CRVENI POPIS
NatragŽutuga
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001267
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A2acd)
Datum procjene
01.12.2008.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Dasyatis pastinaca (Linnaeus, 1758) (HRCP001267). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1267. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Ivan Jardas
Armin Pallaoro
Nedo Vrgoč
Stjepan Jukić-Peladić
Vlado Dadić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
Regionalno je ugrožena intenzivnim gospodarskim i malim ribolovom pridnenom koćom i parangalima, a manje i nekim drugim pridnenim ribolovnim alatima (mreže poponice i psare), i to kao ciljana vrsta ili slučajna lovina, te degradacijom ili gubitkom staništa zbog ribolova i onečišćivanja mora. Osim toga, ugrožena je i nekim nepovoljnim biološkim značajkama: slabom reproduktivnom moći i sporim obnavljanjem populacije, visokom smrtnošću mladunčadi, sporim rastom i ograničenom mogućnošću širenja. - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 9 Onečišćenje - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Regionalno je ugrožena intenzivnim gospodarskim i malim ribolovom pridnenom koćom i parangalima, a manje i nekim drugim pridnenim ribolovnim alatima (mreže poponice i psare), i to kao ciljana vrsta ili slučajna lovina, te degradacijom ili gubitkom staništa zbog ribolova i onečišćivanja mora. Osim toga, ugrožena je i nekim nepovoljnim biološkim značajkama: slabom reproduktivnom moći i sporim obnavljanjem populacije, visokom smrtnošću mladunčadi, sporim rastom i ograničenom mogućnošću širenja. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
- - Potrebne mjere očuvanja
3.2 Oporavak vrste, 4. Edukacija i svijest - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Kako je riječ o gospodarski nevažnoj vrsti, koja se ciljano ne izlovljava, uvođenje restriktivnijih mjera prostorne zabrane ribolova radi povećavanja dijela mora u kojem vrsta nije izložena pogubnom djelovanju ribolovnih aktivnosti bilo bi odgovarajuća zaštitna mjera. Isto tako, podizanjem svijesti ribara o potrebi zaštite ugroženih vrsta i vraćanjem živih primjeraka u more pozitivno bi se utjecalo na poboljšanje sadašnjeg stanja njezine populacije. Budućim znanstvenim istraživanjima trebalo bi prikupiti dodatne informacija za potanje opisivanje biološko-ekoloških značajka ove vrste, ali i podataka o recentnom stanju populacije u Jadranu, a sve radi propisivanja djelotvornijih zaštitnih mjera. - Potrebna istraživanja
- - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Žutuga općenito naraste do 1,5 m dužine i mase oko 10 kg, ali se redovito love znatno manji primjerci. Najveći dosad zabilježen primjerak u istočnom Jadranu bio je također takve najveće dužine (kod Komiže, 1959) (Grubišić, 1959). Tjelesna ploča je romboidna, šira nego duža, ravna prednjeg i konveksna stražnjeg oboda. [irina tjelesne ploče mužjaka u odnosu na ukupnu dužinu tijela prosječno je 58,5%, a ženka 59,1%, s time što mlađi primjerci pokazuju manju širinu od odraslih. Rostrum je tup i slabo izražen. Usta, nosni otvori i škržne pukotine (5 pari) smješteni su s donje strane glave. Razmak između petog para škržnih pukotina kraći je od polovine njihova razmaka do usta. [trcala su iza očiju i veća su od njih. Zubi su kupasti, viši u mužjaka nego u ženka, mozaično poredani u širu prugu. Rep je dugačak i tanak poput biča, 1,3–1,5 (2) dužine tjelesne ploče, s razmjerno kratkim i uskim kožnim naborom odozgo i odozdo. Nema leđne i repne peraje, ali kao zamjena za leđnu peraju na bazalnom je dijelu repa jedna ili su dvije velike harpunasto nazubljene bodlje. Na podu usne šupljine nalazi se 5 glavičastih papila. Tijelo je glatko, sluzavo, odraslima s kvržicama ili tupim bodljama duž hrpta i na zatiljku. Odozgo je modrikastosiva ili sivožuta, katkada sitno bjelkasto ispjegana, a odozdo bijela s tamnim obodom prsnih peraja. Neaktivna je i troma riba. Razmnožava se ovoviviparno. U Sredozemnom moru (Tunis) ženke spolno sazrijevaju kad im širina tjelesne ploče dosegne oko 38 cm, a mužjacima 31 cm; razdoblje skotnosti traje približno 4 mjeseca, broj mladunaca je od 5 do 7 po okotu, a kote se u proljeće (Capapé, 1976a), a moguće i dvaput godišnje. U istočnom Jadranu raste brže u težinu nego u dužinu (b > 3) (Pallaoro et al., 2005). Hrani se rakovima, mnogočetinašima, mekušcima (glavonošci, puževi, školjkaši) i ribom (Capapé, 1975). @ivotni vijek je do 20 ili više godina. Bodlje na repu su otrovne i služe za obranu. Ubod je bolan i opasan, može izazvati nekrozu okolnog tkiva - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Živi na dnu ili sporo pliva neposredno iznad dna. Dok miruje na dnu djelomično se prekriva sedimentom. Pretežno je priobalna, najčešće se zadržava uz riječna ušća i u brakičnoj vodi, a ulazi u estuarije i lagune. Zadržava se na muljevitim, pjeskovitim i miješanim dnima, ali pretežno na muljevitim dnima u području infralitorala i cirkalitorala od 5 do 200 m dubine. U Jadranu se lovi između 10 i 150 m, ali uglavnom pliće od 100 m (Jardas, 1984). Physis staništa: 11.221–11.225; 11.241; 11.4; 13.24 - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Žutuga je rasprostranjena uz istočnu obalu Atlantskog oceana, od Skageraka i Sjevernog mora do juga Afrike, uključujući Azorske otoke, Madeiru, Sredozemno i Crno more (FAO: 27, 34, 37, 47). - Nacionalna rasprostranjenost
U istočnom Jadranu je difuzno rasprostranjena gotovo uz čitavu obalu, šire jedino uz zapadnu obalu Istre, a drugdje uglavnom u kanalima (Jardas, 1984) (sl. 67). Uz zapadnu obalu Jadranskog mora je gotovo u potpunosti izlovljena.
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Elasmobranchii - Podrazred
Elasmobranchii - Nadred
Squalomorphii - Red
Myliobatiformes - Porodica
Dasyatidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Dyntaxa. (2013). Swedish Taxonomic Database. Accessed at www.dyntaxa.se [15-01-2013].
Eschmeyer, William N., ed., 1998: Catalog of Fishes. Special Publication of the Center for Biodiversity Research and Information, no. 1, vol 1-3. 2905.
Fricke, R., Eschmeyer, W. N. & Van der Laan, R. (eds). (2019). Catalog of Fishes: Genera, Species, References. Electronic version accessed dd mmm 2019.
Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
Linnaeus, C. (1758). Systema Naturae per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis. Editio decima, reformata [10th revised edition], vol. 1: 824 pp. Laurentius Salvius: Holmiae.
Liu, J.Y. [Ruiyu] (ed.). (2008). Checklist of marine biota of China seas. China Science Press. 1267 pp.
Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
Nijssen, H. (2001)
Shiino, Sueo M., 1976: List of Common Names of Fishes of the World, Those Prevailing among English-speaking Nations. Science Report of Shima Marineland, no. 4. 262.
van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
- Ostala hrvatska imena
morski sokol, žutulja, šiba, šiba žutulja, viža, šunj; Vinja (1986) navodi za istočnu obalu Jadrana 38 hrvatskih pučkih naziva - Strana imena
Common Stingray (engleski), pastenague commune (francuski), trigone, pastinaca (talijanski), Stechroche (njemački) - Locus typicus
Europa
- Bibliografija
-
· CAPAPÉ, C., 1976a. Contribution à la biologie des Dasyatidae des côt- es tunisiennes. I. Dasyatis pastinaca (Linné, 1758). Répartition géo- graphique et
· CAPAPÉ, C., 1975. Contribution a la biologie des Dasyatidae des côtes tunisiennes. II – Dasyatis pastinaca (Linne, 1758): Régime alimen- taire. Ann. Inst. Michel Pacha, 8: 1–15bathymétrique, sexualité, reproduction, fécondité. Ann. Mus. Civ . Stor. Nat., Genova, 81: 22–32.
· JARDAS, I., 1984. Horizontal and vertical distribution of benthos Sela- chia (Pleurotremata, Hypotremata) in the Adriatic. FAO Rapp. Pêche/ FAO Fish. Rep., (290): 95–108.
· GRUBIšIć, F., 1959. Novi podaci o maksimalnim dužinama nekih jad- ranskih riba. Bilj. Inst. Oceanogr. Ribar., Split, 14: 1–8.
· PALLAORO, A., JARDAS, I. i [ANTIć, M., 2005. Weight-length relationship for 11 chondrichthyan species in the eastern Adriatic Sea. Cybium, 29 (1): 93–96