CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Kantar

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001295

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(NT -)

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Spondyliosoma cantharus (Linnaeus, 1758) (HRCP001295). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1295. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ivan Jardas
    Armin Pallaoro
    Nedo Vrgoč
    Stjepan Jukić-Peladić
    Vlado Dadić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Ugrožen je intenzivnim ribolovom priobalnim ribolovnim alatima, uglavnom tramatom, obalnim mrežama potegačama i stajaćicama, vršama, udičarskim alatima i podvodnom puškom, zatim onečišćenjem priobalnog mora i degradacijom staništa (livade posidonije) zbog ribolova i širenja alohtonih tropskih alga roda Caulerpa ali i nekim unutrašnjim čimbenicima, npr. kasnim javljanjem mužjaka u generaciji i poremećenim odnosom spolova
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 9 Onečišćenje
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Ugrožen je intenzivnim ribolovom priobalnim ribolovnim alatima, uglavnom tramatom, obalnim mrežama potegačama i stajaćicama, vršama, udičarskim alatima i podvodnom puškom, zatim onečišćenjem priobalnog mora i degradacijom staništa (livade posidonije) zbog ribolova i širenja alohtonih tropskih alga roda Caulerpa ali i nekim unutrašnjim čimbenicima, npr. kasnim javljanjem mužjaka u generaciji i poremećenim odnosom spolova
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    3.1. Upravljanje vrstom
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Da bi se postignula djelotvorna zaštita obaju spolova, trebalo bi povećati najmanju veličinu ispod koje se ne smije loviti, od sadašnjih 18, propisanu Naredbom o zaštiti riba i drugih morskih organizama, na barem 30 cm. Trebalo bi propisati i lovostaj u vremenu intenzivna mriješćenja, kako je to prije i bilo regulirano
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Naraste općenito do 50 cm dužine, vjerojatno i više, i mase oko 2,5 kg. U istočnom Jadranu naraste do približno iste dužine (46,5 cm, što odgovara dobi od 14 godina), ali se obično love primjerci samo do 18 cm (Dulčić i Kraljević, 1996). Tijelo je u profilu ovalno, visoko, osobito u zrelih mužjaka, i bočno stisnuto. Gornji profil glave je visok, strm i uleknut ispred očiju. Gubica je kratka, a usta malena, završna. U obje čeljusti ima 4–6 nizova koničnih zuba, koji su veći u vanjskom nizu, posebno oni sprijeda. Oči su razmjerno malene. Drugi (stražnji) par nosnih otvora izdužen je i mnogo veći od prvoga (prednjeg). Ljuske su velike, cikloidne, protežu se također na škržne poklopce i obraze, a škržni pretpoklopci i međuočni prostor su goli. Bočna pruga prati gornji profil tijela i prekrivena je sa 62–75 ljusaka. Leđna peraja je dugačka, sprijeda bodljasta, a straga mekana. Prsne peraje su dugačke koliko i glava, srpolike i zašiljena vrha. Trbušne su peraje na prsima. Repna peraja je račvasta, zaobljenih vrhova. Perajna formula glasi: D. XI + 11–13, A. III + 9–11, P 13–15, V . I + 5 šipčica. Leđa su siva, smeđesiva do sivomaslinasta. Gubica i međuočni prostor su tamniji. Bokovi su sivosrebrnasti s uzdužnim zlatastim višmanje isprekidanim prugama (naziv lineatus). Peraje su tamne, posebno repna koja ima i crn stražnji rub. Zreli mužjaci imaju brojne modre šare. Zadržava se u plovama. Protoginični je dvospolac. U zapadnom Sredozemlju (Tunis) ženke postižu prvu spolnu zrelost pri dužini od 18 cm (Mouine et al., 2007). Mrijesti se od veljače do svibnja. Ukupni potencijalni fekunditet ženka dužine od 18,5 do 33,5 cm, što odgovara dobi od 2. do 7. godine, procijenjen je za istočni Jadran od 31.670 do 554.000 ikre (Dulčić et al., 1998)
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Kantar je pridnenopelagijska i oceanodromna riba. Mladi primjerci dugi 7–8 cm zadržavaju se uz obalu, a odrasli obično ne dolaze pliće od 5 m niti dublje od 150 m; na većim je dubinama (i do 300 m) vrlo rijedak. Odrasli se zadržavaju uz podnožja kamenite obale s mnogo procijepa, hridi i visećih stijena te na ljušturnim i koraligenskim dnima, ali ako su u blizini čvrstoga dna. Juvenilni i subadultni često se zadržavaju u livadama morskih cvjetnica na pjeskovitom dnu ; 11.2411; 11.251; 11.2412; 11.223; 11.225; 11.34; 11.121; 11.125
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Raširen je uz obalu čitava Sredozemnog mora, a kao rijedak i u Crnom moru, te uz istočnu obalu Atlan- tskog oceana, od Skandinavije do Angole, uključujući Madeiru, Kanarske i Kapverdske otoke (FAO: 27, 34, 37, 47)
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U istočnom je Jadranu rasprostranjen u čitavom uzobalnom pojasu. Najgušća su mu naselja uz obale vanjskih otoka. (sl. 98)


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Actinopterygii
  • Podrazred
    Neopterygii
  • Nadred
    Acanthopterygii
  • Red
    Perciformes
  • Porodica
    Sparidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Dyntaxa. (2013). Swedish Taxonomic Database. Accessed at www.dyntaxa.se [15-01-2013].
    Eschmeyer, R. (eds.) (1900-01-01 00:00:00) Catalog of Fishes electronic version (15 January 2010). http://research.calacademy.org/ichthyology/catalog/fishcatmain.asp
    Fricke, R., Eschmeyer, W. N. & Van der Laan, R. (eds). (2021). Eschmeyer's Catalog of Fishes: Genera, Species, References. Electronic version accessed dd mmm 2021.
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
    Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
    Nijssen, H. (2001)
    van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
  • Ostala hrvatska imena
    sivac, grobar; Vinja (1986) za istočnojadran- sku obalu navodi 17 hrvatskih pučkih naziva
  • Strana imena
    Black Sea Bream (engleski), dorade grise (francuski), cantarella, tanuta (talijanski), Seekarpfen (njemački)
  • Locus typicus
    Toskansko more (»Mari infero«)
  • Bibliografija
  • · DULčIć, J. i KRALJEVIć, M., 1996. Growth of the black sea bream, Spndy- liosoma cantharus (L.), in the eastern middle Adriatic. Arch. Fish. Mar. Res., 44 (3): 279–293
    · DULčIć, J., SKAKELJA, N., KRALJEVIć, M. I CETINIć, P ., 1998. On the fecun- dity of Black Sea bream, Spondyliosoma cantharus (L.), from the Ad- riatic Sea (Croatian coast). Sci. Mar., 62 (3): 289–294
    · DULčIć, J., LIPEJ, L., GLAMUZINA, B. i BARTULOVIć, V ., 2006. Diet of Spon- dyliosoma cantharus and Diplodus puntazzo (Sparidae) in the Eastern Central Adriatic. Cybium, 30 (2): 115–122.
    · MOUINE, N., FRANCOUR, P., KTARI, M.-H. i CHAKROUN-MARZOUK, N., 2007. The reproductive biology of Diplodus sargus sargus in the Gulf of Tunis (central Mediterranean). Sci. Mar., 71 (3):461–469