CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Morski konjić

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001270

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A2acd; B1b(i,ii,iii))

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Hippocampus guttulatus Cuvier, 1829 (HRCP001270). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1270. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ivan Jardas
    Armin Pallaoro
    Nedo Vrgoč
    Stjepan Jukić-Peladić
    Vlado Dadić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene

  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Uzroka nestajanju morskog konjića je više. Glavni je uzrok opadanje kakvoće staništa ili njegovih nestajanja zbog ribolova, širenje alohtonih alga roda Caulerpa i sidrenje u livadama posidonije, nasipavanje obale i hidrogradnja (marine, pristaništa i sl.), urbanizacija i industrijalizacija obale, onečišćenje priobalnog mora i nestajanje »šumica« cistozira, sakupljanje kao suvenira. I neki unutrašnji čimbenici – mala gustoća i sporo obnavljanje populacije i ograničena rasprostranjenost i mogućnost širenja – ugrožavaju mu opstanak.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 6.3 Rad i druge aktivnosti
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Uzroka nestajanju morskog konjića je više. Glavni je uzrok opadanje kakvoće staništa ili njegovih nestajanja zbog ribolova, širenje alohtonih alga roda Caulerpa i sidrenje u livadama posidonije, nasipavanje obale i hidrogradnja (marine, pristaništa i sl.), urbanizacija i industrijalizacija obale, onečišćenje priobalnog mora i nestajanje »šumica« cistozira, sakupljanje kao suvenira. I neki unutrašnji čimbenici – mala gustoća i sporo obnavljanje populacije i ograničena rasprostranjenost i mogućnost širenja – ugrožavaju mu opstanak.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    1.2. Zaštita resursa i staništa, 4.3. Svijest i komunikacija
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Trebalo bi dosljedno provoditi u praksi postoje- će zaštitne mjere, a zaštititi i stanište – livade morskih cvjetnica i obale obrasle cistozirama kakvih je, na žalost, danas sve manje, ali i podizati svijest o potrebi zaštite ove vrste i očuvanja njezina staništa od svih oblika degradacije, ponajprije ribolovom i onečišćenjem. Radi zaštite u istočnom Jadranu treba istražiti njegovu biologiju i ekologi- ju, za sada slabo poznate.
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Naraste u dužinu do 16 cm. Tijelo je izduženo, bočno stisnuto, na trbuhu ispupčeno i prekriveno krutim prstenasto segmentiranim plaštem, trbušnih je 10–12, a repnih 36–48 prstenova. Na trupu se proteže 7, a na repu 4 uzdužna grebenčića s dužim tupim bodljama na prijelazima između prstenova; nekoliko sitnih bodlji nalazi se i na glavi. Na trupu i glavi obično postoje dobro razvijeni kožni privjesci, osobito u mužjaka. Glava je jako pognuta prema prsima, a cijelim oblikom podsjeća na šahovsku figuru konja. Gubica je cjevasta, relativno dugačka i stane obično 2,5–2,8 puta u dužinu glave. Usta su malena, gornja, a čeljusti su bez zuba. Oči su velike i smještene približno na sredini dužine glave. Na mužjaku u vrijeme mriješćenja jasno se nazire marsupijalna (leglena) vrećica koja počinje neposredno iza izmetnog otvora. Leđna i prsne peraje dobro su razvijene, podrepna je vrlo sitna, a trbušnih i repne peraje nema. Više od pola dužine leđne peraje nalazi se na trupu. Vrh repa savijen je prema trbuhu. Perajna formula glasi: D. 18–21, A. 4, P . 15–18 šipčica. Boje je varijabilne, smeđe do gotovo crne, često crvenkaste ili čak žute, obično s brojnim svjetloplavim točkama. Obod leđne peraje je žut s tamnom prugom ispod. Troma je riba. Obično miruje među morskim algama i cvjetnicama. ženke polažu ikru u leglenu kesicu mužjaka od travnja do listopada. Fekunditet je procijenjen na 580 komada ikre. Ikra se smješta u alveole kožno-vezivnog tkiva koje je jako vaskularizirano. Embrionalni razvoj traje oko 3 tjedna, a mladunci su po izlasku iz leglene kesice dugi 15– 16 mm i slični su odraslima. Karnivoran je, hrani se pretežno sitnim račićima (izopoda, amfipoda i sl.) i ribljim ličinkama.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Demerzalna je, priobalna, sedentarna, morska i brakična vrsta umjerenih geografskih širina. Zadržava se uz obalu na dubinama od 3 do 12 m među algama i u livadama morskih cvjetnica rodova Zostera, Posidonia, Cymodocea, često se nalazi u lagunama i brakičnim vodama. Repom se prihvaća za taluse alga, stabljike morskih cvjetnica i sl. ; Physis staništa : 11.34; 11.3311; 11.332; 11.221; 11.4
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Rasprostranjen je uz obalu čitavog Sredozemnog i Crnog mora i uz istočnu obalu Atlantskog oceana, od Engleske i Irske do Maroka, uključujući Azore i Madeiru (FAO: 27, 34, 37).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U istočnom Jadranu rasprostranjen je posvuda uzobalno, a osobito je brojan u venecijanskim lagunama i uz zapdnu obalu Istre (Sl. 70).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Actinopterygii
  • Podrazred
    Neopterygii
  • Nadred
    Acanthopterygii
  • Red
    Syngnathiformes
  • Porodica
    Syngnathidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Cuvier, G.; Latreille, P. A. (1829). Le règne animal distribué d'après son organisation, pour servir de base à l'histoire naturelle des animaux et d'introduction à l'anatomie comparée, par M. le cher, Cuvier ... Avec figures, dessinées d'après nature. Edition 2. v. 2: i-xv + 1-406.
    Fricke, R., Eschmeyer, W. N. & Van der Laan, R. (eds). (2019). Catalog of Fishes: Genera, Species, References. Electronic version accessed dd mmm 2019.
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
    Lourie, Sara A., Amanda C. J. Vincent, and Heather J. Hall, 1999: null. Seahorses. An identification guide to the world's species and their conservation. x + 214.
    Lourie, Sara A., Sarah J. Foster, Ernest W. T. Cooper, and Amanda C. J. Vincent, 2004: null. A Guide to the Identification of Seahorses. ii + 114.
    Nijssen, H. (2001)
    WoRMS Editorial Board (2020-01-08 16:54:00) World Register of Marine Species
  • Ostala hrvatska imena
    konjić dugokljunić; Vinja (1986) za ovu i srodnu vrstu Hippocampus hippocampus za istočnojadransku obalu navodi 11 hrvatskih pučkih naziva
  • Strana imena
    Sea-horse (engleski), cheval marin (francuski), cavalluccio marino (talijanski), Langschnauzen Seepferdchen (njemački)
  • Locus typicus
    Sredozemno more
  • Bibliografija
  • -