CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Sjevernodinarski pralažištipavčić (Troglochthonius doratodactylus) (FOTO: R. OZIMEC)

sjevernodinarski pralažištipavčić

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001249

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU B2ab(iii))

Datum procjene
01.12.2009.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Ozimec, R. (2009): Troglochthonius doratodactylus Helversen, 1968 (HRCP001249). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1249. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Roman Ozimec
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.1 Stambena i urbana područja, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 5.1 Lov i prikupljanje kopnenih životinja, 6.1 Rekreacijske aktivnosti
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Direktne prijetnje (DT): Sjevernodinarski pralažištipavčić je vrlo rijetka vrsta, nađena do sada u samo nekoliko primjeraka. On je grabežljivac sa samog vrha hranidbene piramide, vrlo osjetljiv na sve promjene mikroklimata staništa. Svaki poremećaj populacija ostalih špiljskih organizama kojima se hrani i mikroklimata staništa ugrožava njegov opstanak, što ga zbog rijetkih nalazišta čini vrlo ranjivom vrstom. Na obalnom je području u kojem je proširen ugrožen izrazitim urbanističkim razvojem (DT 1.1) te opasnosti od izgradnje pristupnih putova i prometnica (DT 4.1). Prisutna je opasnost od ilegalnog sakupljanje špiljske faune (DT 5.1) i posjeta špiljama bez stručnog nadzora (DT 6.1). Negativni učinci (S): Degradacija špiljskih ekosustava zbog promjene režima oborina te požara, uz smanjenje unosa hranjivih tvari iz epikrške zone u dublje dijelove podzemnih staništa (S 1.2).
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Strogo zaštićena vrsta i špiljska staništa prema postojećem Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05, 139/08).
  • Potrebne mjere očuvanja
    2.1. Upravljanje područjem/površinom
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Potrebno je uspostaviti monitoring za praćenje statusa staništa (CA 2.1), te populacija.
  • Potrebna istraživanja
    3.1 Trendovi populacije, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    Potrebno je uspostaviti monitoring za praćenje statusa staništa (CA 2.1), te populacija.
  • Biologija vrste
  • Opis
    Sjevernodinarski pralažištipavčić dug je oko 2 mm, bez pigmenta, nježne svijetlocrvenkaste boje glavopršnjaka (cephalothorax) i čeljusnih nožica (pedipalp), bogato obrastao dlačicama (chetae), s izduženim osjetilnim dlakama (trichobotria). U potpunosti je slijep, bez ostataka očiju na glavopršnjaku. Čeljusne nožice izrazito su duge, i više od 4 mm, s prstima dužine više od 1,2 mm, na kojima se nalaze karakteristični jaki trnovi i rijetki ali iznimno veliki zubići. Sjevernodinarski pralažištipavčić je grabežljivac koji se hrani skokunima (Colembolla) i kopnenim jednakonošcima (Isopoda terrestria), ali i juvenilnim paucima (Aranea), grinjama (Acari) i drugim beskralješnjacima.
  • Staništa
    H.1.1.4.1. Špilje umjerenih uvjeta s troglobiontskim beskralješnjacima
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Pod kamenjem i u pukotinama stijena.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Sjevernodinarski pralažištipavčić proširen je na području sjevernodinarske biogeografske regije, endem je obalnog područja od tršćanskog krša do južnog Velebita, odnosno Italije, vjerojatno i Slovenije, gdje još nije utvrđen, te Hrvatske. Do sada je nađen na manje od deset nalazišta i u vrlo malom broju primjeraka. Kod opisa vrste je kao tipski lokalitet citirana Sardinija (Helversen, 1968), što je kasnije utvrđeno kao pogrešan lokalitet (Mahnert, 1981). Naknadni nalazi za tršćanski krš (Gasparo, 1995; 1998; 2002) te središnju Istru kod Žminja, koji je ujedno i prvi za Hrvatsku (Ozimec, 2002, 2004a), otvaraju dodatnu problematiku točnog tipskog lokaliteta (Ozimec, 2002; 2005; Bedek i dr., 2006). Najnoviji nalazi sjevernodinarskog troglolažištipavčića na području Učke, a posebice na području južnog Velebita u sklopu Nacionalnog parka Paklenica i u Cerovačkim špiljama u Parku prirode Velebit (leg. i det. R. Ozimec), pokazuju da je areal vrste daleko širi nego što se mislilo. Disjunktna rasprostranjenost ukazuje na reliktni karakter vrste, odnosno paleoendemizam (Ozimec, 2005).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Sjevernodinarski pralažištipavčić proširen je na području sjevernodinarske biogeografske regije, endem je obalnog područja od tršćanskog krša do južnog Velebita, odnosno Italije, vjerojatno i Slovenije, gdje još nije utvrđen, te Hrvatske. Do sada je nađen na manje od deset nalazišta i u vrlo malom broju primjeraka. Kod opisa vrste je kao tipski lokalitet citirana Sardinija (Helversen, 1968), što je kasnije utvrđeno kao pogrešan lokalitet (Mahnert, 1981). Naknadni nalazi za tršćanski krš (Gasparo, 1995; 1998; 2002) te središnju Istru kod Žminja, koji je ujedno i prvi za Hrvatsku (Ozimec, 2002, 2004a), otvaraju dodatnu problematiku točnog tipskog lokaliteta (Ozimec, 2002; 2005; Bedek i dr., 2006). Najnoviji nalazi sjevernodinarskog troglolažištipavčića na području Učke, a posebice na području južnog Velebita u sklopu Nacionalnog parka Paklenica i u Cerovačkim špiljama u Parku prirode Velebit (leg. i det. R. Ozimec), pokazuju da je areal vrste daleko širi nego što se mislilo. Disjunktna rasprostranjenost ukazuje na reliktni karakter vrste, odnosno paleoendemizam (Ozimec, 2005).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Arachnida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Pseudoscorpiones
  • Porodica
    Chthoniidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    -
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    North Dinaric troglochthonius
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • Bedek, J., Gottstein Matočec, S., Jalžić, B., Ozimec, R., Štamol, V. 2006: Katalog tipskih špiljskih lokaliteta faune Hrvatske (Catalogue of Cave Type Localities of Croatian Fauna). Nat. Croat., 15 (Suppl.), 154 pp.
    Gasparo, F., 1995: La fauna delle grotte e delle acque carsiche sotterranee della Venezia Giulia, stato delle ricerche e check list delle specie cavernicole, Atti E. Mem. Comm. Grotte »E. Boegan«, 32, 17–42.
    Gasparo, F., 1998: La fauna della Grotta Gigante (Carso Triestino, Italia), Atti E. Mem. Comm. Grotte »E. Boegan«, 35: 43–62.
    Gasparo, F., 2002: Miscelanea Biospeologica. Parte II: Venezia Giulia, Atti E. Mem. Comm. Grotte »E. Boegan«, 38 (2000), 27–70.
    Helversen, V. O., 1968: Troglochthonius doratodactylus n. sp., ein troglobionter Chthoniidae. SenckerB. Biol., 49 (1), 59–65.
    Ozimec, R., 2002: Review of genus Troglochthonius Beier, 1939 (Arachnida, Pseudoscorpiones, Chthoniidae), Abstracts of 16th International Symposium of Biospeleology, Verona, Italy 08.–15. September 2002, 56–57.
    Ozimec, R., 2004a: List of Croatian pseudoscorpion fauna (Arachnida, Pseudoscorpiones), Nat. Croat., 13 (4), 381–394.
    Ozimec, R., 2005a: Fauna i ekologija lažištipavaca (Pseudoscorpiones) Hrvatske, Magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Biološki odsjek, 1–308.