CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Ovčica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001421

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(LC -)

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2021): Lithognathus mormyrus (Linnaeus, 1758) (HRCP001421). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1421. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ivan Jardas
    Armin Pallaoro
    Nedo Vrgoč
    Stjepan Jukić-Peladić
    Vlado Dadić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    -
  • Europska procjena
    -
  • Mediteranska procjena
    -
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Ovčica je ugrožena intenzivnim gospodarskim, malim i športsko-rekreacijskim ribolovom različitim alatima, načinima i sredstvima priobalnog ribolova, više kao ciljananego slučajna lovina, zatim degradacijom i /ili nestajanjem staništa zbog ribolova, utjecaja alohtonih alga roda Caulerpa, onečišćenja mora i čestog uznemirivanja. Nepovoljna je okolnost za ovčicu proterandrija koja u sadašnjim okolnostima intenzivnog izlovljavanja dovodi do poremećenog odnosa spolova zbog uklanjanja potencijalnog ženskog dijela populacije.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 9 Onečišćenje
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Ovčica je ugrožena intenzivnim gospodarskim, malim i športsko-rekreacijskim ribolovom različitim alatima, načinima i sredstvima priobalnog ribolova, više kao ciljananego slučajna lovina, zatim degradacijom i /ili nestajanjem staništa zbog ribolova, utjecaja alohtonih alga roda Caulerpa, onečišćenja mora i čestog uznemirivanja. Nepovoljna je okolnost za ovčicu proterandrija koja u sadašnjim okolnostima intenzivnog izlovljavanja dovodi do poremećenog odnosa spolova zbog uklanjanja potencijalnog ženskog dijela populacije.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    3.1. Upravljanje vrstom, 3.1.1. Upravljanje sakupljanjem, 4.1. Službeno obrazovanje
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Za zaštitu ovčice treba propisati najmanju veličinu ispod koje se ne smije loviti, a koja bi trebala biti barem 30 cm, čime bi se zaštitila oba spola. Treba uvesti i lovostaj u vrijeme intenzivnog mriješćenja, ali i znanstveno istražiti njezinu biologiju, ekologiju i stanište te provoditi praćenje stanja (monitoring) radi zaštite.
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Naraste do 45 cm ili u masu do oko 2 kg, ali se obično love znatno manji primjerci, 20 do 30 cm dužine. Procijenjeno je da u istočnom Jadranu može narasti najviše do 40 cm, a za to je potrebno više od 12 godina (Kraljević et al., 1996); love se uglavnom primjerci od 16 do 37 cm (Kačić et al., 1993, 1995; Kraljevivć et al., 2004). Tijelo ovčice je izduženo, u profilu ovalno i bočno stisnuto, gornji profil jače je zaobljen od donjeg. Glava je velika, s konveksnim gornjim profilom. Gubica je dugačka i zašiljena, a usta razmjerno velika, završna i lagano ispruživa. Zubi su sitni, konični, i u obje čeljusti poredani u 4–5 nizova, oni u vanjskom nizu jače su razvijeni, a iza njih slijede zrnati kutnjaci koji su u gornjoj čeljusti poredani u 3–4, a u donjoj čeljusti u 2–3 niza. Nosni otvori su veliki, stražnji u obliku kosih pukotina i nalaze se ispred očiju. Oči su malene, njihov promjer stane 5 puta u dužinu glave. Ljuske su velike, nalaze se i na škržnim poklopcima i obrazima, a nema ih na škržnim pretpoklopcima, koji su široki. Bočna pruga prati gornji profil tijela i prekrivena je s 58–65 ljusaka. Leđna peraja je dugačka, razmjerno visoka, s bodljastim prednjim i mekanim stražnjim dijelom. Prsne peraje su kratke, završavaju dosta ispred izmetnog otvora. Trbušne peraje smještene su na prsima. Repna peraja je velika i račvasta. Perajna formula glasi: D. XI–XII + 11–12, A. III + 10–11, P. 15–16, V. I + 5 šipčica. Boje je sivosrebrnaste sa zlatastim odsjajem, po bokovima je 10–13 okomitih crnkastih pruga, a međuočni prostor i gubica su tamnosmeđi.živi u plovama. Proterandrični je dvospolac. U Egejskom moru (Trakija) mrijesti se u proljeće i ljeto svibanj–rujan), mužjaci postižu spolnu zrelost pri dužini od oko 16 cm (2,5 godina), ženke pri 19 cm (3,6 godina), a inverzija spola zapaža se između 21–30 cm dužine (4–9 godina) (Kallianiotis et al., 2005), a slično tome i u istočnomJadranskom moru, izmedu 24 i 35 cm dužine, ili 4. i 8. godine starosti (Kraljević et al., 1993, 1996).
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Ovčica je priobalna, demerzalna, morska i brakična riba. Dolazi iznad muljevitih, pjeskovitih i miješanih dna te u livadama morske cvjetnice Posidonia oceanica. Posebno je blizini riječnih ušća ili zaslađenih voda. Zađe do dubine od 50 (80)m, rijetko dublje, ali su joj prava staništa na dubinama između 15 i 20m. Mladi se zadržavaju na pjeskovito-muljevitim dnima i u livadama morskih cvjetnica rodova Cymodocea i Posidonia ; PHYSIS sgtaništa: 11.221–11.225; 11.34; 11.3311; 11.3322; 11.4;13.24
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    Proterandrični je dvospolac. U Egejskom moru (Trakija) mrijesti se u proljeće i ljeto svibanj–rujan), mužjaci postižu spolnu zrelost pri dužini od oko 16 cm (2,5 godina), ženke pri 19 cm (3,6 godina), a inverzija spola zapaža se između 21–30 cm dužine (4–9 godina) (Kallianiotis et al., 2005), a slično tome i u istočnomJadranskom moru, izmedu 24 i 35 cm dužine, ili 4. i 8. godine starosti (Kraljević et al., 1993, 1996). U istočnom Jadranu mužjaci pretežu u populaciji do 28 cm dužine, a poslije, kako se spol mijenja, brojčano prevladaju ženke; raste sporo, i to oba spola jednakomjerno u dužinu i masu (b = 3), a ukupna smrtnost procijenjena je na 0,77/god. (prirodni 0,42, ribolovni 0,35), (Kraljević et al., 1993, 1996), nadalje potencijalni godišnji fekunditet ženka između 18,5 i 33,5 cm dužine varira od 31.700 do 554.000 ikre, odnosno relativni fekunditet ženka između 30,5 i 31 cm dužine pokazuje maksimum od 850 komada ikre po gramu težine. Ikra je pelagijska. Pretežno je karnivorna vrsta.
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Ovčica je rasprostranjena uz čitavu obalu Sredozemnog mora (nema je u Crnom moru) i uz istočnu obalu Atlantskog oceana, od Biskajskog zaljeva do Rta dobre nade,uključujući Kanarske i Kapverdske otoke, a kroz Sueski kanal prodrla je u Crveno more i dalje u jugozapadni dio Indijskog oceana (FAO:27, 34, 37, 47, 51)
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U istočnom Jadranu rasprostranjena je uz čitavu obalu, ali je rjeđa oko vanjskih otoka


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Actinopterygii
  • Podrazred
    Neopterygii
  • Nadred
    Acanthopterygii
  • Red
    Perciformes
  • Porodica
    Sparidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Eschmeyer, William N., ed., 1998: Catalog of Fishes. Special Publication of the Center for Biodiversity Research and Information, no. 1, vol 1-3. 2905.
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
    van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
  • Ostala hrvatska imena
    arkaj, kopač, samac, arbun ovčica; Vinja (1986) za istočnojadransku obalu navodi 23 hrvatska pučka naziva
  • Strana imena
    Striped Sea Bream (engleski), marbré (francuski), marmora (talijanski), Marmorbrasse (njemački)
  • Locus typicus
    Toskansko more (»Mari infero«)
  • Bibliografija
  • · FROGLIA, C., 1977. Feeding of Lithognathus mormyrus (L.) in Central Adriatic Sea. Rapp. Comm. int. Mer Médit., 24 (5): 95–97.
    · KRALJEVIć, M., DULčIć, J., CETINIć, P. i PALLAORO, A., 1996. Age, growth and mortality of the striped sea bream, Lithognathus mormyrus L., in the Northern Adriatic. Fish. Res., 28: 361–370.
    · KAčIć, I., JARDAS, I., KRALJEVIć, M. i PALLAORO, A. 1993. Ihtiološka analiza lovina prirodnog rezervata Tarska vala, Istra. Studije i elaborati IOR-a, Split, br. 183/1993, 1–13.
    · KAčIć, I., JARDAS, I., KRALJEVIć, M. i PALLAORO, A. 1995. Ihtiološka analiza prirodnog staništa – Tarska vala za 1994. Stedije i elaborati IOR-a, Split, br. 199/1995, 1–9.
    · KALLIANIOTIS, A., TORRE, M. i ARGYRI, A., 2005. Age, growth, mortality, reproduction and feeding habits of the striped seabream, Lithognathus mormyrus (Pisces: Sparidae) in the coastal waters of the Thracian Sea, Greece. Sci. Mar., 69 (3): 391–404.
    · KRALJEVIć; M., PALLAORO, A. i DULčIć, J., 2004. Ribolov u Tarskoj vali (Novigrad, Istra). Analiza lovine za prosinac 2003. godine. Studije i elaborati IOR-a, Split, br.250/2004, 10 pp. (mimeo)