CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Prasac

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001259

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN A2acd)

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Oxynotus centrina (Linnaeus, 1758) (HRCP001259). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1259. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ivan Jardas
    Armin Pallaoro
    Nedo Vrgoč
    Stjepan Jukić-Peladić
    Vlado Dadić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene

  • Globalna procjena
    Osjetljiva - VU A2bcd+4bd; D ver 3.1 (Bradai, M.N i sur. 2007)
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Glavni je uzrok regionalne ugroženosti slučajni ulov za vrijeme pridnenog ribolova koćom, stajaćicama (psare) i pridnenim parangalom te narušavanje kvalitete staništa zbog ribolova. Unutrašnji čimbenici, kao mala gustoća populacije i sporo obnavljanje dodatno pridonose smanjenju veličine populacije.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Glavni je uzrok regionalne ugroženosti slučajni ulov za vrijeme pridnenog ribolova koćom, stajaćicama (psare) i pridnenim parangalom te narušavanje kvalitete staništa zbog ribolova. Unutrašnji čimbenici, kao mala gustoća populacije i sporo obnavljanje dodatno pridonose smanjenju veličine populacije.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    1.2. Zaštita resursa i staništa, 3.1.1. Upravljanje sakupljanjem, 4.1. Službeno obrazovanje
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Mogao bi se zaštititi smanjenjem intenziteta pridnenog ribolova, obavljanjem izmjeničnog ribolova po zonama i/ili proglašavanjem dijelova ribolovnog mora zaštićenim staništima riba i drugih morskih organizama, gdje bi bio strože reguliran ribolov , poglavito pridneni. Da bi se mogle predložiti eventualno dodatne zaštitne mjere, trebalo bi prikupiti potrebne podatke o biologiji, ekologiji i stanju staništa te provoditi praćenje stanja (monitoring).
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Prasac je malen morski pas kratka i zdepasta tijela koje je u poprečnom presjeku trokutasto. U Sredozemnom moru naraste najviše do 78 cm dužine, s time da su mužjaci manji od ženka (Capapé et al., 2004a), ali se obično love primjerci dugi između 50 i 60 cm. Najveći dosad zabilježeni primjeraci u istočnom Jadranu (Jabučka kotlina) bile su spolno zrele ženke od 73 i 74 cm dužine, odnosno mase od 5,90 i 6,75 kg (@upanović i Jardas, 1989). Glava je malena, gubica vrlo kratka i tupa, nosni otvori su veliki, usnice debele, oči velike i ovalne, štrcala velika i okomita, škržne pukotine (5 pari) malene. Od donjeg ruba očiju do štrcala proteže se uzdužni greben s bradavičastim ispupčenjima na njegovu stražnjem dijelu. Gornji zubi su kopljasta oblika, a donji s povišenom osnovicom i trokutasti, oni smješteni bočno jako su iskošeni i pilasto nazubljenih rubova, poredani u manje od 12 redova. Leđne peraje su dvije, obje velike, široko trokutaste i sa snažnom koštanom bodljom koja polazi otprilike sa sredine njihovih osnovica, a izlazi na prednjem rubu peraja; bodlja u prvoj leđnoj peraji je iskošena prema naprijed. Podrepne peraje nema. Između prsnih i trbušnih peraja proteže se karakterističan vodoravni kožni greben, koji zajedno s ravnim trbuhom daje trokutast oblik trupa. Repna peraja je nejednakokrišćana s velikim trbušnim režnjem. Boje je zagasitosive ili smeđaste, s tamnijim mrljama po boku i glavi, koje na odraslim primjercima izblijede. Na obrazima ispod očiju proteže se vodoravna svjetlija pruga. Biologija i ekologija ovog morskog psa općenito je slabo poznata. Razmnožava se ovoviviparno, broj mladunaca po okotu je od 7 ili 8 (zapad- na obala Afrike) do 23 (Sredozemno more), a dugi su oko 25 cm. U Sredozemnom moru spolno sazrijeva kad naraste oko 60 (mužjaci) ili 64 (ženke) cm (Capapé et al., 2004a). Hrani se sitnim beskralježnjacima koji žive na morskom dnu, kao što su mnogočetinaši, rakovi i mekušci.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Prasac je vrsta morskoga dna. Zadržava se na dnima vanjskog dijela kontinentske podine i gornjeg dijela slaza u dubinskom rasponu od 60 do 780 m. Traži fina pjeskovita dna. Uzimajući u obzir sve dosad sakupljene podatke o rasprostranjenosti ove vrste u Jadranu, može se zaključiti da voli pjeskovita dna, ali se nalazi i na muljevitima, a da po dubini naseljava dna između 36 i 175 m (@upanović i Jardas, 1989). Physis staništa: 11.211; 11.224; 11.225; 11.2412; 11.251
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Prasac je rasprostranjem u istočnom Atlantskom oceanu, od Skandinavije do juga Afrike i u čitavom Sredozemnom moru (FAO: 27, 34, 37, 47?). Nema ga u Crnom moru
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U istočnom Jadranskom moru može se naći posvuda, ali uglavnom se zadržava u njegovu srednjem i južnom dijelu (sl. 64).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Elasmobranchii
  • Podrazred
    Elasmobranchii
  • Nadred
    Squalomorphii
  • Red
    Squaliformes
  • Porodica
    Oxynotidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Compagno, Leonard J. V. / Hamlett, William C., ed., 1999: Checklist of Living Elasmobranchs. Sharks, Skates, and Rays: The Biology of Elasmobranch Fishes. 471-498.
    Compagno, Leonard J. V., 1984: Sharks of the World: An annotated and illustrated catalogue of shark species known to date. FAO Fisheries Synopsis, no. 125, vol. 4, pt. 1.
    Eschmeyer, William N., ed., 1998: Catalog of Fishes. Special Publication of the Center for Biodiversity Research and Information, no. 1, vol 1-3. 2905.
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
    van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
  • Ostala hrvatska imena
    pas kostelj prasac, obični morski prasac, mor- ski prasac, morski miš; Vinja (1986) navodi za istočnu obalu Jadrana 18 hrvatskih pučkih naziva
  • Strana imena
    Angular Roughshark (engleski), centrina commune (francuski), pesce porco, centrina (talijanski), Meersan (njemački)
  • Locus typicus
    Sredozemno more
  • Bibliografija
  • · CAPAPÉ, C., QUIGNARD, J.-P ., GUÉLORGET, O., BRADAÏ, M.N., BOUAÏN, A., BEN SOUISSI, J., ZAOUALI, J. i HEMIDA, F., 2004a. Observations on biometrical parameters in elasmobranch species from Maghrebin wat- ers: A survey . Annales, Ser. hist. nat., 14 (1): 1–10.
    · @UPANOVIć, [. i JARDAS, I., 1989. Fauna i flora Jadrana: Jabučka kotlina, druga knjiga. Logos, Split i Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split, Fauna et flora adriatica, vol. 4, 526 pp.