CRVENI POPIS
NatragJesetra tuponoska
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001263
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU A2ac)
Datum procjene
01.12.2008.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Acipenser naccarii Bonaparte, 1836 (HRCP001263). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1263. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Ivan Jardas
Armin Pallaoro
Nedo Vrgoč
Stjepan Jukić-Peladić
Vlado Dadić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
Jesetra tuponoska ugrožena je izlovljavanjem u rijekama sjeverne Italije, a u hrvatskom dijelu Jadrana slučajnim ulovom različitim ribolovnim alatima, zatim degradacijom ili gubitkom staništa zbog ribolova, onečišćenja rijeka industrijskim i drugim otpadnim vodama, pregrađivanjem rijeka, čime se sprječavaju migracije, ograničenim rasprostranjenjem i nemogućnošću uspješnog širenja, sporim rastom i kasnim nastupanjem spolne zrelosti, malom gustoćom i sporim obavljanjem populacije. - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 9.2 Industrijske i vojne otpadne tekućine - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Jesetra tuponoska ugrožena je izlovljavanjem u rijekama sjeverne Italije, a u hrvatskom dijelu Jadrana slučajnim ulovom različitim ribolovnim alatima, zatim degradacijom ili gubitkom staništa zbog ribolova, onečišćenja rijeka industrijskim i drugim otpadnim vodama, pregrađivanjem rijeka, čime se sprječavaju migracije, ograničenim rasprostranjenjem i nemogućnošću uspješnog širenja, sporim rastom i kasnim nastupanjem spolne zrelosti, malom gustoćom i sporim obavljanjem populacije. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Da bi se te ugrožene endemske vrste zaštitile, treba poglavito spriječiti degradaciju i gubitak njihovih staništa zbog različitih negativnih utjecaja ljudskih djelatnosti (onečišćenje, regulacija vodotoka, ribolov), zakonom regulirati izlovljavanje na svim razinama upravljanja i nastaviti s istraživanjem njezine rasprostranjenosti, brojnosti, biologije i ekologije, ali i taksonomije, što je u svezi s ovom vrstom u posljednje vrijeme aktualno. - Potrebne mjere očuvanja
1.1. Zaštita područja/površine, 1.2. Zaštita resursa i staništa, 3.1.1. Upravljanje sakupljanjem, 4.3. Svijest i komunikacija - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
- - Potrebna istraživanja
- - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Tijelo je izduženo, vretenasto i snažno, oblikom podsjeća na tijelo morskih pasa (skvalimorfno) i nije prekriveno ljuskama. Manja je od ostalih jesetri. Naraste do 1,6–1,7 (2) m dužine i mase 70 kg, ali se obično nalaze manji primjerci, samo do 1 m dužine i mase 8–9 kg. Najveći primjerak zabilježen uz hrvatsku obalu mjerio je u dužinu 1,6 m i masu između 50 i 60 kg (o. Hvar, 1984). Glava je odozgo prekrivena simetrično raspoređenim koštanim pločama različite veličine. Gubica je široka i kratka, kraća i šira nego u drugih jesetri, obuhvaća manje od 60% dužine glave, a na vrhu je zaobljena. Usta su s donje strane glave, usnice su mesnate, donja je na sredini prekinuta, a čeljusti su pružive. Unutrašnja širina zatvorenih usta ne može stati puna 2 puta u predusni prostor. Odrasle ribe nemaju zube, a mladima su rudimentarni. Oči su malene, ispred njih su po dva nosna otvora. Brčići s donje strane gubice bliži su njezinu vrhu nego ustima koja ne dodiruju. Uzduž tijela proteže se 5 nizova koštanih štitova: u leđnom nizu ih je 13–21, u bočnim nizovima 29–46 i u trbušnim nizovima 8–12, a između leđnog i bočnih nizova štitova nema malih okruglastih štitića. Sve su peraje poduprte mekim šipčicama. Formula peraja glasi: D. 36–38, A. 24–31, P . 40–42, V . 24–28 šipčica. Leđna peraja pomaknuta je daleko straga. Prsne peraje su široke i nisko na prsima, a njihova prva šipčica je snažna. Repna peraja je nejednakokrišćana s dobro razvijenim trbušnim režnjem. Po leđima je maslinastosmeđa, bokovi su svjetliji, a trbuh je bijel. Dugoživuća je vrsta. Mužjaci spolnu zrelost postižu pri dužini od oko 80 cm, ili u 6.–8. godini, a ženke tek kad prijeđu dužinu od 1 m. U po- četku raste brzo, na kraju druge godine naraste do oko 50 cm dužine i mase od 1 kg, a poslije toga treba joj oko 10 godina da dostigne dužinu od 1 m i masu od 8 do 9 kg (Rossi et al., 1991). Hrani se životinjama koje žive na morskom dnu i sitnom ribom. - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Stanište. Jesetra tuponoska je anadromna vrsta, živi u moru, a mrijesti se u rijekama u koje zalazi od ožujka do svibnja. živi na dnu, na muljevitim i pjeskovitim dnima između 10 i 40 m dubine, gdjekad i dublje, ali uvijek u blizini riječnih ušća - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Jesetra tuponoska je pouzdano utvrđena samo u Jadranskom moru, pa se smatra jadranskim endemom, ali prema nekima (Ondrias, 1971; Economidis, 1973; Papaconstantinou, 1988; Froese i Pauly , 2007) navodno je zabilježena kod o. Krfa, u Jonskom moru, u vodama Grčke, Portugala i [panjolske (FAO: 37). - Nacionalna rasprostranjenost
U Jadranskom moru općenito je rijetka, nešto češća samo u najsjever- nijem dijelu i u rijekama sjeverne Italije (Po, Adige, Brenta, Piave, Livenza, Tagliamento i dr.), ali ju je moguće naći i drugdje (sl. 65).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Actinopterygii - Podrazred
Chondrostei - Nadred
Acipenseroidei - Red
Acipenseriformes - Porodica
Acipenseridae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Bemis, William E., Eric K. Findeis, and Lance Grande, 1997: An overview of Acipensiformes. Environmental Biology of Fishes, vol. 48. 25-71.
Eschmeyer, William N., ed., 1998: Catalog of Fishes. Special Publication of the Center for Biodiversity Research and Information, no. 1, vol 1-3. 2905.
Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
Robins, Richard C., Reeve M. Bailey, Carl E. Bond, James R. Brooker, Ernest A. Lachner, et al., 1991: World Fishes Important to North Americans Exclusive of Species from the Continental Waters of the United States and Canada. American Fisheries Society Special Publication, no. 21. 243.
Shiino, Sueo M., 1976: List of Common Names of Fishes of the World, Those Prevailing among English-speaking Nations. Science Report of Shima Marineland, no. 4. 262.
van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
- Ostala hrvatska imena
jesetra jadranka, štrljun, jesetra - Strana imena
Adriatic Sturgeon (engleski), esturgeon adriatique (francuski), storione del Naccari, storione cobice (talijanski). - Locus typicus
rijeke Brenta, Adige, Piave, Livenza, Bacchiglione, Tag- liamento; Firenca, Italija
- Bibliografija
-
· ECONOMIDIS, P.S., 1973. Catalogue des poissons de la Grčce. Helenic Oceanol. Limnol., Praktica Inst. Ocean. Fishing Research, 11: 421– 598.
· FROESE, R. i PAULY, D. (Eds.). 2007. FishBase. World Wide Web elec- tronic publication. www.fishbase.org, version (06/2007).
· ONDRIAS, L.C., 1971. A list of the fresh and sea water fishes of Greece. Helenic. Oceanol. Limnol., 10: 23–96.
· PAPACONSTANTINOU, C., 1988. Check-list of marine fishes of Greece. Fa- una graeciae, 4. National Centre for Marine Research, Athens, 257 pp.
· ROSSI, R., GRANDI,G., TRISOLINI, R., FRANZOI, P ., CARRIERI, A., DEZFULI, B.S. i VECCHIETTI, E., 1991. Osservazioni sulla biologia e la pesca dello storione cobice, Acipenser naccarii Bonaparte, nella parte terminale del fiumo Po. Atti Soc. It. sci. nat. Mus. St. nat. Milano, 132 (10): 121–142.