CRVENI POPIS
Natrag
Lubin
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001414
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(LC -)
Datum procjene
01.12.2008.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Dadić, V., Jardas, I., Jukić-Peladić, S., Pallaoro, A., Vrgoč, N. (2008): Dicentrarchus labrax (Linnaeus, 1758) (HRCP001414). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1414. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Ivan Jardas
Armin Pallaoro
Nedo Vrgoč
Stjepan Jukić-Peladić
Vlado Dadić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Najmanje zabrinjavajuća - LC; ver 3.1 (Yokes, B., Pollard, D., Bizsel, C. Goren, M. & Kara, M.H. 2011.) - Europska procjena
- - Mediteranska procjena
- - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
Lubin je ugrožen izlovljavanjem različitim priobalnim ribolovnim alatima i sredstvima u gospodarskom, malom i športsko-rekreacijaskom ribolovu (tramata, potegača, udičarski alati, osti, podvodna puška, mreže stajaćice i dr.), urbanizacijom i industrijalizacijom priobalja i onečišćenjem priobalnog mora, estuarija i donjih tokova rijeka, i to neposredno ili zbog degradacije staništa, i ograničenom rasprostranjenošću. Prijašnjih je godina bio jako prorijeđen neutvrđenom bolešću - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 9 Onečišćenje, 9.1 Otpadne vode iz domaćinstava i gradske otpadne vode - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Lubin je ugrožen izlovljavanjem različitim priobalnim ribolovnim alatima i sredstvima u gospodarskom, malom i športsko-rekreacijaskom ribolovu (tramata, potegača, udičarski alati, osti, podvodna puška, mreže stajaćice i dr.), urbanizacijom i industrijalizacijom priobalja i onečišćenjem priobalnog mora, estuarija i donjih tokova rijeka, i to neposredno ili zbog degradacije staništa, i ograničenom rasprostranjenošću. Prijašnjih je godina bio jako prorijeđen neutvrđenom bolešću - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
- - Potrebne mjere očuvanja
1.2. Zaštita resursa i staništa, 3.1. Upravljanje vrstom, 3.1.1. Upravljanje sakupljanjem, 4.1. Službeno obrazovanje, 4.3. Svijest i komunikacija - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Zaštićen je najmanjom veličinom ispod koje se ne smije loviti propisanom Naredbom, koja sada glasi na 23 cm, ali bi trebalo, radi zaštite nedoraslih primjeraka oba spola, tuveličinu povećati na barem 35 cm. Uspješno bi se mogao zaštititi, osim toga, i zaštitom staništa sprječavanjem onečišćavanja vodotoka i priobalnog mora i boljim poznavanjem njegove rasprostranjenosti, biologije, ekologije i staništa te uvođenjem praćenja stanja (monitoring) - Potrebna istraživanja
- - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Lubin naraste u dužinu do 1 m i masu oko 14 kg, alise obično love manji primjerci, do oko 80 cm dužine. Tijelo mu je snažno, vretenasto, bočno blago stisnuto. Glava je dugačka, čunjasta, usta velika i završna, tek blago iskošena, a donja čeljust blago ispupčena. Zubi na čeljustima su sitni i poredani u više nizova, postoje još na nepcu i jeziku. Oči su velike, njihov promjer može stati 5–6 puta u dužinu glave. Stražnji rub škržnog pretpoklopca pilasto je nazubljen, na donjem dijelu s jačim i naprijed usmjerenim zubićima, a na škržnom poklopcu s dvije plosnate bodlje. Ljuske su razmjerno malene, s gornje strane glave cikloidne. Leđne peraje su dvije, obje veće dužine nego visine, prva je bodljasta a druga mekana s prednjom bodljastom šipčicom. Podrepna peraja je također veće dužine nego visine. Trbušne peraje smještene su na prsima. Repna peraja ješiroka, konkavna oboda, a repni držak je visok. Formula peraja glasi: D1. VIII–X, D2. I + 12–13, A. III + 10–12, P. 15–16, V. I + 5 šipčica. Po leđima je olovnosrebrnast, plavkast ili zelenkast, bokovi susvjetliji,a trbuh je bijel. Mladi primjerci imaju katkada po tijelu raspršene crnkaste mrlje. Zadržava se u skupinama, osobito dok je mlad, a odrasli su po svoj prilici samotnjaci ili u paru. Mrijesti se od studenoga do ožujka. Mužjaci spolno sazrijevaju s 2 godine ili između 23 i 30 cm dužine, a ženke s 3 godine života, ili između 31 i 40 cm dužine. Fekunditet je do230.000 ikre. Ikra i ličinački stadiji su pelagijski. Tijekom rasta uglavnom poka- zuje jednakomjeran prirast u dužinu i masu (b = 3),ali nekih godina taj odnos može biti i suprotan (b > 3) (Dulčić iKraljević, 1996a). Kar- nivoran je, hrani se uglavnom ribom, rakovima iglavonošcima. Proždrljiv je. Može doživjeti oko 30 godina - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Lubin je priobalna, pelagijska, morska, oceanodromna, brakična i slatkovodna riba. Dolazi na dubinama od površine do100 m, ali uglavnom samo do 20-ak metara. živi iznad dna različitog sedimentnog sastava, ali više voli pjeskovite i muljevite plićine, osobito ako su još obrasle. Ulazi u lagune, estuarije i čak u rijeke u kojima se osjeća utjecaj mora. U kopnene vode i ušća rijeka ulazi ljeti kad je u njima povišen salinitet, a u zimskim mjesecima migrira u more i zadržava se u većim dubinama. Podnosi temperature vode od 8 do 24 °C ; PHYSIS staništa: 11.121; 11.125;11.12242; 11.221; 11.4;13.24; 24.15; 89.11;89.33 - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Raširen je u čitavom Sredozemnom i Crnom moru i u istočnom Atlantskom oceanu, od Norveške prema jugu do Senegala, uključujući Kanarske otoke (FAO: 27, 34, 37) - Nacionalna rasprostranjenost
U istočnom Jadranu rasprostranjen je uz čitavu obalu, ali je mnogo brojniji u sjevernom dijelu (sl. 110)
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Actinopterygii - Podrazred
Neopterygii - Nadred
Acanthopterygii - Red
Perciformes - Porodica
Moronidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Allegrucci, G., A. Caccone, and V. Sbordoni, 1999: Cytochrome b sequence divergence in the European sea bass (Dicentrarchus labrax) and phylogenetic relationships among some Perciformes species. Journal of Zoological Systematics and Evolutionary Research, vol. 37, no. 3. 149-156.
Dyntaxa. (2013). Swedish Taxonomic Database. Accessed at www.dyntaxa.se [15-01-2013].
Dyntaxa. (2013). Swedish Taxonomic Database. Accessed at www.dyntaxa.se [15-01-2013].
Eschmeyer, R. (eds.) (1900-01-01 00:00:00) Catalog of Fishes electronic version (15 January 2010). http://research.calacademy.org/ichthyology/catalog/fishcatmain.asp
Eschmeyer, William N., 1990: null. Genera of Recent Fishes. iii + 697.
Fricke, R., Eschmeyer, W. N. & Van der Laan, R. (eds). (2021). ECoF. Eschmeyer's Catalog of Fishes: Genera, Species, References. Electronic version accessed dd mmm 2021.
Fricke, R., Eschmeyer, W. N. & Van der Laan, R. (eds). (2021). ECoF. Eschmeyer's Catalog of Fishes: Genera, Species, References. Electronic version accessed dd mmm 2021.
Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
Nijssen, H. (2001)
Orrell, Thomas M., Kent E. Carpenter, John A. Musick, and John E. Graves, 2002: Phylogenetic and Biogeographic Analysis of the Sparidae (Perciformes: Percoidei) fromCytochrome b Sequences. Copeia, vol. 2002, no. 3. 618-631.
Robins, Richard C., Reeve M. Bailey, Carl E. Bond, James R. Brooker, Ernest A. Lachner, et al., 1991: World Fishes Important to North Americans Exclusive of Species from the Continental Waters of the United States and Canada. American Fisheries Society Special Publication, no. 21. 243.
Shiino, Sueo M., 1976: List of Common Names of Fishes of the World, Those Prevailing among English-speaking Nations. Science Report of Shima Marineland, no. 4. 262.
Streftaris, N.; Zenetos, A.; Papathanassiou, E. (2005). Globalisation in marine ecosystems: the story of non-indigenous marine species across European seas. Oceanogry and Marine Biology: an Annual Review. 43: 419-453.
Streftaris, N.; Zenetos, A.; Papathanassiou, E. (2005). Globalisation in marine ecosystems: the story of non-indigenous marine species across European seas. Oceanogry and Marine Biology: an Annual Review. 43: 419-453.
Williams, E. P., A. C. Peer, T. J. Miller, D. H. Secor, and A. R. Place, 2012: A phylogeny of the temperate seabasses (Moronidae) characterized by a translocation of the mt-nd 6 gene. Journal of Fish Biology, vol. 80. no. 1. 110-130.
van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
- Ostala hrvatska imena
brancin, luben, smudut, dut, agač, lebrek; Vinja (1986) za ovu i vrlo sličnu srodnu vrstu Dicentrarchus punctatus za istočnu obalu Jadrana navodi 24 hrvatska pučka naziva - Strana imena
European Sea Bass (engleski), loup, bar commun (francuski), spigola, branzino (talijanski), Seebrasch (njemački) - Locus typicus
Egipat (»Europa australiore«)
- Bibliografija
- DULčIć, J. i KRALJEVIć, M., 1996a. Weight-length relationships for 40 fish species in the eastern Adriatic (Croatian waters). Fish. Res., 28:243–251.