CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Kokot bijelac

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001408

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(LC -)

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Pallaoro, A., Dadić, V., Jardas, I., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S. (2008): Aspitrigla cuculus (Linnaeus, 1758) (HRCP001408). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1408. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ivan Jardas
    Armin Pallaoro
    Nedo Vrgoč
    Stjepan Jukić-Peladić
    Vlado Dadić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    -
  • Europska procjena
    -
  • Mediteranska procjena
    -
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Glavni je uzrok ugroženosti pretjeran pridneni ribolov pridnenim ribolovnim alatima (pridnena koća, parangal, mreže stajaćice) u čijim se lovinama kokot bijelac javlja više kao slučajna nego ciljana lovina, zatim degradacija i/ili gubitak staništa zbog ribolova.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Glavni je uzrok ugroženosti pretjeran pridneni ribolov pridnenim ribolovnim alatima (pridnena koća, parangal, mreže stajaćice) u čijim se lovinama kokot bijelac javlja više kao slučajna nego ciljana lovina, zatim degradacija i/ili gubitak staništa zbog ribolova.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    3.1.1. Upravljanje sakupljanjem, 3.1.3. Ograničavanje rasta populacije, 4.1. Službeno obrazovanje, 4.3. Svijest i komunikacija
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Sadašnje stanje populacije zahtijeva provođenje mjera smanjenja ribolovnog napora onih alata kojima se vrsta pretežno izlovljava. Pozitivni učinci mogu se očekivati i od restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova (pogotovo u područjima za koja se smatra ili zna da su mrjestilišta i rastilišta ove vrste), ali i vremenske zabrane ribolova u vrijeme reprodukcije. Poboljšanjem selektivnosti ribolovnih alata povećalo bi se preživljavanje nedoraslih primjeraka i time dugoročno osiguralo obnavljanje populacije. Nadalje, trebalo bi propisati najmanju dužinu ispod koje se primjerci ne smiju izlovljavati. Za predlaganje dodatnih mjera zaštite potrebno je pojačati znanstvena istraživanja radi potanjeg opisivanja biološko-ekoloških značajka vrste i recentnog stanja populacije.
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Kokot bijelac općenito naraste do 45–50 cm dužine i mase do oko 0,5 kg, u Jadranu do oko 26 cm, a najčešćih je dužina od 13 do 16 cm (47%), što bi odgovaralo 1+ starosti. Tijelo je izduženo i oblo, a od glave prema repu postupno se suzuje. Glava je visoka i prekrivena hrapavim koštanim pločama, njezin je prednji profilkonkavan, a donja strana ravnoplošna. Bočno na gubici 3 su do 4 oštre bodlje koje s rastom ribe otupljuju. Oči su velike ismještene visoko na glavi, a međuočni prostor je uleknut, na prednjoj strani orbita nalaze se dvije uspravne bodljice. Bodlje iza glave na korakoidnoj kosti, a iznad prsnih peraja, široke su i kratke. Bočna pruga je ravna i prekrivena visokim uspravnim ljuskama (65–73), a najviša od njih ne može se smjestiti puna 2 puta u visinu oka, njihova se visina smanjuje kako se približavaju repu. Prsa i prednji dio trbuha su goli. Prsne peraje su dugačke i široke, dosežu do početka podrepne peraje ili nešto iza, a njezine 3 donje šipčice su slobodne i člankovite. Leđne peraje su dvije, prva je visoka i trokutasta, s najvišom drugom šipčicom, a druga leđna i podrepna peraja su dugačke, obje približno jednake dužine i postavljene jedna drugoj nasuprot. Leđne peraje uloženesu u plitak žlijeb, obrubljen s obje strane nizom od 26–28 bodljastihpločica. Stražnji obod repne peraje blago je konkavan sa zašiljenim vrhovima. Formula peraja glasi: D1. IX–X, D2. 17–18, A. 16–18, P. 11 + 3slobodne, V. I + 5 šipčica. Prsa i prednji dio trbuha su bez ljusaka, goli. Leđa su ružičasta do crvenkasta, bokovi svjetliji, a trbuh bjelkast,leđne peraje su crvenkaste, a repna peraja ružičasta i crno obrubljena. Vjerojatno se zadržava u skupinama. Mrijesti se potkraj zime i početkom proljeća. Spolno sazrije kad dosegne približno 18–19 cm dužine ili kad navrši dvije godine.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Riba je umjerenih geografskih područja. Demerzalan je. Zadržava se na ravnim dnima, uglavnom onima kontinentske podine, a rijetko i gornjeg dijela slaza, od desetak do 400 m dubine, a u Jadranu na dubinama od oko 10 do 250 m, pretežno između 80 i 180. Dolazi na različitim dnima, ali voli ona koja su po strukturi sedimenata između pjeskovitih i muljevitih (Jardas, 1988). PHYSIS staništa 1.222; 11.223; 11.224
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Raširen je u Sredozemnom moru i uz obalu istočnog Atlantskog oceana, od Engleske do Mauritanije, uključujući Madeiru i Azore (FAO: 27, 34, 37).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U Jadranskom moru rasprostranjen je u srednjem i južnom dijelu, uglavnom južnije od Jabučke kotline (uključivo), više u području otvorenog mora nego u kanalima (sl. 104). Sjevernije od Jabučke kotline je rjeđi i ne dolazi pliće od 50 m.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Actinopterygii
  • Podrazred
    Neopterygii
  • Nadred
    Acanthopterygii
  • Red
    Scorpaeniformes
  • Porodica
    Triglidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Eschmeyer, William N., ed., 1998: Catalog of Fishes. Special Publication of the Center for Biodiversity Research and Information, no. 1, vol 1-3. 2905.
    Fricke, R., Eschmeyer, W. N. & Van der Laan, R. (eds). (2021). ECoF. Eschmeyer's Catalog of Fishes: Genera, Species, References. Electronic version accessed dd mmm 2021.
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
    Hureau, J.-C., and Th. Monod, eds., 1973: null. Check-list of the fishes of the north-eastern Atlantic and of the Mediterranean (Clofnam), vol. 1. xxii + 683.
    Nijssen, H. (2001)
    Shiino, Sueo M., 1976: List of Common Names of Fishes of the World, Those Prevailing among English-speaking Nations. Science Report of Shima Marineland, no. 4. 262.
  • Ostala hrvatska imena
    kokotić blijedac, kokotić kamenjar, kokotić šnjurac, lakstavica prasica, lastavica kamenjarka, lučerna, anzulet; Vinja (1986) za ovu i druge slične vrste por. Triglidae navodi za istočnojadransku obalu 62 hrvatska pučka naziva
  • Strana imena
    East Atlantic Red Gurnard (engleski), grondin rouge, pin (francuski), cappone coccio (talijanski), Knurrhahn (njemački)
  • Locus typicus
    Sredozemno mor
  • Bibliografija
  • · JARDAS, I., 1988. Distribution of the Adriatic fishes of Triglidae family as affected by ecological factors. FAO Rapp. Pêches/FAO Fish. Rep., (394): 147–151.