CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Kvarnerski veleštipavac (Neobisium insulare) (FOTO: R. OZIMEC)

kvarnerski veleštipavac

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001161

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN B1ab(iii)+2ab(iii))

Datum procjene
01.12.2009.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Ozimec, R. (2009): Neobisium insulare Beier, 1938 (HRCP001161). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1161. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Roman Ozimec
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.3 Turistička i rekreacijska područja, 6.1 Rekreacijske aktivnosti, 9.4 Smeće i kruti otpad, 9.6 Prekomjerna energija
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Direktne prijetnje (DT): Kvarnerski veleštipavac je grabežljivac sa samog vrha hranidbene piramide te svaki poremećaj populacija ostalih špiljskih organizama kojima se hrani ugrožava njegov opstanak, što ga zbog ograničene rasprostranjenosti čini vrlo ranjivom vrstom. Od poznatih nalazišta, jedan se turistički koristi (Biserujka špilja), a dva (Čampari jama, Špilja kod Lubenica) su vrlo često posjećivana (DT 6.1). Opasnost je izražena kroz zagrijavanje špiljskih staništa, smanjenje relativne vlažnosti, pojačanu osvijetljenost, povećanje koncentracije uglji- kova dioksida i ostavljanje otpada (DT 1.3; 9.4; 9.6) te sakupljanje špiljske faune (DT 5.1). Negativni učinci (S): Degradacija špiljskih zbog promjene režima podzemnih voda i oborina te pojave požara, uz smanjenje unosa hranjivih tvari iz epikrške zone u dublje dijelove podzemnih staništa (S 1.2).
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Strogo zaštićena vrsta i špiljska staništa prema postojećem Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05, 139/08).
  • Potrebne mjere očuvanja
    2.1. Upravljanje područjem/površinom, 5.4. Usklađenost i provedba
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Potrebno je osigurati provedbu uvjeta i mjere zaštite uvrštenih službenim Pravilnikom o unutarnjem redu špilje Biserujke (Članak 134. do 145. ZZP-a) u Ugovor o koncesiji te nadzirati koncesionarevu provedbu (CA 5.4), uspostaviti menadžment vrste kroz monitoring populacija i istraživanje moguće šire rasprostranjenosti i ekologiju vrste. Treba uspostaviti monitoring za praćenje statusa staništa (CA 2.1) i populacija te izvršiti redeskripciju vrste, budući da puni opis kvarnerskog veleštipavaca nikada nije publiciran.
  • Potrebna istraživanja
    3.1 Trendovi populacije, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    Treba uspostaviti monitoring za praćenje statusa staništa (CA 2.1) i populacija te izvršiti redeskripciju vrste, budući da puni opis kvarnerskog veleštipavaca nikada nije publiciran.
  • Biologija vrste
  • Opis
    Tijelo je dugo do 3,5 mm, bez pigmenta, crvenkastooker boje glavopršnjaka (cephalothorax) i čeljusnih nožica (pedipalp), bogato obraslo dlačicama (chetae), s izduženim osjetilnim dlakama (trichobotria). Slijep je, s ostacima očnih pjega na glavopršnjaku. Karakteristične čeljusne nožice dugačke su do 8 mm, imaju izrazito dugačke prste.
  • Staništa
    H.1.1.4.1. Špilje umjerenih uvjeta s troglobiontskim beskralješnjacima
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Obitava ispod kamenja i u pukotinama kopnenih špiljskih staništa.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Kvarnerski veleštipavac pripada fauni sjevernodinarske biogeografske regije i stenoendem je Hrvatske, Primorsko-goranske župa- nije i kvarnerskih otoka Krka i Cresa. Vrlo je dugo bio poznat isključivo sa svojeg tipskog nalazišta, Biserujke špilje na otoku Krku, odakle je vrlo šturo opisan na temelju nepoznatog broja primjeraka (Beier, 1938: 1939; Bedek i sur., 2006). Naknadnim su istraživanjem tipskog lokaliteta nađeni daljnji primjerci, a biospeleološkim istraživanjem otoka Cresa daljnja tri nalazišta: Jama Čampari, Lipica jama i Špilja kod Lubenica (Ozimec, 2005). Primjerci s Biokova determinirani kao kvarnerski lažištipavac (Ćurčić, 1988) sigurno ne pripadaju ovoj vrsti (Ozimec, 2005).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Kvarnerski veleštipavac pripada fauni sjevernodinarske biogeografske regije i stenoendem je Hrvatske, Primorsko-goranske župa- nije i kvarnerskih otoka Krka i Cresa. Vrlo je dugo bio poznat isključivo sa svojeg tipskog nalazišta, Biserujke špilje na otoku Krku, odakle je vrlo šturo opisan na temelju nepoznatog broja primjeraka (Beier, 1938: 1939; Bedek i sur., 2006). Naknadnim su istraživanjem tipskog lokaliteta nađeni daljnji primjerci, a biospeleološkim istraživanjem otoka Cresa daljnja tri nalazišta: Jama Čampari, Lipica jama i Špilja kod Lubenica (Ozimec, 2005). Primjerci s Biokova determinirani kao kvarnerski lažištipavac (Ćurčić, 1988) sigurno ne pripadaju ovoj vrsti (Ozimec, 2005).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Arachnida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Pseudoscorpiones
  • Porodica
    Neobisiidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    -
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Kvarner neobisid
  • Locus typicus
    Biserujka špilja
  • Bibliografija
  • Bedek, J., Gottstein Matočec, S., Jalžić, B., Ozimec, R., Štamol, V. 2006: Katalog tipskih špiljskih lokaliteta faune Hrvatske (Catalogue of Cave Type Localities of Croatian Fauna). Nat. Croat., 15 (Suppl.), 154 pp.
    Beier, M.,1938: Vorlaufige Mitteilung üüber neue Höhlenpseudoscorpione der Balkanhalbinsel. Stud. Allg. Karstf., Biol. Ser., 3, 1–8.
    Beier, M.,1939: Die Höhlenpseudoscorpione der Balkanhalbinsel. Stud. Allg. Karstf., Biol. Ser. 4, 1–83.
    Ćurčić, B. P. M.,1988: Cave-dweling pseudoscorpions of the dinaric karst, SAZU, Class. IV, 26, 1–191.
    Ozimec, R., 2005a: Fauna i ekologija lažištipavaca (Pseudoscorpiones) Hrvatske, Magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Biološki odsjek, 1–308.