CRVENI POPIS
Natrag
Klinka
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001268
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A2acd)
Datum procjene
01.12.2008.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Dipturus oxyrinchus (Linnaeus, 1758) (HRCP001268). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1268. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Ivan Jardas
Armin Pallaoro
Nedo Vrgoč
Stjepan Jukić-Peladić
Vlado Dadić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
Glavni je uzrok regionalne ugroženosti klinke slučajni ulov pridnenom koćom i dubinskim parangalom, a rjeđe i nekim drugim ribolovnim alatima. škodi joj i degradacija staništa zbog ribolova. Opadanju gustoće populacije znatno pridonose i neke biološke značajke vrste: slaba reproduktivna moć i sporo obnavljanje populacije, visoka smrtnost mladunčadi, spori rast i mala gustoća naselja. - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Glavni je uzrok regionalne ugroženosti klinke slučajni ulov pridnenom koćom i dubinskim parangalom, a rjeđe i nekim drugim ribolovnim alatima. škodi joj i degradacija staništa zbog ribolova. Opadanju gustoće populacije znatno pridonose i neke biološke značajke vrste: slaba reproduktivna moć i sporo obnavljanje populacije, visoka smrtnost mladunčadi, spori rast i mala gustoća naselja. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
- - Potrebne mjere očuvanja
3.2 Oporavak vrste, 4.3. Svijest i komunikacija - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Kako je riječ o gospodarski nevažnoj vrsti, koja se ciljano ne izlovljava, uvođenje restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova, a sve radi povećavanja dijela mora u kojem vrsta nije izložena pogubnom djelovanju ribolovnih aktivnosti, bilo bi prava zaštitna mjera. Isto tako, podizanjem svijesti ribara o potrebi zaštite ugroženih vrsta i vraćanjem živih primjeraka u more utjecalo bi se na poboljšanje sadašnjeg stanja populacije. Budućim znanstvenim istraživanjima trebalo bi prikupiti dodatne informacija za detaljnije opisivanje biološko-ekoloških značajka ove vrste, ali i podataka o recentnom stanju populacije u Jadranu, a sve radi propisivanja djelotvornijih mjera zaštite - Potrebna istraživanja
- - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Klinka naraste do 1,5 m dužine, ali se obično love primjerci dugi 60 do 100 cm. U istočnom Jadranu zabilježeni su najveći primjerci od 130 i 142 cm dužine i 94 i 100 cm širine tjelesne ploče (Grubišić, 1959; Kirinčić i Lepetić, 1955; županović i Jardas, 1989). Tijelo je romboidno, dužina tjelesne ploče 51– 63%, a širina 63–68% dužine tijela. Rostrum je dugačak i šiljat, dužina predočnog prostora stane 3–4 puta u širinu tjelesne ploče. Prednji rub prsnih peraja je konkavan, pa potez povučen od rostruma do vrha prsnih peraja ne dodiruje njihov prednji rub. Bočni vrhovi prsnih peraja su šiljati. Koža je mladih primjeraka s gornje strane gotovo glatka, a odraslih bodljasta sa širim golim površinama, na mužjaku s jačim bodljama još na rostrumu i prednjem rubu prsnih peraja (malare). Uzduž repa proteže se niz od 4 do 11 trnolikih bodlji. Jače bodlje nalaze se još ispred očiju (1), bočno na krilima (alare, 3–4 niza) i između leđnih peraja (0–1). Mladi primjerci su odozdo glatki, a odrasli djelomično hrapavi, više ženke nego mužjaci. Zubi su oba spola podjednaki, središnji šiljati, nešto jači i širi u ženka, a bočni zaobljeni. [trcala su velika i smještena neposredno iza očiju. [kržne pukotine (5 pari) su kratke i nalaze se ispod glave. Leđne peraje su dvije, malene su i nalaze se na kraju tankog repa. Trbušne peraje su dvorežnjaste. Repna peraja je rudimentarna. Odozgo je obično svjetlosmeđa ili sivoolovna, često s crnim i bijelim točkama, a odozdo sivosmeđasta s brojnim crnim točkama, često i zarezima, najviše na prednjem dijelu tijela. Biologija ove raže općenito je slabo poznata. Troma je i neaktivna kao i ostale raže. Razmnožava se oviparno. Oplođena jaja zaštićena su u četverokutnim i tamno kestenastim rožnatim čahurama dugim od 100 do 150 mm i širokim 74 do 115 mm, kratkih rogova na uglovima, koje se formiraju u jajovodnim (nidamentarnim) žlijezdama. ženke ih polažu na dno od veljače, moguće i prije, do travnja. Hrani se mnogim bentoskim organizmima. životni joj je vijek oko 14 godina. - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Živi na dnu. Zadržava se na kontinentskoj podini i gornjem dijelu slaza između 10 i 900 m dubine, rijetko se može naći i dublje, ali je ipak najbrojnija do 200 m dubine. Boravi na pjeskovitim i pjeskovito-kamenitim dnima. U Jadranskom moru nalažena je na muljevitim i pjeskovitim dnima, pretežno na muljevitima, i dubinama između 50 i 1100 (1200) m, ali pretežno preko 100 (200) m (Jardas, 1984). Physis staništa: 11.225; 11.21121; 11.21131; 11.222; 11.223; 11.2411; 11.2412 - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Klinka je rasprostranjena uz obalu Atlantskog oceana, od središnje Norveške preko sjevernog dijela Sjevernog mora i Skageraka, Färöerskih i [etlandskih otoka, sjeverne Engleske i Irske do Madeire i Kanarskih otoka, također u čitavom Sredozemnom moru (nema je u Crnom moru) (FAO: 27, 34, 37). - Nacionalna rasprostranjenost
U istočnom Jadranu difuzno je rasprostranjena uz gotovo čitavu obalu, međutim slabije u njegovu sjevernom i zapadnom dijelu (Jardas, 1984) (sl. 68).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Elasmobranchii - Podrazred
Elasmobranchii - Nadred
Squalomorphii - Red
Rajiformes - Porodica
Rajidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Dyntaxa. (2013). Swedish Taxonomic Database. Accessed at www.dyntaxa.se [15-01-2013].
Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
McEachran, John D., and Katherine A. Dunn, 1998: Phylogenetic Analysis of Skates, a Morphologically Conservative Clade of Elasmobranchs (Chondrichthyes: Rajidae). Copeia, vol. 1998, no. 2. 271-290.
Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
- Ostala hrvatska imena
raža dugonoska, raža dugokljunka, polig klinaš, polig dugonosac, polig dugokljunac; Vinja (1986) za ovu i sličnu srodnu vrstu Dipturus batis navodi za istočnu obalu Jadrana 32 hrvatska pučka naziva. - Strana imena
Longnose Skate (engleski), pocheteau noir (francuski), razza monaca (talijanski), Spitzschnauziger Roche (njemački). - Locus typicus
Sredozemno more i Europa (»M. Mediterraneo et Oce- ano Europaeo«)
- Bibliografija
-
· GRUBIšIć, F., 1959. Novi podaci o maksimalnim dužinama nekih jad- ranskih riba. Bilj. Inst. Oceanogr. Ribar., Split, 14: 1–8.
· JARDAS, I., 1984. Horizontal and vertical distribution of benthos Sela- chia (Pleurotremata, Hypotremata) in the Adriatic. FAO Rapp. Pêche/ FAO Fish. Rep., (290): 95–108.
· KIRINčIć, J. i LEPETIć, V ., 1955. Recherches sur l’ichthyobenthos dans les profondeurs de l’Adriatique méridionale et possibilité d’exploi- tation au moyen des palangres. Acta Adriat., 7 (1): 1–113
· ŽUPANOVIć, [. i JARDAS, I., 1989. Fauna i flora Jadrana: Jabučka kotlina, druga knjiga. Logos, Split i Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split, Fauna et flora adriatica, vol. 4, 526 pp.