CRVENI POPIS
Natrag
Psina golema
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001231
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN A2c)
Datum procjene
01.12.2008.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Cetorhinus maximus (Gunnerus, 1765) (HRCP001231). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1231. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Ivan Jardas
Armin Pallaoro
Nedo Vrgoč
Stjepan Jukić-Peladić
Vlado Dadić
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
U Jadranskom je moru uglavnom ugrožena kao slučajna lovina zbog zapletanja u različite mreže stajaćice i zbog uznemirivanja, a možda i zbog nedostatka hrane i onečišćenja mora, a uz to šire ribolovom radi hrane i trgovine. Budući da voli hladnije vode, ugrožava je (vjerojatno više u budućnosti nego sada) globalno zatopljenje. Nepovoljne okolnosti za njezino održanje su također spor rast, kasno spolno sazrijevanje i, pretpostavlja se, mali broj mladunaca po okotu. - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
5.4 Ribolov i iskorištavanje morskih resursa, 6 Ljudsko zadiranje i uznemiravanje, 9 Onečišćenje, 11 Klimatske promjene i ekstremne vremenske prilike - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
U Jadranskom je moru uglavnom ugrožena kao slučajna lovina zbog zapletanja u različite mreže stajaćice i zbog uznemirivanja, a možda i zbog nedostatka hrane i onečišćenja mora, a uz to šire ribolovom radi hrane i trgovine. Budući da voli hladnije vode, ugrožava je (vjerojatno više u budućnosti nego sada) globalno zatopljenje. Nepovoljne okolnosti za njezino održanje su također spor rast, kasno spolno sazrijevanje i, pretpostavlja se, mali broj mladunaca po okotu. - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
- - Potrebne mjere očuvanja
3.1.1. Upravljanje sakupljanjem, 4. Edukacija i svijest - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
U Jadranskom moru zbog rijetkog pojavljivanja, nema izravnih i djelotvornih postupaka kojima bi se zaštitila, osim neuznemirivanja i puštanja na slobodu ulovljenih primjeraka kad je god to moguće. Mnogo bi se postiglo i podizanjem svijesti o potrebi zaštite velikih pelagijskih vrsta morskih pasa, izučavanjem njihove biologije, ekologije, brojnosti i rasprostranjenosti, uzroka ugroženosti i mogućnosti zaštite te praćenjem stanja (monitoring). - Potrebna istraživanja
- - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
-
- Biologija vrste
- Opis
Osnovna su morfološka obilježja njezina veličina, uska čunjasta gubica, dužina škržnih pukotina (5 pari), koje gotovo okružuju glavu, dugi čekinjasti nastavci (branhiospine) na škržnim lukovima i sitni (svega nekoliko mm) te brojni zubi, poredani u više od 200 nizova u obje čeljusti. Mužjaci narastu do 9 m, a ženke do gotovo 10 (premda neki spominju i veće primjerke (15,2 m?), i teži do oko 4 t, pa je po veličini na drugom mjestu među morskim psima. Dužina primjeraka dosad ulovljenih u istočnom Jadranu bila je od 2,5 do 8,5 m (2,5 t) (područje Blitvenice, 2000), uglavnom između 2,5 i 4 m (38%) i između 6 i 9 m (38%) (Soldo i Jardas, 2000; Lipej et al., 2000). Oči i štrcala (spirakuli) su maleni. Nosnice su široko odvojene od usta. Obostrano se na repnom dršku proteže jak uzdužni greben. Repna peraja je velika, gotovo mjesečasta, s jače razvijenim gornjim režnjem, a na njezinoj osnovici s gornjim (većim) i donjim poprečnim žlijebom. Dvije su leđne peraje od kojih je prva zaobljena vrha i znatno veća od druge. Boje je odozgo crnkaste do sivosmeđe, sive ili plavkastosive, a odozdo jednaka ili svjetlija, često s nepravilnim bijelim mrljama ispod glave i na trbuhu. Psina golema je socijalna vrsta, viđaju se pojedinačni primjerci, u paru, trijadi, ili u skupinama od 100 i više primjeraka. Izrazito je migratorna, pa se na određenim područjima javlja u većem broju i potom iščezava. Migracije su vjerojatno povezane s prehranom i razmnožavanjem. Prema jednim autorima razmnožavanje je viviparno s placentom od žumanjčane vrećice (Quero, 1984; Fischer et al., 1987, Serena, 2005), a prema drugim ovoviviparno s uterinim kanibalizmom (Tortonese, 1956; Compagno, 2001). Mužjaci spolno sazriju pri 4 ili 5 m dužine (s 12–16 godina), a ženke pri mnogo većim dužinama, između 8 i 9,8 m (s oko 20 godina). Dužina netom okoćenih mladunaca nije poznata, ali bi mogla biti od 1,5 do 1,7 m. Skotne ženke, kojih je vjerojatno vrlo malo, pretpostavlja se, prostorno su i batimetrijski odvojene. - Staništa
- - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Psina golema epipelagijska je vrsta hladnih do umjereno toplih mora. Zadržava se pretežno od površine do dubine od 200 m; dolazi, dakle, iznad kopnene i otočne kontinentske podine, dalje od obale, ali u proljeće i ljeto sasvim prilazi kopnu, pa tako ulazi i u zatvorene zaljeve. Može se, međutim, spustiti i do 2000 m dubine. Prednost daje vodi od 8–14 °C. Physys staništa: 11.12242; 11.121; 11.124; 11.111; 11.125 - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Rasprostranjena je cirkumglobalno u hladnim (borealnim), umjerenim i umjereno toplim morima na obje polutke (bipolarno), također u čitavom Sredozemnom moru (nema je u Crnom moru), osobito u njegovu sjeverozapadnom dijelu (FAO: 21, 27, 31, 34, 37, 41, 47, 57, 61, 67, 77, 81, 87). - Nacionalna rasprostranjenost
U istočnom Jadranu zabilježena je od 1822. više od 30 puta duž čitave obale i čitave godine, najučestalije u sjevernom Jadranu (Tršćanski i Riječki zaljev) (Soldo i Jardas, 2000, 2002; Lipej et al., 2000), ali se može naći i drugdje (sl. 61).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Elasmobranchii - Podrazred
Elasmobranchii - Nadred
Galeomorphii - Red
Lamniformes - Porodica
Cetorhinidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
Branstetter, Steven / Collette, Bruce B., and Grace Klein-MacPhee, eds., 2002: Basking Shark: Family Cetorhinidae. Bigelow and Schroeder's Fishes of the Gulf of Maine, Third Edition. 32-34.
Campana, S.; Joyce, W.; Zahorodny, Z. (2003). Canadian Shark Research Laboratory.
Claro, Rodolfo, Kenyon C. Lindeman, and Lynne R. Parenti, 2001: null. Ecology of the Marine Fishes of Cuba. 253.
Compagno, L.J.V. (2001). Sharks of the world. An annotated and illustrated catalogue of shark species known to date. Volume 2. Bullhead, mackerel and carpet sharks (Heterodontiformes, Lamniformes and Orectolobiformes). FAO Species Catalogue for Fishery Purposes. No. 1, Vol. 2. Rome, FAO. 269p.
Compagno, Leonard J. V., 1984: Sharks of the World: An annotated and illustrated catalogue of shark species known to date. FAO Fisheries Synopsis, no. 125, vol. 4, pt. 1.
Compagno, Leonard J. V., 2001: Sharks of the World: An annotated and illustrated catalogue of shark species known to date, vol. 2: Bullhead, mackerel and carpet sharks (Heterodontiformes, Lamniformes and Orectolobiformes). FAO Species Catalogue for Fishery Purposes, no. 1, vol. 2. viii + 269.
Dyntaxa. (2013). Swedish Taxonomic Database. Accessed at www.dyntaxa.se [15-01-2013].
Eschmeyer, William N., ed., 1998: Catalog of Fishes. Special Publication of the Center for Biodiversity Research and Information, no. 1, vol 1-3. 2905.
Fowler 1941, Mann 1954, De Buen 1958, Chirichigno 1974, Guzmán 1978, Pequeño 1979b, Compagno 1984a, Hernández et al. 2010.
Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
Gunnerus, J.E. (1765). Brugden (Squalus maximus), Beskrvenen ved J. E. Gunnerus. Det Trondhiemske Selskabs Skerifter. 3: 33-49. Pl. 2.
Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2000
Gärdenfors (ed.) (1900-01-01 00:00:00) The 2010 Red List of Swedish Species
Gärdenfors (ed.), U. (1900-01-01 00:00:00) Rödlistade arter i Sverige 2005
King, C.M.; Roberts, C.D.; Bell, B.D.; Fordyce, R.E.; Nicoll, R.S.; Worthy, T.H.; Paulin, C.D.; Hitchmough, R.A.; Keyes, I.W.; Baker, A.N.; Stewart, A.L.; Hiller, N.; McDowall, R.M.; Holdaway, R.N.; McPhee, R.P.; Schwarzhans, W.W.; Tennyson, A.J.D.; Rust, S.; Macadie, I. (2009). Phylum Chordata: lancelets, fishes, amphibians, reptiles, birds, mammals. in: Gordon, D.P. (Ed.) (2009). New Zealand inventory of biodiversity: 1. Kingdom Animalia: Radiata, Lophotrochozoa, Deuterostomia. pp. 431-554.
Liu, J.Y. [Ruiyu] (ed.). (2008). Checklist of marine biota of China seas. China Science Press. 1267 pp.
McEachran, J. D. (2009). Fishes (Vertebrata: Pisces) of the Gulf of Mexico, Pp. 1223–1316 in: Felder, D.L. and D.K. Camp (eds.), Gulf of Mexico–Origins, Waters, and Biota. Biodiversity. Texas A&M Press, College Station, Texas.
Muller, Y. (2004). Faune et flore du littoral du Nord, du Pas-de-Calais et de la Belgique: inventaire. [Coastal fauna and flora of the Nord, Pas-de-Calais and Belgium: inventory]. Commission Régionale de Biologie Région Nord Pas-de-Calais: France. 307 pp.
Murdy, Edward O., Ray S. Birdsong, and John A. Musick, 1997: null. Fishes of Chesapeake Bay. xi + 324.
Nelson, Joseph S., Edwin J. Crossman, H. Espinosa-Pérez, L. T. Findley, C. R. Gilbert, et al., eds., 2004: Common and scientific names of fishes from the United States, Canada, and Mexico, Sixth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 29. ix + 386.
- Ostala hrvatska imena
- - Strana imena
Basksing Shark (engleski), pélerin (francuski), squalo elefante (talijanski), Riesenhai (njemački) - Locus typicus
Trondheim, Norveška
- Bibliografija
-
· COMPAGNO, L.J.V ., 2001. Sharks of the world. An annotated and illus- trated catalogue of shark species known to date. Vol. 2. Bullhead, mackerel and carpet sharks (Heterodontiformes, Lamniformes and Orectolobiformes). FAO Species Catalogue for Fishery Purposes. No. 1, Vol. 2. Rome, FAO, 269 pp.
· LIPEJ L., MAKOVEC, T ., SOLDO, A. i @IžA, V ., 2000. Records of the Sand- bar shark, Carcharhinus plumbeus (Nardo, 1827), in the Gulf of Tri- este (Northern Adriatic). Annales, Ser. hist. nat., 10 (2): 199–206.
· FISCHER, W ., BAUCHOT, M.-L. I SCHNEIDER, M. (réd.), 1987. Fiches FAO d’identification des espèces pour les basions de la pêche. Zone de pêche 37. Vol. II. Vertébrés. Publication préparée par la FAO, résultat d’un accord entre la FAO et la Commission des Communautés Euro- péennes (Projet GCP/INT/422/EEC) financée conjointement par ces deux organisations. FAO, Rome, Vol. 2: 761–1530
· QUERO, J.-C. 1984., Cetorhinidae. In: Whitehead, P.J.P ., Bauchot, M.-L., Hureau, J.-C., Nielsen, J. i Tortonese, E. (Eds.) – Fishes of the North- eastern Atlantic and the Mediterranean. Unesco, Paris, pp. 89–90. ·
- SOLDO, A. I JARDAS, I., 2000. Large sharks in the eastern Adriatic. Proc. 4th Europ. Elasm. Assoc. Meet., Livorno (Italy), 2000, Vacchi, M., La Mesa, G., Serena, F. I Séret, B., eds., ICRAM, ARPAT & SFI, 2002, 142–155.
- SOLDO, A. i JARDAS, I., 2002. Occurrence of great white shark, Car- charodon carcharias (Linnaeus, 1758) and basking shark, Cetorhinus maximus (Gunnerus, 1758), in the Eastern Adriatic and their pro- tection. Period. Biol., 104 (2): 195–201.
· TORTONESE, E., 1956. Leptocardia, Ciclostomata, Selachii. Fauna d’Italia, 2. Ed. Calderini, Bologna, 334 pp.