CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Butor

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001257

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN A2acd)

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Galeorhinus galeus (Linnaeus, 1758) (HRCP001257). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1257. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ivan Jardas
    Armin Pallaoro
    Nedo Vrgoč
    Stjepan Jukić-Peladić
    Vlado Dadić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene

  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Glavni je uzrok njegove regionalne ugroženosti slučajni ulov u komercijalnom ribolovu pridnenom koćom i pridnenim parangalom, a zatim šire lov radi hrane i trgovine. U sadašnjim prilikama dodatno ga ugrožavaju i neki unutrašnji čimbenici, kao spori rast, kasno spolno sazrijevanje, sporo obnavljanje (malen broj mladunaca po okotu) i mala gustoća populacije.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Glavni je uzrok njegove regionalne ugroženosti slučajni ulov u komercijalnom ribolovu pridnenom koćom i pridnenim parangalom, a zatim šire lov radi hrane i trgovine. U sadašnjim prilikama dodatno ga ugrožavaju i neki unutrašnji čimbenici, kao spori rast, kasno spolno sazrijevanje, sporo obnavljanje (malen broj mladunaca po okotu) i mala gustoća populacije.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    1.2. Zaštita resursa i staništa, 3.1.1. Upravljanje sakupljanjem
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Zaštita butora mogla bi se postići regulacijom pridnenog ribolova naizmjeničnim ribolovom po zonama i/ili proglašavanjem dijelova mora zaštićenim staništima riba i drugih morskih organizama, u kojima bi bio strože reguliran ribolov , poglavito koćarski, radi zaštite vrsta i staništa. Da bi se mogle predlagati dodatne zaštitne mjere, trebalo bi prikupiti relevantne podatke o njegovoj biologiji i ekologiji, stanju staništa i obavljati praćenje stanja (monitoring).
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Butor je vitka tijela, dužine nešto manje od 2 m i mase do 45 kg, a ženke su nešto veće od mužjaka. U Sredozemnom moru (Tunis) ženke narastu najviše do 195 cm, a mužjaci do 178 cm dužine (Capapé et al., 2004a). Gubica je razmjerno dugačka, čunjasta, a nosni otvori su koso položeni, sa sitnim nosnim poklopcima. Oči su velike i ovalne s unutrašnjom žmirnicom, a podočni greben je slabo razvijen. [trcala postoje. Usta su široko olučena, zubi u obje čeljusti su jednaki, s time što su tri prednja zuba uspravna, a ostali iskošeni s primarnim vrhom i nekoliko sitnih šiljaka na stražnjem rubu. [kržne pukotine (5 pari) su kratke, sve jednake dužine, a 4. i 5. nalaze se iznad ili iza početka prsnih peraja. Leđne peraje su dvije, prva je široko trokutasta, s početkom iznad slobodnog stražnjeg vrha prsnih peraja, a druga je mnogo manja i smještena nasuprot podrepne peraje koja joj je oblikom i veličinom slična. Repna peraja je s vrlo velikim završnim režnjem, približno pola dužine gornjeg ruba peraje. Butor je po leđima sive ili smeđaste boje, a trbuh mu je bijel. Butor se zadržava u manjim i djelomično po veličini i spolu odijeljenim skupinama. U višim geografskim širinama jako je sezonski migratoran, prevaljuje razdaljine čak do 1600 km. U europskim vodama, ali i drugdje, ljeti se kreće u smjeru pola, a zimi u smjeru ekvatora ili, na nekim drugim područjima, prema dubljim otvorenim vodama. Može se kretati brzinom od 56 km/dan. Skotne ženke kreću se prema plitkim zaljevima i estuarijima radi koćenja, a potom se vraćaju prema otvorenom moru radi hranjenja. Juvenilni primjerci ostaju na kotilištima dok ne napune dvije godine, nakon čega stvore skupine i odlaze na druga područja.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Butor je stanovnik umjerenih voda – umjereno hladnih i umjereno toplih, dok se njegova prisutnost u toplim tropskim vodama treba tek dokazati. Poznat je kao priobalnopelagijska vrsta kontinentske i otočne podine te gornjeg dijela slaza na dubinama od 2 do 1100 m, ali uglavnom samo do oko 470 m. Obično se zadržava dalje od obale (premda nije oceanska vrsta), kao i uz samu obalu. ^esto se zadržava blizu pjeskovitih i muljevitih dna. U pelagijalu otvorenog mora je rijedak. Physis staništa: 11.222; 11.225; 11.211; 11.111; 11.2242; 11.123
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Butor je široko rasprostranjen u umjerenom morskom pojasu: u jugozapadnom i istočnom Atlantskom oceanu (od Norveške i Islanda do juga Afrike), uključujući i čitavo Sredozemno more (nema ga u Crnom moru), jugozapadnom Indijskom oceanu, jugozapadnom i istočnom Tihom oceanu (FAO: 27, 34, 37, 41, 47, 57, 67, 71, 77, 81, 87). [ire je i suvislije rasprostranjen uz istočne obale kontinenata.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U Jadranskom moru rasprostranjen je uglavnom u srednjem i južnom dijelu, ali se pokoji primjerak može naći i drugdje (sl. 63).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Elasmobranchii
  • Podrazred
    Elasmobranchii
  • Nadred
    Galeomorphii
  • Red
    Carcharhiniformes
  • Porodica
    Triakidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Compagno, Leonard J. V., 1984: Sharks of the World: An annotated and illustrated catalogue of shark species known to date. FAO Fisheries Synopsis, no. 125, vol. 4, pt. 2.
    Dyntaxa. (2013). Swedish Taxonomic Database. Accessed at www.dyntaxa.se [15-01-2013].
    Eschmeyer, William N., ed., 1998: Catalog of Fishes. Special Publication of the Center for Biodiversity Research and Information, no. 1, vol 1-3. 2905.
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
    Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) The 2010 Red List of Swedish Species
    Gärdenfors (ed.) (2010) Rödlistade arter i Sverige 2010
    Gärdenfors (ed.), U. (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2005
    Gärdenfors (ed.), U. (2005) Rödlistade arter i Sverige 2005
    Hayward, P.J.; Ryland, J.S. (Ed.). (1990). The marine fauna of the British Isles and North-West Europe: 1. Introduction and protozoans to arthropods. Clarendon Press: Oxford, UK. ISBN 0-19-857356-1. 627 pp.
    King, C.M.; Roberts, C.D.; Bell, B.D.; Fordyce, R.E.; Nicoll, R.S.; Worthy, T.H.; Paulin, C.D.; Hitchmough, R.A.; Keyes, I.W.; Baker, A.N.; Stewart, A.L.; Hiller, N.; McDowall, R.M.; Holdaway, R.N.; McPhee, R.P.; Schwarzhans, W.W.; Tennyson, A.J.D.; Rust, S.; Macadie, I. (2009). Phylum Chordata: lancelets, fishes, amphibians, reptiles, birds, mammals. in: Gordon, D.P. (Ed.) (2009). New Zealand inventory of biodiversity: 1. Kingdom Animalia: Radiata, Lophotrochozoa, Deuterostomia. pp. 431-554.
    Kullander (2007) Nationalnyckeln Broskfiskar manus
    Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
    Nelson, Joseph S., Edwin J. Crossman, H. Espinosa-Pérez, L. T. Findley, C. R. Gilbert, et al., eds., 2004: Common and scientific names of fishes from the United States, Canada, and Mexico, Sixth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 29. ix + 386.
    Nijssen, H. (2001)
    Pequeño 1977, Compagno 1984b, Pequeño 1989, McCosker & Humann 1997, Chirichigno & Vélez 1998, Reyes & Hüne 2012, Reyes & Hüne 2015, Irigoyen et al. 2015, Bovcon et al 2018.
    Robins, Richard C., Reeve M. Bailey, Carl E. Bond, James R. Brooker, Ernest A. Lachner, et al., 1980: A List of Common and Scientific Names of Fishes from the United States and Canada, Fourth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 12. 174.
    van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
  • Ostala hrvatska imena
    pas butor, pas riba, sivi butor, zuka
  • Strana imena
    Tope Shark (engleski), requin-hâ (francuski), gàleo, cagnesca (talijanski), Hundshai (njemački).
  • Locus typicus
    Europa
  • Bibliografija
  • · CAPAPÉ, C., QUIGNARD, J.-P ., GUÉLORGET, O., BRADAÏ, M.N., BOUAÏN, A., BEN SOUISSI, J., ZAOUALI, J. i HEMIDA, F., 2004a. Observations on biometrical parameters in elasmobranch species from Maghrebin wat- ers: A survey . Annales, Ser. hist. nat., 14 (1): 1–10.
    · CAPAPÉ, C., BEN SOUISSI, J., MÉJRI, H., GUÉLORGET, O i HEMIDA, F., 2005. The reproductive biology of the school shark, Galeorhinus galeus Linnaeus, 1758 (Chondrichthyes: Triakidae), from the Maghreb shore (southern Mediterranean). Acta Adriat., 46 (2): 109–124.