CRVENI POPIS
NatragPauk žutac
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001416
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(LC -)
Datum procjene
01.12.2008.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Jardas, I., Jukić-Peladić, S., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Dadić, V. (2021): Echiichthys vipera (Cuvier, 1829) (HRCP001416). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1416. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Ivan Jardas
Armin Pallaoro
Nedo Vrgoč
Stjepan Jukić-Peladić
Vlado Dadić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
- - Europska procjena
- - Mediteranska procjena
- - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
Ugrožen je uglavnom slučajnim ulovom mreža stajaćica, obalnih mreža potegača i priobalne koćice, zatim čestim uznemirivanjem tijekom ljeta (turizam), onečišćenjem priobalnog mora zbog prevelike urbanizacicje i industrijalizacije obale, odlaganjem krutog otpada u more i nasipavanjem plaža zbog čega dolazi do degradacije i gubitka životnog prostora - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
5 Korištenje bioloških resursa, 5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 9.4 Smeće i kruti otpad - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Ugrožen je uglavnom slučajnim ulovom mreža stajaćica, obalnih mreža potegača i priobalne koćice, zatim čestim uznemirivanjem tijekom ljeta (turizam), onečišćenjem priobalnog mora zbog prevelike urbanizacicje i industrijalizacije obale, odlaganjem krutog otpada u more i nasipavanjem plaža zbog čega dolazi do degradacije i gubitka životnog prostora - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
- - Potrebne mjere očuvanja
1.2. Zaštita resursa i staništa - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Kako bi se zaštitila staništa od negativnih utjecaja ljudskih aktivnosti na obali i priobalnom moru, trebalo bi postojeće zakonske propise doista provoditi, što se sada ne čini - Potrebna istraživanja
- - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Pauk žutac naraste do 15 cm standardne dužine, ali se obično love primjerci od 9 do 12 cm. Tijelo mu je izduženo i bočno stisnuto, prekriveno sitnim ktenoidnim ljuskama koje su poredane u jasno vidljivim kosim nizovima. Visina tijela odgovara 1/5 ukupne dužine tijela. Glava je robusna, manje bočno stisnuta nego kod ostalih vrsta pauka. Oči su dosta velike i smještene visoko na glavi, a na prednjem obodu nadočnog luka nema sitnih bodljica kao drugi pauci. Međuočni prostor je izrazito izbočen. Usta su široka i iskošena pod kutom od oko 40°, a usnice resaste, donja čeljust je ispupčena. Zubi su sitni i poredani u 2–3 niza, nalaze se i na nepcu. Na gornjem dijelu škržnih poklopaca snažna je bodlja. Bočna pruga je ravna i proteže se gornjim dijelom tijela, a na repnom dršku naglo se savija nadolje, prekrivena je s oko 60 ljusaka. Leđne peraje su dvije, prva je kratka, trokutasta i bodljasta, a druga dugačka i mekana. Podrepna peraja je također dugačka, počinje nešto ispred druge leđne peraje, obje su vrlo slične i stoje jedna drugoj nasuprot. Trbušne su peraje ispred prsnih, na grlu. Prsne peraje su zaobljene, a stražnji obod repne peraje je ravan. Formula peraja glasi: D1. V–VI, D2. 21–24, A. I + 24–26, P.14, V. I + 5 šipčica. Boje je žućkastosive sa smeđim točkicama, trbuh je sivosrebrnastožućkast. Opna prve leđne peraje je crna, takođeri stražnji rub repne peraje. Mrijesti se u proljeće i ljeto. Ikra je plutajuća. Poslijeličinački stadiji, oko 30 mm, gotovo su posve slični odraslima, a sa 35 mm spuštaju se na dno i nastavljaju živjeti bentoskim načinom. Karnivoran je, hrani se sitnim beskralježnjacina dna, uglavnom račićima, mnogočetinašima i mekušcima, ali i sitnom ribom. [ipčice prve leđne peraje i bodlje naškržnim poklopcima otrovne su. Smatra se najopasnijom europskom vrstom pauka, s jedne strane zbog vrlo jakog otrova, a s druge zbog velike brojnosti upravo na pješčanim dnima plitkih plaža - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Priobalna je i demerzalna vrsta. Dolazi na muljevitim, pjeskovitim i sitnošljunkovitim dnima od sasvim plitkoga mora, gdje boravi ljeti, do 150 m dubine kamo se spušta zimi. Dokmiruje gotovo je potpuno ukopan u supstrat, izviruju mu samo oči i otrovne šipčice prve leđne peraje ; PHYSIS staništa: 11.273; 11.221–11.225;11.4 - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Raširen je u čitavom Sredozemnom moru, nema ga u Crnom moru, i uz istočnu obalu Atlantskog oceana, od Skageraka i Sjevernog mora do Kanarskih otoka i Zapadne Sahare (FAO: 27, 34, 37). - Nacionalna rasprostranjenost
U istočnom Jadranu raširen je posvuda uzobalno (sl. 112), ali kao vrsta koja voli toplije more brojniji je u njegovu srednjem i južnom dijelu. Učestalost: gotovo obična
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Actinopterygii - Podrazred
Neopterygii - Nadred
Acanthopterygii - Red
Perciformes - Porodica
Trachinidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Fricke, R., Eschmeyer, W. N. & Van der Laan, R. (eds). (2021). ECoF. Eschmeyer's Catalog of Fishes: Genera, Species, References. Electronic version accessed dd mmm 2021.
Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
Nijssen, H. (2001)
Svensson, M. (1900-01-01 00:00:00) Nordisk fisklista enligt Catalog of Fishes 2011-12-30.xslx. Excel-fil med mejl till Johan Liljeblad 2012-02-23.
- Ostala hrvatska imena
ranj, ranj žutac, dragana ili taranta žuta - Strana imena
Lesser Weever (engleski), petite vive (francuski), tracina vipera (talijanski), Zwergpeterman (njemački) - Locus typicus
La Manche (Nomandide i Picardie)
- Bibliografija
- -