CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Mosorski kapljičavac (Cyphophthalmus noctiphilus) (FOTO: R. OZIMEC)

mosorski kapljičavac

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001265

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN B1ab(iii)+2ab(iii))

Datum procjene
01.12.2009.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Ozimec, R. (2009): Siro noctiphilus Kratochvil, 1940 (HRCP001265). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1265. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Roman Ozimec
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.1 Stambena i urbana područja, 1.2 Komercijalna i industrijska područja, 1.3 Turistička i rekreacijska područja, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 5.1 Lov i prikupljanje kopnenih životinja, 6.1 Rekreacijske aktivnosti, 9.4 Smeće i kruti otpad, 11.1 Pomaci i izmjene staništa, 11.2 Suše, 11.3 Ekstremne temperature
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Direktne prijetnje (DT): Mosorski kapljičavac je grabežljivac sa samog vrha hranidbene piramide te svaki poremećaj populacija ostalih špiljskih organizama kojima se hrani ugrožava njegov opstanak, što ga zbog ograničene rasprostranjenosti čini vrlo ranjivom vrstom. Oba se poznata nalazišta nalaze kod Dugopolja na padinama Mosora u zaleđu Splita, gdje je u posljednje vrijeme prisutna izrazita urbanizacija prostora, te je moguća potpuna devastacija nalazišta i upitan je opstanak populacije (DT 1.1). Cijelo se područje Dugopolja razvija u industrijsku zonu koja se ubrzano širi (DT 1.2). Postoji opasnost od izgradnje pristupnih putova i prometnica (DT 4.1). Ugrožava ga i razvoj turizma i izgradnja rekreativnih objekata (DT 1.3), sakupljanje špiljske faune (DT 5.1), razvoj rekreativnih sadržaja, ponajprije posjeti špiljama bez stručnog nadzora (DT 6.1), bacanje otpada u špiljska staništa (DT 9.4), promjena klime (DT 11.1), manjak oborina i isušivanje špiljskih staništa (DT 11.2) te zatopljenje špiljskih staništa zbog globalne promjene klime (DT 11.3). Negativni učinci (S): Degradacija špiljskih ekosustava zbog promjene režima podzemnih voda i oborina te pojave požara, uz smanjenje unosa hranjivih tvari iz epikrške zone u dublje dijelove podzemnih staništa (S 1.2); namjerno ili nenamjerno ubijanje primjeraka zbog aktivnosti u špiljama (S 2.1).
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Strogo zaštićena vrsta i špiljska staništa prema postojećem Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05, 139/08). Tipski lokalitet, Vranjača špilja, zaštićeni je geomorfološki spomenik prirode od 1963. godine i njom upravlja Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Splitsko-dalmatinske županije (Zwicker i sur., 2008).
  • Potrebne mjere očuvanja
    5.1. Legislativa
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Utvrđena nalazišta treba zaštititi službenim Prostornim planovima Splitsko-dalmatinske županije i Općine Dugopolje (CA 5.1). Potrebno je uspostaviti menadžment vrste kroz monitoring populacija i istraživanje moguće šire rasprostranjenosti i ekologije.
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.1 Trendovi populacije
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    Potrebno je uspostaviti menadžment vrste kroz monitoring populacija i istraživanje moguće šire rasprostranjenosti i ekologije.
  • Biologija vrste
  • Opis
    Mosorski kapljičavac, kao i drugi predstavnici porodice kapljičavaca, građom tijela podsjeća na grinje, odnosno u obliku je kapljice s relativno velikim tijelom i kratkim nogama. Tijelo mu je dugo 1,8 mm, bez pigmenta, crvenkastosmeđe boje, slabo obraslo dlačicama (chetae), s nogama dugim do 1,9 mm. Potpuno je slijep, bez ikakvih ostataka očiju na glavopršnjaku, na kojem se nalaze dvije karakteristične izbočene smrdljive žlijezde. Mosorski kapljičavac je grabežljivac koji se hrani skokunima (Colembolla), nogopipalcima (Protura), kao i grinjama (Acari) (Karaman, 2005), a vjerojatno i drugim sitnim beskralješnjacima.
  • Staništa
    H.1.1.4.1. Špilje umjerenih uvjeta s troglobiontskim beskralješnjacima
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Obitava ispod kamenja i u pukotinama kopnenih špiljskih staništa odakle izlazi u lov na plijen.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Mosorski kapljičavac pripada fauni srednjodinarske biogeografske regije, stenoendem je Hrvatske, Splitsko-dalmatinske županije i planine Mosor. Bio je poznat isključivo sa svojeg tipskog nalazišta, Vranjače špilje na lokalitetu Kotlenice na padinama planine Mosor, kod Dugopolja u zaleđu Splita, tipskog lokaliteta za sedam svojti (Bedek i sur., 2006), gdje je sakupljen 1939. godine (Kratochvil, 1940). Vrsta je ponovo nađena 1980. godine, 41 godinu nakon otkrića, u Balićevoj špilji nedaleko od tipskog nalazišta (leg. G. Nonveiller) (I. Karaman, 2005), te u istoj špilji ponovo 2004. godine (leg. M. Franičević, det. I. Karaman). Postoje indicije da je primjerke ove vrste na području Mosora sakupio i splitski biospeleolog Umberto Girometta (Kratochvil, 1946).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Mosorski kapljičavac pripada fauni srednjodinarske biogeografske regije, stenoendem je Hrvatske, Splitsko-dalmatinske županije i planine Mosor. Bio je poznat isključivo sa svojeg tipskog nalazišta, Vranjače špilje na lokalitetu Kotlenice na padinama planine Mosor, kod Dugopolja u zaleđu Splita, tipskog lokaliteta za sedam svojti (Bedek i sur., 2006), gdje je sakupljen 1939. godine (Kratochvil, 1940). Vrsta je ponovo nađena 1980. godine, 41 godinu nakon otkrića, u Balićevoj špilji nedaleko od tipskog nalazišta (leg. G. Nonveiller) (I. Karaman, 2005), te u istoj špilji ponovo 2004. godine (leg. M. Franičević, det. I. Karaman). Postoje indicije da je primjerke ove vrste na području Mosora sakupio i splitski biospeleolog Umberto Girometta (Kratochvil, 1946).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    undefined
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Opiliones
  • Porodica
    Sironidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    -
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Mosor cave harvestmen
  • Locus typicus
    Vranjača špilja
  • Bibliografija
  • Bedek, J., Gottstein Matočec, S., Jalžić, B., Ozimec, R., Štamol, V. 2006: Katalog tipskih špiljskih lokaliteta faune Hrvatske (Catalogue of Cave Type Localities of Croatian Fauna). Nat. Croat., 15 (Suppl.), 154 pp.
    Karaman, I., 2005: Taksonomska i zoogeografska analiza faune sironida (Opiliones, Cyphophthalmi) Balkanskog poluostrva, Doktorska disertacija, pp. 1–203.
    Kratochvil, J., 1940: Siro noctiphilus n. sp., Prirod. Razprave, 4, 86–90.
    Kratochvil, J., 1946: Prehled jeslynnich sekaču Dalmacie a prilehlych časti Bosnie, Herzegovine et du Montenegro (Liste des Opilions cavernicoles de la Dalmatie et des parties voisines de Bosnie, Herzegovine et du Montenegro), Vestnik Čsl. Zool. Spol., 10, 166–185.
    Zwicker, G., Žeger Pleše, I., Zupan, I., 2008: Zaštićena geobaština Republike Hrvatske. Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, pp. 80