CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Pagar

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001274

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A2acd)

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Dadić, V. (2008): Pagrus pagrus (Linnaeus, 1758) (HRCP001274). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1274. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Vlado Dadić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Najveća smrtnost pagra uzrokovana je intenzivnim gospodarskim, malim i športsko-rekreacijskim ribolovom mnogim priobalnim ribolovnim alatima, ponajviše tramatom, mrežama potegačama i udičarskim alatima, a slučajno i različitim mrežama te podvodnom puškom. Ugrožen je također degradacijom i/ili gubitkom staništa (livade posidonije) zbog onečišćenja priobalnog mora, ribolova, širenja alohtonih alga roda Caulerpa i čestog uznemirivanja.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.1 Lov i prikupljanje kopnenih životinja, 9 Onečišćenje
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Najveća smrtnost pagra uzrokovana je intenzivnim gospodarskim, malim i športsko-rekreacijskim ribolovom mnogim priobalnim ribolovnim alatima, ponajviše tramatom, mrežama potegačama i udičarskim alatima, a slučajno i različitim mrežama te podvodnom puškom. Ugrožen je također degradacijom i/ili gubitkom staništa (livade posidonije) zbog onečišćenja priobalnog mora, ribolova, širenja alohtonih alga roda Caulerpa i čestog uznemirivanja
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    3. Upravljanje vrstama, 4.1. Službeno obrazovanje
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Najmanja veličina ispod koje se ne smije loviti pravilno je propisana Naredbom (30 cm), ali bi radi djelotvornije zaštite trebalo propisati i lovostaj u vrijeme intenzivnog mriješćenja. U Jadranskom moru slabo je poznata vrsta, pa bi nastavak istraživanja njegove rasprostranjenosti, biologije, ekologije i staništa mogao dodatno pridonijeti zaštiti.
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Tijelo je u profilu ovalno, visoko i bočno stisnuto. Gornji je profil glave konveksan, s malom grbom u visini očiju. Usta su završna, nisko na glavi, čeljusti su snažne, a usnice debele. Sprijeda u gornjoj čeljusti nalaze se 4, a u donjoj 6 zuba poput očnjaka, zubi koji slijede postupno su sve manji i prelaze u ovalne kutnjake različite veličine poredane u 2 niza. Uz ovalne kutnjake s njihove unutrašnje strane postoji mnoštvo sitnih zrnatih zuba. Ljuske su velike, nalazimo ih također na škržnim poklopcima i obrazima, a nema ih na pretpoklopcima. Bočna pruga prati gornji profil tijela i prekrivena je s 52–58 ljusaka. Leđna peraja je dugačka, na sredini blago uleknuta, prednji je dio građen od bodljastih, a stražnji od mekih šipčica. Prsne su peraje velike i zašiljenih vrhova. Trbušne peraje smještene su na prsima. Repna peraja je snažna, široka i račvasta. Perajna formula glasi: D. XI–XIII + 9–10, A. III + 7–8, P . 15, V . I + 5 šipčica. Boje je crvene do ružičaste, u nedoraslih pretežno srebrnaste, s plavim mostićem između očiju, bokovi su ružičastosrebrnasti, katkad s uzdužnim prugama nestalne boje. Repna peraja je tamnoružičasta s bjelkastim vrhovima i crnim stražnjim obodom. Naraste do 75 cm dužine i mase oko 8 kg, ali se obično love znatno manji primjerci, dugi 30 do 35 cm. Stariji primjerci su samotnjaci. Mrijesti se od travnja do lipnja u blizini obale. Ikra je pelagijska. Spolno sazrije pri dužini oko 24 cm. U istočnom Jadranu raste znatno brže u masu nego u dužinu (b > 3) (Dulčić i Kraljević, 1996a). Pretežno je karnivoran, hrana mu se sastoji uglavnom od rakova, mekušaca i ribe, a djelomično i od alga. Tvrdu hranu drobi kutnjacima. Može doživjeti vjerojatno preko 20 godina.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Pagar je pridnenopelagijska i oceanodromna riba. Zadržava se na kontinentskoj podini na dubinama od 10 do 250 m, ali obično samo do 100 m i iznad kamenitih dna brakova, ili iznad koraligenskih, krupnovalutičastih i pjeskovitih dna, ali uvijek u blizini brakova. Nedorasle se jedinke rado zadržavaju u livadama morske cvjetnice Posidonia oceanica. Physis staništa: 11.2411; 11.2412; 11.251; 11.223; 11.225; 11.34; 11.121; 19.6
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Raširen je po čitavom Sredozemnom moru (nema ga u Crnom moru) i uz istočnu obalu Atlantskog oceana, od Biskajskog zaljeva južno do 20° N, uključujući Madeiru i Kanarske otoke (FAO: 27, 34, 37); sjevernije (Engleska) je vrlo rijedak.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U istočnom Jadranu nalazi se posvuda u priobalju, s time da je češći u srednjem i južnom Jadranu, a mnogo rjeđi uz zapadnu istarsku obalu (Grubišić, 1988) (sl. 74).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Actinopterygii
  • Podrazred
    Neopterygii
  • Nadred
    Acanthopterygii
  • Red
    Perciformes
  • Porodica
    Sparidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
    McEachran, J. D. (2009). Fishes (Vertebrata: Pisces) of the Gulf of Mexico, Pp. 1223–1316 in: Felder, D.L. and D.K. Camp (eds.), Gulf of Mexico–Origins, Waters, and Biota. Biodiversity. Texas A&M Press, College Station, Texas.
    Nelson, Joseph S., Edwin J. Crossman, H. Espinosa-Pérez, L. T. Findley, C. R. Gilbert, et al., eds., 2004: Common and scientific names of fishes from the United States, Canada, and Mexico, Sixth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 29. ix + 386.
    Robins, C. R.; Ray, G. C.; Douglass, J.; Freund, R. (1986). A field guide to Atlantic coast fishes of North America. Houghton Mifflin Co. Boston. 1-354.
    Robins, Richard C., Reeve M. Bailey, Carl E. Bond, James R. Brooker, Ernest A. Lachner, et al., 1980: A List of Common and Scientific Names of Fishes from the United States and Canada, Fourth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 12. 174.
    Wheeler, A. (1992). A list of the common and scientific names of fishes of the British Isles. J. Fish Biol. 41(Suppl. A): 1-37
    Whitehead, P.J.P.; Bauchot, M.-L.; Hureau, J.-C.; Nielsen, J.; Tortonese, E. [Eds.] (1986). Fishes of the north-eastern Atlantic and the Mediterranean. Vol. II. UNESCO, pp 517-1007.
    van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
  • Ostala hrvatska imena
    crvenac, fag, pagrun, crvenac pagar; Vinja (1986) za istočnojadransku obalu navodi 6 hrvatskih pučkih naziva
  • Strana imena
    Common Sea Bream (engleski), pagre commun (francuski), pagro (talijanski), Sackbrasse (njemački)
  • Locus typicus
    južna Europa (»Europa australis«)
  • Bibliografija
  • · DULčIć, J. i KRALJEVIć, M., 1996a. Weight-length relationships for 40 fish species in the eastern Adriatic (Croatian waters). Fish. Res., 28: 243–251.
    · GRUBIšIć, F., 1988. Ribe, rakovi i školjke Jadrana. ITRO »Naprijed«, Zagreb, 239 pp.