK, A. (1927): Prodromus Florae Peninsulae Balcanicae, vol. I., Dahlem, Berlin.
· HIRC, D. (1906e): Revizija hrvatske flore (Revisio florae Croaticae). Rad Jugoslav. Akad. Znan. 167:8–128.
· HORVATIĆ, S. (1931c): Drosera (Herba Drosera) i njeno raširenje u Jugoslaviji. Vjes. ljek. 2–3:1–14.
· SCHLOSSER, J. C. K., VUKOTINOVIĆ, L. F. (1869): Flora Croatica. Zagrabiae.
· ŠEGULJA, N. (1997): Droseraceae. In Nikolić, T. ed.: Popis flore Hrvatske, 2. dio. Flora Croatica. Index Florae Croaticae. Pars 2. Nat. Croat. 6(Suppl. 1):14.
· VISIANI, R. (1852): Flora Dalmatica, Vol. III (sive enumeratio stirpium vascularium quas hactenus in Dalmatia lectas et sibi observatas). Apud Fridericum Hofmeister, Lipsiae.