CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Kirnja

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001252

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN A2cd)

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008.): Epinephelus marginatus (Lowe, 1834) (HRCP001252). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1252. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ivan Jardas
    Armin Pallaoro
    Nedo Vrgoč
    Stjepan Jukić-Peladić
    Vlado Dadić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene

  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Uglavnom je ugrožena športskim ribolovom podvodnom puškom na dopušten i nedopušten način (no- ću sa svjetlom), zatim izlovljavanjem parangalom, sitnim udičarskim alatima i nekim mrežama stajaćicama, degradacijom staništa (livade posidonije) zbog ribolova, onešišćenja priobalnog mora i širenja alohtonih alga roda Caulerpa. Na opstanak vrste nepovoljno djeluju i neki unutrašnji čimbenici: spor rast, protoginija i kasno javljanje mužjaka, što remeti odnos spolova, slabo obnavljanje i relativno mala gustoća populacije te velika smrtnost mladunčadi.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 9 Onečišćenje
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Uglavnom je ugrožena športskim ribolovom podvodnom puškom na dopušten i nedopušten način (no- ću sa svjetlom), zatim izlovljavanjem parangalom, sitnim udičarskim alatima i nekim mrežama stajaćicama, degradacijom staništa (livade posidonije) zbog ribolova, onešišćenja priobalnog mora i širenja alohtonih alga roda Caulerpa. Na opstanak vrste nepovoljno djeluju i neki unutrašnji čimbenici: spor rast, protoginija i kasno javljanje mužjaka, što remeti odnos spolova, slabo obnavljanje i relativno mala gustoća populacije te velika smrtnost mladunčadi.
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    3.1. Upravljanje vrstom, 4. Edukacija i svijest
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Naredbom je propisana najmanja veličina ispod koje se ne smije loviti (45 cm), i lovostaj u vrijeme mriješćenja, ali bi za uspješniju zaštitu trebalo najmanju veličinu povećati na 60 cm, kako je i bilo prijašnjih godina, radi zaštite oba spola. Bolje poznavanje rasprostranjenosti, brojnosti i biologije vrste u Jadranskome moru dodatno bi pridonijelo njezinoj zaštiti, pa bi trebalo provesti istraživanja i uvesti praćenje stanja (monitoring).
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Tijelo je izduženo, ovalna profila, vrlo snažno i blago bočno stisnuto. Naraste do 1,5 m u dužinu i masu do oko 60 kg, ali se obično love primjerci dugi između 20 i 80 cm. Glava je velika, čunjasta, usta su vrlo velika i prostrana, završna, blago iskošena, a donja čeljust ispupčena. Dužina glave stane 2,3–2,5 puta u standardnu dužinu tijela. Visina tijela je manja od dužine glave i stane 2,6–3,1 puta u standardnu dužinu tijela. Zubi su sitni, šiljati, ali u obje čeljusti 4 prednja zuba su veća i u obliku očnjaka, zubi koji slijede poredani su u 3–4 niza. Stražnji obod škržnog pretpoklopca pilasto je nazubljen, a donji je gladak. Na škržnom poklopcu tri su plosnate bodlje. Ljuske su sitne, ktenoidne, a na glavi i duž bočne pruge cikloidne. Bočna pruga prati gornji profil tijela. Leđna peraja je dugačka, na prijelazu između prednjeg bodljastog i stražnjeg mekanog dijela lagano uleknuta. Trbušne peraje su smještene na prsima. Repna peraja je straga blago zaobljena. Perajna formula glasi: D. XI + 13–16, A. III + 8–9, P . 16–17, V I + 5 šipčica. Boje je tamno kestenjastosmeđe, mladi primjerci su s nepravilnim svjetlijim ili bijelim mrljama (kod uginulih nesta- ju), a trbuh je smeđežućkast. Stražnji rub repne peraje je bjelkast. Oči su plave. Tek metamorfozirani primjerci (2–3 cm dužine) sasvim su crni.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Pridnena je. Zadržava se uz podvodne grebene i hridi- nasta dna s mnogo špilja, rupa i procijepa u koje se sklanja, ali i uz pjeskovita dna i u livadama morskih cvjetnica rodova Posidonia i Zostera na dubinama od 5 do 300 m, uglavnom samo do 100 m. Ljeti zalazi u plitke, a zimi se spušta u dublje vode. Mladi primjerci drže se obale, a sasvim mladi zalaze i u plitke mediolitoralne bazene. Izbjegava pučinske brakove. Physis staništa: 11.2411; 11.2413; 11.261; 11.262; 11.2412; 11.295
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Kirnja je raširena u čitavom Sredozemnom moru (ali je nema u Crnom moru) i u Atlantskom oceanu: u njegovu istočnom dijelu od Engleskoga kanala do juga Afrike (Natal), uključujući Madeiru, Azore, Kanarske i Kapverdske otoke, a u zapadnom dijelu od Bermuda do Brazila (FAO: 27, 34, 37, 41, 47, 51).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U istočnom Jadranu rasprostranjena je posvuda uzobalno, u sjevernom dijelu vrlo rijetka, a prema jugu sve brojnija (sl. 62).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Actinopterygii
  • Podrazred
    Neopterygii
  • Nadred
    Acanthopterygii
  • Red
    Perciformes
  • Porodica
    Serranidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
    Heemstra, Phillip C., and John E. Randall, 1993: Groupers of the World (Family Serranidae, Subfamily Epinephelinae): An Annotated and Illustrated Catalogue of the Grouper, Rockcod, Hind, Coral Grouper and Lyretail Species Known to Date. FAO Fisheries Synopsis, no. 125, vol. 16. vii + 382.
    Lowe, R.T. (1833). Description of Alepisaurus, a new genus of fishes. Proc. Zool. Soc. Lond. (pt 1): 104.
    Wheeler, A. (1992). A list of the common and scientific names of fishes of the British Isles. J. Fish Biol. 41(Suppl. A): 1-37
    van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
  • Ostala hrvatska imena
    kraja (kirnja) golema, kiria prava, tenka, vran- čić; Vinja (1986) za istočnu obalu Jadrana navodi 12 hrvatskih pučkih naziva
  • Strana imena
    Dusky Grouper (engleski), mérou noir (francuski), cernia (talijanski), Großer Sägebarsch (njemački)
  • Locus typicus
    Madeira, Atlantski ocean
  • Bibliografija
  • · BOUCHEREAU, J.-L., BODY, P . i CHAUVET, C., 1999. Growth of the dusky grouper, Epinephelus marginatus (Linnaeus, 1758) (Teleostei, Serra- nidae), in the Natural Marine Reserve of Lavazzi Island, Corsica, France. Sci. Mar., 63 (1): 71–77.