CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Čovječja ribica (Proteus anguinus) (FOTO: B. JALŽIĆ)

čovječja ribica

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001232

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU B1ab(iii,iv)+2ab(iii,iv))

Datum procjene
01.12.2009.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Kletečki, E. (2009): Proteus anguinus Laurenti, 1768 (HRCP001232). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1232. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Eduard Kletečki
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Osjetljiva - VU B2ab(ii,iii,v); ver 3.1 (Willem Arntzen J. i sur. 2009)
  • Europska procjena
    Osjetljiva - VU B2ab(ii,iii,v); ver 3.1 (Willem Arntzen J. i sur. 2009)
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.1 Stambena i urbana područja, 1.2 Komercijalna i industrijska područja, 5.1 Lov i prikupljanje kopnenih životinja, 6.1 Rekreacijske aktivnosti, 7.2 Brane i upravljanje vodama/korištenje voda, 9.1 Otpadne vode iz domaćinstava i gradske otpadne vode, 9.2 Industrijske i vojne otpadne tekućine, 9.3 Otpadne tekućine iz poljoprivrede i šumarstva
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Direktne prijetnje (DT): Prije zabilježeni nalazi u gradu Rijeci, točnije Urinj (Pretner, 1962), kod Otočca u rijeci Gackoj (Brusina, 1880) i u nekim izvorištima lijevih pritoka rijeke Cetine (Brusina, 1908), poslije više nisu potvrđeni, pa se može pretpostaviti da je na tim lokalitetima vjerojatno izumrla. Glavnim uzrocima ugroženosti smatraju se širenje naselja i urbanizacija, posebice na području Istre (DT 1.1), izgradnja hidrocentrala u nalazištima, posebice negativno za sustav Vilina špilja – Ombla izvor (DT 1.2) te nezakonito sakupljanje primjeraka, kao vrlo atraktivne vrste za kolekcionare i crno tržište (DT 5.1), uz nekontrolirane posjete nalazištima (6.1). Promjene režima podzemnih voda zbog raznovrsnih hidrotehničkih zahvata, od izgradnje brana do crpljenja vode. Promjena razine ili smjera protoka podzemnih voda i promjene u brojnosti plijena u podzemnih zajednica onemogućivanjem periodičnog dotoka poplavnih voda bogatih organskim otpacima (detritusom) (DT 7.2). Onečišćenje podzemlja, osobito komunalnim i kemijskim otpadom, ali i pesticidima i umjetnim gnojivima, smećem (DT 9.1; 9.2; 9.3; 9.4). Negativni učinci (S): Degradacija podzemnog ekološkog sustava i staništa zbog promjene režima podzemnih voda i oborina (S 1.2). Fragmentacija areala i prekidanje dotoka hrane ispunjavanjem podzemnih šupljina velikim količinama betona pri hidrološkim zahvatima (S 1.3). Direktno uništenje vrste zbog nekontroliranog i nestručnog sakupljanja (S 2.1).
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05, 139/08). Vrsta se nalazi na dodacima II i IV Direktive o staništima, odnosno za očuvanje ove vrste nužno je određivanje Posebnih područja zaštite (SAC) kao dijela europske ekološke mreže NATURA 2000.
  • Potrebne mjere očuvanja
    1.1. Zaštita područja/površine, 2.1. Upravljanje područjem/površinom, 5.2. Politika i regulativa
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Pojedina nalazišta treba zaštititi kao geomorfološke, hidrološke i biološke spomenike prirode (npr. sustav Vilina špilja – Ombla izvor) (CA 1.1). Zaštiti ulaze u nalazišta postavljanjem sigurnosnih ulaznih vrata (CA 2.1). Iako su svi podzemni objekti u Hrvatskoj zaštićeni na temelju Zakona o zaštiti prirode, pravilnika i uredbi, potrebno je ugraditi zaštitu svojte i njezinih staništa u vodoprivrednu i poljodjelsku osnovu (CA 5.2). Povremeno nadzirati odabrana poznata nalazišta radi praćenja statusa staništa i (monitoring) i praćenje statusa populacija (procjena gustoće).
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.1 Trendovi populacije, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    Potrebno je povremeno nadzirati odabrana poznata nalazišta radi praćenja statusa staništa i (monitoring) i praćenje statusa populacija (procjena gustoće).
  • Biologija vrste
  • Opis
    Odrasli najčešće od 20–25 cm dužine, iznimno do 35 cm. Podzemni vodeni repaš blijedog (bjelkastog, sivkastog, žućkastog ili ružičastog) izduženog, vitkog i cilindričnog tijela, dok je rep bočno spljošten. Tijekom čitavog života zadržava grmolike ružičastocrvene vanjske škrge na bazi glave. Male, slabo razvijene noge s po tri prsta na prednjim i dva na stražnjim nogama. Tamne očne pjege dobro vidljive kod mladih primjeraka gotovo nestaju kod odraslih, iako mogu zadržati fotoosjetljivost.
  • Staništa
    H.1.3. Vodena (slatkodovna) kraška špiljska staništa
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Tekuće i ujezerene vode krškog podzemlja bogate podzemnom faunom. Pojedine jedinke za naglo povišenog vodostaja dotokom bujica bivaju povremeno izbačene izvan tipičnog staništa, tako da dospijevaju i u krške izvorišne vode (Briegleb, 1962; Aljančić, 1993; Sket, 1997). U podzemlju zasićenom vlagom zabilježeni su izlasci pojedinih jedinki na kopno, vjerojatno u potrazi za hranom (Parzefall i sur., 1999).
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Endem dinarskog krša, proširen u sve tri biogeografske regije. Rasprostranjena je od slijeva rijeke Soče (Isonzo) do slijeva rijeke Trebišnjice. U tom prostoru nastava tršćanski krš u Italiji, južni dio Slovenije, Hrvatsku južno od Karlovca, područja uz obalu od Istre do Dubrovnika te Hercegovinu do slijeva Trebišnjice u Bosni i Hercegovini. Naknadno je unesena u Francusku (podzemni laboratorij u Moulisu) te Njemačku (jame u pokrajini Harz). Uz genetički i morfološki izdvojenu populaciju u Istri (Parzefall i sur., 1999), u Hrvatskoj žive još najmanje dvije izolirane subpopulacije: prva u Kordunu i Lici (možda Gorski kotar), u slijevu Mrežnice i Gacke, a druga u Dalmaciji, u slijevu Krke, Zrmanje, Cetine, Neretve i Trebišnjice, čije vode podzemnim tokom dolaze do izvora Omble (Kletečki i sur., 1996; Sket, 1997; Rađa, 1980).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Endem dinarskog krša, proširen u sve tri biogeografske regije. Rasprostranjena je od slijeva rijeke Soče (Isonzo) do slijeva rijeke Trebišnjice. U tom prostoru nastava tršćanski krš u Italiji, južni dio Slovenije, Hrvatsku južno od Karlovca, područja uz obalu od Istre do Dubrovnika te Hercegovinu do slijeva Trebišnjice u Bosni i Hercegovini. Naknadno je unesena u Francusku (podzemni laboratorij u Moulisu) te Njemačku (jame u pokrajini Harz). Uz genetički i morfološki izdvojenu populaciju u Istri (Parzefall i sur., 1999), u Hrvatskoj žive još najmanje dvije izolirane subpopulacije: prva u Kordunu i Lici (možda Gorski kotar), u slijevu Mrežnice i Gacke, a druga u Dalmaciji, u slijevu Krke, Zrmanje, Cetine, Neretve i Trebišnjice, čije vode podzemnim tokom dolaze do izvora Omble (Kletečki i sur., 1996; Sket, 1997; Rađa, 1980).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Amphibia
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Caudata
  • Porodica
    Proteidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    -
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Olm
  • Locus typicus
    -
  • Bibliografija
  • Aljančić, M., 1993: Proteus: skrivnosni vladar krške tame. Vitrum, Ljubljana, 75 pp.
    Briegleb, W., 1962: Zur Biologie und Oekologie des Grottenolms (Proteus anguinus Laur. 1768). Z. Morphol. Oekol. Tiere, 51, 271–334.
    Brusina, S., 1880: Jedan decenium naše zoologičke literature (1867–1877). Rad JAZU, 52, 1–87.
    Brusina, S., 1908: Naravoslovne crtice, dio četvrti. XIX. Prilog za faunu vodozemaca Hrvatske i Dalmacije. Rad JAZU, 173, 244–274.
    Kletečki, E., Jalžić, B., Rađa, T., 1996: Distribution of the Olm (Proteus anguinus, Laur.) In Croatia. Memoires de Biospeologie, 23, 227–231.
    Parzefall, J., Durand, J. P. & Sket, B., 1999: Proteus anguinus Laurenti, 1768 _ Grottenolm. Handbuch der Reptilien und Amphibien Europas. Ed. Grossenbacher K., Aula-Verlag, Wiesbaden, 4 (1), 57–76.
    Pretner, E., 1962: Človeška ribica (Proteus anguinus Laur.) na Hrvaskem. Naše Jame, 4 (1–2), 31–33.
    Rađa, T. , 1980: Čovječja ribica u Pincinovoj jami kod Poreča. Priroda, 67, 179–181.
    Sket, B., 1997: Distribution of Proteus (Amphibia, Urodela, Proteidae) and its possible explanation. Journal of Biogeography, 24, 263–280.