CRVENI POPIS
Natrag
Reimoserov prabaldahinac
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001253
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU B1ab(iii)+2ab(iii))
Datum procjene
01.12.2009.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Ozimec, R., Pavlek, M. (2009): Typhlonyphia reimoseri Kratochvíl, 1936 (HRCP001253). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1253. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Roman Ozimec
Martina Pavlek
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
1.1 Stambena i urbana područja, 1.3 Turistička i rekreacijska područja, 6.1 Rekreacijske aktivnosti, 9.4 Smeće i kruti otpad - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Direktne prijetnje (DT): Reimoserov prabaldahinac je grabežljivac sa samog vrha hranidbene piramide te svaki poremećaj populacija ostalih špiljskih organizama kojima se hrani ugrožava njegov opstanak, što ga zbog ograničene rasprostranjenosti čini ugroženom vrstom. Ugrožava ga urbanizacija, posebice prisutna na Korčuli, ali i na području Makarskog primorja (DT 1.1). Poznata je sa samo nekoliko nalazišta, od kojih su špilja Pišurka i Jakasova špilja na otoku Korčuli vrlo često posjećivane i korištene bez ikakvog nadzora (DT 6.1). Jakasova špilja ima kamenjem podzidan ulaz zatvoren rešetkom postavljenom izvan pravila struke, a špiljom se upravlja bez koncesije i stručnog nadzora, što može rezultirati neprikladnim turističkim uređenjem te neprimjerenim posjetima špilji (DT 1.3; 6.1). Kod Pišurke špilje prisutno je ujedno i bacanje otpada u špiljska staništa, odnosno u ulazni je dio špilje zasipavan građevinskim otpadnim materijalom (DT 9.4). Negativni učinci (S): Degradacija špiljskih ekosustava zbog smanjenja unosa hranjivih tvari iz epikrške zone u dublje dijelove podzemnih staništa zbog pojave požara ili krčenja biljnog pokrova te promjena režima oborina (S 1.2). Namjerno ili nenamjerno ubijanje i sakupljanje primjeraka zbog nestručne aktivnosti u špiljama (S 2.1). - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Strogo zaštićena vrsta i špiljska staništa prema postojećem Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05, 139/08). - Potrebne mjere očuvanja
1.1. Zaštita područja/površine, 2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 5.4. Usklađenost i provedba - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Obje špilje, Pišurku i Jakasovu špilju, treba proglasiti geomorfološkim i biološkim spomenicima prirode (CA 1.1), uz zatvaranje ulaza zaštitnim vratima u skladu s pravilima struke, dakle uključuje i eventualni popravak vrata postavljenih na ulaz Jakasove špilje (CA 2.1). Treba ukloniti otpad i ostale neprimjerene ostatke ljudske aktivnosti u objektima (CA 2.3). Budući da se često, iako neslužbeno, koriste za turističke posjete, potrebno je osigurati provedbu zakona i spriječiti ilegalne posjete špiljama (CA 5.4). Treba uspostaviti menadžment vrste kroz monitoring populacija i istraživanje moguće šire rasprostranjenosti. - Potrebna istraživanja
1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.1 Trendovi populacije - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
Treba uspostaviti menadžment vrste kroz monitoring populacija i istraživanje moguće šire rasprostranjenosti.
- Biologija vrste
- Opis
Tijelo je dužine do 3 mm (Thaler i Gasparo, 1999), a noge do 11 mm (Kratochvil, 1936). Prosoma i noge prekriveni su brojnim dlakama i trnovima, blijedožućkaste do blijedonarančaste boje, a opistosoma je svijetložute do svijetlosive boje. Oči su potpuno reducirane. Plete nježne mreže s kojih naopako visi, a hrani se raznovrsnim sitnim beskralješnjacima kao što su: skokuni, jednakonožni rakovi, dvojenoge, kornjaši te dvokrilci. - Staništa
H.1.1.4.1. Špilje umjerenih uvjeta s troglobiontskim beskralješnjacima - Obrazloženje (staništa i ekologija)
U nišama i među kamenjem na špiljskom tlu - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Reimoserov prabaldahinac pripada špiljskoj fauni južnodinarske i srednjodinarske biogeografske regije, stenoendem je Bosne i Hercegovine te Hrvatske. U Hrvatskoj obitava na prostoru Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije. Vrsta je dugo bila poznata isključivo sa svojeg tipskog nalazišta, špilje Pišurke kod grada Korčule na istoimenom otoku (Kratochvil, 1936; Bedek i sur., 2006), odakle je prvi spominje bečki arahnolog Eduard Reimoser, ali i pogrešno određuje kao vrstu Troglohyphantes (Typhloneta) affinis (Reimoser, 1929). Naknadno je vrsta nađena i u Jakasovoj špilji na otoku Korčuli te je opisana kao zasebna podvrsta Typhlonyphia reimoseri meridionalis (Kratochvil, 1978). Već se 1978. godine navodi za špiljsku faunu Biokova (Deeleman-Reinhold, 1978), a siguran je nalaz potvrđen za špilju Tučepska vilenjača u sklopu Parka prirode Biokovo (Gasparo, 1999; Thaler i Gasparo, 1999) te u još nekoliko objekata na Biokovu, otoku Korčuli i u jednoj špilji u Bosni i Hercegovini, kod sela Drinovci, 15-ak km jugoistočno od Imotskog (leg. M. Franičević; det. R. Ozimec i M. Pavlek). Reimoserov prabaldahinac nema recentnih srodnika u fauni Europe te se smatra reliktnom formom (Thaler i Gasparo, 1999). Moguću taksonomsku diferenciranost među populacijama s otoka Korčule, Biokova i Hercegovine potrebno je dodatno istražiti (Thaler i Gasparo, 1999). - Nacionalna rasprostranjenost
Reimoserov prabaldahinac pripada špiljskoj fauni južnodinarske i srednjodinarske biogeografske regije, stenoendem je Bosne i Hercegovine te Hrvatske. U Hrvatskoj obitava na prostoru Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije. Vrsta je dugo bila poznata isključivo sa svojeg tipskog nalazišta, špilje Pišurke kod grada Korčule na istoimenom otoku (Kratochvil, 1936; Bedek i sur., 2006), odakle je prvi spominje bečki arahnolog Eduard Reimoser, ali i pogrešno određuje kao vrstu Troglohyphantes (Typhloneta) affinis (Reimoser, 1929). Naknadno je vrsta nađena i u Jakasovoj špilji na otoku Korčuli te je opisana kao zasebna podvrsta Typhlonyphia reimoseri meridionalis (Kratochvil, 1978). Već se 1978. godine navodi za špiljsku faunu Biokova (Deeleman-Reinhold, 1978), a siguran je nalaz potvrđen za špilju Tučepska vilenjača u sklopu Parka prirode Biokovo (Gasparo, 1999; Thaler i Gasparo, 1999) te u još nekoliko objekata na Biokovu, otoku Korčuli i u jednoj špilji u Bosni i Hercegovini, kod sela Drinovci, 15-ak km jugoistočno od Imotskog (leg. M. Franičević; det. R. Ozimec i M. Pavlek). Reimoserov prabaldahinac nema recentnih srodnika u fauni Europe te se smatra reliktnom formom (Thaler i Gasparo, 1999). Moguću taksonomsku diferenciranost među populacijama s otoka Korčule, Biokova i Hercegovine potrebno je dodatno istražiti (Thaler i Gasparo, 1999).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
undefined - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Araneae - Porodica
Linyphiidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
- - Ostala hrvatska imena
- - Strana imena
Reimoser cave sheet-web spider - Locus typicus
špilja Pišurka
- Bibliografija
-
Bedek, J., Gottstein Matočec, S., Jalžić, B., Ozimec, R., Štamol, V. 2006: Katalog tipskih špiljskih lokaliteta faune Hrvatske (Catalogue of Cave Type Localities of Croatian Fauna). Nat. Croat., 15 (Suppl.), 154 pp.
Deeleman-Reinhold, C. L., 1978: Revision of the Cave–dwelling and related spiders of the genus Troglohyphantes Joseph (Linyphiidae), with special reference to the Yugoslav species. Rad SAZU, 23 (6), 1–219.
Gasparo, F., 1999: Stalita comottii n. sp., un nuovo ragno cavernicolo della Dalmazia centrale (Araneae, Dysderidae), Att. Mem. Com. Grott. E. Boegan, 36 (1998), 17–25.
Kratochvil, J., 1936: Nouveau genre d'Araignees cavernicoles en Yougoslavie Typhlonyphia reimoseri. n. gen. n. sp. (Novy rod jeskynnich pavouku z Jugoslavie, Typheonyphia reimoseri n. gen. n. sp.), Vest. Česk. Zool. Spol. Praze, 3, 69–79.
Kratochvil, J., 1978: Araignees cavernicoles des iles dalmates. Acta Sc. Nat. Brno, 12 (4), 1–59.
Thaler, & Gasparo, F., 1999: Zur Genitalmorphologie von Typhlonyphia reimoseri Kratochvil, 1936 (Arachnida: Araneae, Linyphidae), Ber. Nat.- med. Verein Innsbruck, 86, 159–164.