CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Šipanski veleštipavac (Neobisium gentile flavum) (FOTO: R. OZIMEC)

šipanski veleštipavac

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001216

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(VU D2)

Datum procjene
01.12.2009.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Ozimec, R. (2009): Neobisium gentile flavum Beier, 1939 (HRCP001216). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1216. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Roman Ozimec
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.1 Stambena i urbana područja
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Direktne prijetnje (DT): Šipanski veleštipavac je grabežljivac sa samog vrha hranidbene piramide te svaki poremećaj populacija ostalih špiljskih organizama kojima se hrani ugrožava njegov opstanak, što ga zbog ograničene rasprostranjenosti čini vrlo ranjivom vrstom. Jedino je poznato nalazište relativno mala jama koja se nalazi u blizini obale te je ugrožena kao stanište zbog intenzivne urbanizacije cjelokupnog priobalja (DT 1.1). Negativni učinci (S): Degradacija špiljskih staništa zbog promjene režima oborina te pojave požara, uz smanjenje unosa hranjivih tvari iz epikrške zone dublje u stanište (S 1.2).
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Strogo zaštićena vrsta i špiljska staništa prema postojećem Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05, 139/08).
  • Potrebne mjere očuvanja
    2.1. Upravljanje područjem/površinom
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Uspostaviti menadžment vrste kroz monitoring populacija i istraživanje moguće šire rasprostranjenosti i ekologije. Uspostaviti monitoring za praćenje statusa staništa (CA 2.1) te populacija uz pronalazak i opis mužjaka i dodatnu ex-situ zaštitu pohranjivanjem u banku gena.
  • Potrebna istraživanja
    1.1 Taksonomija, 1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.1 Trendovi populacije, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    Uspostaviti menadžment vrste kroz monitoring populacija i istraživanje moguće šire rasprostranjenosti i ekologije. Uspostaviti monitoring za praćenje statusa staništa (CA 2.1) te populacija uz pronalazak i opis mužjaka i dodatnu ex-situ zaštitu pohranjivanjem u banku gena.
  • Biologija vrste
  • Opis
    Manji je od petračkog veleštipavaca, tijelo je dugo 3,5 mm, blijedo, crvenkastooker boje glavopršnjaka (cephalothorax) i čeljusnih nožica (pedipalp), bogato obraslo dlačicama (chetae), s izduženim osjetilnim dlakama (trichobotria). Oba su para očiju prisutna, ali drugi je par očiju reduciran. Karakteristične čeljusne nožice nisu posebno izdužene, dužine oko 6,5 mm, s prstima dužine oko 1,85 mm. Morfološke osobine i slabe prilagodbe na špiljska staništa upućuju na vrstu koja je relativno nedavno počela obitavati u špiljama.
  • Staništa
    H.1.1.4.1. Špilje umjerenih uvjeta s troglobiontskim beskralješnjacima
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    -
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Šipanski veleštipavac pripada biogeografskoj regiji južnih Dinarida i stenoendem je Hrvatske, Dubrovačko-neretvanske županije, Elafitskog otočja i otoka Šipana. Poznat je isključivo sa svojeg tipskog nalazišta, Vilinske jame na otoku Šipanu, odakle je opisan na temelju samo jedne ženke nađene još 1914. godine (Beier, 1939; Bedek i sur., 2006). Pri ponovljenom je istraživanju tipskog lokaliteta 2000. godine šipanski veleštipavac nađen nakon punih 86 godina, ali svega tri juvenilna primjerka (Ozimec, 2005). Navod je šipanskog veleštipavaca za faunu lažištipavaca Crne Gore (Ćurčić i ostali, 2004) upitan jer nije potkrijepljen nalazištem ni nađenim primjercima (Ozimec, 2005).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Šipanski veleštipavac pripada biogeografskoj regiji južnih Dinarida i stenoendem je Hrvatske, Dubrovačko-neretvanske županije, Elafitskog otočja i otoka Šipana. Poznat je isključivo sa svojeg tipskog nalazišta, Vilinske jame na otoku Šipanu, odakle je opisan na temelju samo jedne ženke nađene još 1914. godine (Beier, 1939; Bedek i sur., 2006). Pri ponovljenom je istraživanju tipskog lokaliteta 2000. godine šipanski veleštipavac nađen nakon punih 86 godina, ali svega tri juvenilna primjerka (Ozimec, 2005). Navod je šipanskog veleštipavaca za faunu lažištipavaca Crne Gore (Ćurčić i ostali, 2004) upitan jer nije potkrijepljen nalazištem ni nađenim primjercima (Ozimec, 2005).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Arachnida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Pseudoscorpiones
  • Porodica
    Neobisiidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    -
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Šipan neobisid
  • Locus typicus
    Vilinska jama
  • Bibliografija
  • Bedek, J., Gottstein Matočec, S., Jalžić, B., Ozimec, R., Štamol, V. 2006: Katalog tipskih špiljskih lokaliteta faune Hrvatske (Catalogue of Cave Type Localities of Croatian Fauna). Nat. Croat., 15 (Suppl.), 154 pp.
    Beier, M.,1939: Die Höhlenpseudoscorpione der Balkanhalbinsel. Stud. Allg. Karstf., Biol. Ser. 4, 1–83.
    Ćurčić, B. P. M., Dimitrijević, R. N. & Legakis, A., 2004: The Pseudoscorpions of Serbia, Montenegro and Republic of Macedonia. Institute of Zoology. Monographs, 8, 1–400.
    Ozimec, R., 2005b: Stopama gromačkog pračovjeka – Život u podzemlju dubrovačkoga krša. Katalog izložbe. Grad Dubrovnik – Upravni odjel za zaštitu okoliša i prostorno uređenje i Hrvatsko biospeleološko društvo, 1–36.