CRVENI POPIS
Natrag
Psina lisica
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001264
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A2c)
Datum procjene
01.12.2008.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Alopias vulpinus (Bonnaterre, 1788) (HRCP001264). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1264. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Ivan Jardas
Armin Pallaoro
Nedo Vrgoč
Stjepan Jukić-Peladić
Vlado Dadić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
Glavni uzrok smrtnosti u Jadranskom moru slučajni je ulov različitim mrežama, najviše kružnim mrežama plivaricama i plutajućim parangalom, a zatim i ciljani lov radi hrane i trgovine. Određeni broj primjeraka strada pri lovu velikih vrsta riba štapom i udicom (»big game fishing«). Dodatni su uzroci ugroženosti uznemirivanje i neki unutrašnji čimbenici – mala gustoća populacije, kasno spolno sazrijevanje i slaba reproduktivna moć. - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Glavni uzrok smrtnosti u Jadranskom moru slučajni je ulov različitim mrežama, najviše kružnim mrežama plivaricama i plutajućim parangalom, a zatim i ciljani lov radi hrane i trgovine. Određeni broj primjeraka strada pri lovu velikih vrsta riba štapom i udicom (»big game fishing«). Dodatni su uzroci ugroženosti uznemirivanje i neki unutrašnji čimbenici – mala gustoća populacije, kasno spolno sazrijevanje i slaba reproduktivna moć. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
- - Potrebne mjere očuvanja
3.1.2. Upravljanje trgovinom, 3.3.1. Reintrodukcija, 4. Edukacija i svijest - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
U Jadranskom moru zbog rijetkog pojavljivanja nema djelotvornih načina zaštite, osim mogućeg puštanja na slobodu živih ulovljenih primjeraka. Mnogo bi se postiglo u zaštiti podizanjem svijesti o potrebi očuvanja velikih pelagijskih vrsta morskih pasa i izučavanjem njihove biologije, ekologije, rasprostranjenosti i brojnosti te praćenjem stanja (monitoring). - Potrebna istraživanja
- - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Osnovno obilježje psine lisice dugačak je gornji režanj nejednakokrišćane repne peraje, koji je približno jednake dužine kao i ostali dio tijela. Tijelo je snažno, vretenasto, najviše do 5,5 (6) m dužine i mase oko 400 kg. Mužjaci su obično manji od ženka (do 4,2 m). Najveći primjerak dosad ulovljen u istočnom Jadranu mjerio je nešto više od 4 m (1935., između o. Hvara i o. Visa; Jardas, 1996). Gubica je kratka i čunjasta s malenim očima i štrcalima (spiraculum). Leđne peraje su dvije, prva je smještena bliže prsnim nego podrepnoj peraji i mnogo je veća od druge, koja je sitna. Podrepna peraja je oblikom i veličinom slična drugoj leđnoj peraji. Prsne peraje su velike, šiljatih vanjskih vrhova. Zubi su maleni, trokutasti, ravnih rubova, poredani u više od 29 nizova. Leđa su tamnoplava do gotovo crna ili smeđa, trbuh je bijel do iznad osnovica prsnih peraja s tamnijim nepravilnim mrljama. Psina lisica aktivan je i snažan morski pas. Mužjaci spolno sazriju pri ukupnoj dužini od 3,14 do 4,20 m, a ženke pri ukupnoj dužini od 3,8 do 5,5 m, ili između 3. i 8. godine. O ponašanju i sociobiologiji malo se zna. Uz zapadnu obalu Sjeverne Amerike, a vjerojatno i drugdje, migratoran je sezonski. Razmnožavanje je ovoviviparno s uterinim kanibalizmom (oofagijom). Pare se vjerojatno ljeti, embrionalni razvoj traje 9 mjeseci, a kote se u proljeće. ženke okote između 3 i 7 mladunaca, najčešće samo 2–4, dužine između 114 i 160 cm. Koti se u priobalnom području. životni vijek je procijenjen na 45 do 50 godina. Hrani se najčešće sitnom pelagijskom ribom koja se zadržava u plovama (Clupei- dae, Engraulidae, Myctophidae, Alepisauridae, Belonidae, Carangidae, Scombridae i sl.), pri čemu primjenjuje posebnu strategiju lova, katkad u paru, služeći se dugim repom. Hrani se i bentoskom ribom (Solei- dae, Pleuronectidae), glavonošcima i pelagičnim rakovima. Nije opasan za ljude. - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Epipelagijska je, oceanska i priobalna vrsta umjereno hladnih pa sve do tropskih mora, na dubinama od površine do 550 m. Najčešće se zadržava u umjerenim morima uz obalu, osobito mladi primjerci, pa se mogu naći i u plitkim zaljevima. Physis staništa: 11.111; 11.121; 11.12242; 11.123; 11.124 - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Psina lisica je kozmopolit u pojasu od umjereno hladnih do tropskih mora u sva tri oceana (FAO: 21, 27, 37, 34, 37, 41, 47, 51, 57, 61, 67, 71, 77, 81, 87). U istočnom Atlantskom oceanu rasprostranjena je od Norveške i Britanskih otoka do Madeire te u sjevernom dijelu Sredozemnog mora. - Nacionalna rasprostranjenost
U istočnom Jadranskom moru češće se bilježi od nekih drugih velikih pelagičnih vrsta morskih pasa. Nešto češće je nalazimo u sjevernom Jadranu (sl. 66).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Elasmobranchii - Podrazred
Elasmobranchii - Nadred
Galeomorphii - Red
Lamniformes - Porodica
Alopiidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Bonnaterre, J. P. (1788). Tableau encyclopédique et méthodique des trois règnes de la nature. Ichthyologie. Paris. i-lvi + 1-215, Pls. A-B. 1-100.
Branstetter, Steven / Collette, Bruce B., and Grace Klein-MacPhee, eds., 2002: Thresher Sharks: Family Alopiidae. Bigelow and Schroeder's Fishes of the Gulf of Maine, Third Edition. 34-36.
Claro, Rodolfo, Kenyon C. Lindeman, and Lynne R. Parenti, 2001: null. Ecology of the Marine Fishes of Cuba. 253.
Compagno, L.J.V. (2001). Sharks of the world. An annotated and illustrated catalogue of shark species known to date. Volume 2. Bullhead, mackerel and carpet sharks (Heterodontiformes, Lamniformes and Orectolobiformes). FAO Species Catalogue for Fishery Purposes. No. 1, Vol. 2. Rome, FAO. 269p.
Compagno, Leonard J. V., 1984: Sharks of the World: An annotated and illustrated catalogue of shark species known to date. FAO Fisheries Synopsis, no. 125, vol. 4, pt. 1.
Compagno, Leonard J. V., 2001: Sharks of the World: An annotated and illustrated catalogue of shark species known to date, vol. 2: Bullhead, mackerel and carpet sharks (Heterodontiformes, Lamniformes and Orectolobiformes). FAO Species Catalogue for Fishery Purposes, no. 1, vol. 2. viii + 269.
Dyntaxa. (2013). Swedish Taxonomic Database. Accessed at www.dyntaxa.se [15-01-2013].
Eschmeyer, William N., ed., 1998: Catalog of Fishes. Special Publication of the Center for Biodiversity Research and Information, no. 1, vol 1-3. 2905.
Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
King, C.M.; Roberts, C.D.; Bell, B.D.; Fordyce, R.E.; Nicoll, R.S.; Worthy, T.H.; Paulin, C.D.; Hitchmough, R.A.; Keyes, I.W.; Baker, A.N.; Stewart, A.L.; Hiller, N.; McDowall, R.M.; Holdaway, R.N.; McPhee, R.P.; Schwarzhans, W.W.; Tennyson, A.J.D.; Rust, S.; Macadie, I. (2009). Phylum Chordata: lancelets, fishes, amphibians, reptiles, birds, mammals. in: Gordon, D.P. (Ed.) (2009). New Zealand inventory of biodiversity: 1. Kingdom Animalia: Radiata, Lophotrochozoa, Deuterostomia. pp. 431-554.
Liu, J.Y. [Ruiyu] (ed.). (2008). Checklist of marine biota of China seas. China Science Press. 1267 pp.
Mann 1954, De Buen 1959c, Cervigón 1992, Compagno 2001, Reyes & Hüne 2012, Romero et al. 2015.
McEachran, J. D. (2009). Fishes (Vertebrata: Pisces) of the Gulf of Mexico, Pp. 1223–1316 in: Felder, D.L. and D.K. Camp (eds.), Gulf of Mexico–Origins, Waters, and Biota. Biodiversity. Texas A&M Press, College Station, Texas.
Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
Nelson, Joseph S., Edwin J. Crossman, H. Espinosa-Pérez, L. T. Findley, C. R. Gilbert, et al., eds., 2004: Common and scientific names of fishes from the United States, Canada, and Mexico, Sixth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 29. ix + 386.
Nijssen, H. (2001)
Nijssen, H.; de Groot, S.J. (1987). De vissen van Nederland: systematische indeling, historisch overzicht, het ontstaan van de viskweek, uitheemse vissoorten, determineersleutels, beschrijvingen, afbeeldingen, literatuur, van alle in Nederlandse wateren voor komende zee- en zoetwatervissoorten [Fishes of the Netherlands: systematic classification, historical overview, origins of fish culture, non-indigenous species, determination keys, descriptions, drawings, literature references on all marine and freshwater fish species living in Dutch waters]. KNNV Uitgeverij: Utrecht, The Netherlands. ISBN 90-5011-006-1. 224 pp.
Robins, Richard C., Reeve M. Bailey, Carl E. Bond, James R. Brooker, Ernest A. Lachner, et al., 1980: A List of Common and Scientific Names of Fishes from the United States and Canada, Fourth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 12. 174.
Robins, Richard C., Reeve M. Bailey, Carl E. Bond, James R. Brooker, Ernest A. Lachner, et al., 1991: Common and Scientific Names of Fishes from the United States and Canada, Fifth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 20. 183.
Scott, W.B.; Scott, M.G. (1988). Atlantic fishes of Canada. Canadian Bulletin of Fisheries and Aquatic Sciences. No. 219. 731 pp.
- Ostala hrvatska imena
morska lisica, pas lisac, pas mačun, pas spadun, pas sabljaš - Strana imena
Thresher Shark, Bigeye Thresher (engleski), renard (francuski), pesce volpe (talijanski), Fuchshai (njemački) - Locus typicus
Sredozemno more
- Bibliografija
- · JARDAS, I., 1996. Jadranska ihtiofauna. [kolska knjiga d.d. Zagreb, 533 pp.