CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Kučak

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001160

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR A2c)

Datum procjene
01.12.2008.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Jardas, I., Pallaoro, A., Vrgoč, N., Jukić-Peladić, S., Dadić, V. (2008): Isurus oxyrinchus Rafinesque, 1810 (HRCP001160). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1160. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Ivan Jardas
    Armin Pallaoro
    Nedo Vrgoč
    Stjepan Jukić-Peladić
    Vlado Dadić
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    Broj nalaza tijekom 19. st. pokazuje da je kučak u istočnom Jadranu bio dosta čest, a danas se smatra rijetkim. Razlozi opadanju brojnosti zapravo su isti onima koje su- gerira De Maddalena (2000) za vrstu Carcharodon carcharias, dakle lov i namjerno uništavanje kučka u prošlosti, osiromašenje mora vrstama kojima se kučak hrani zbog pretjeranog iskorištavanja živih bogatstava mora, porasta ljudskih aktivnosti na moru i njegova onečišćenja, a kao jedan od razloga spominje se i migracija velikih pelagijskih riba (tuna npr.) prema otvorenom moru (Soldo i Jardas, 2002). Nepovoljan učinak na održanje kučka imaju, osim toga, i neki unutrašnji čimbenici: slabo obnavljanje, mala gustoća populacije i spor rast. Razlog njegove recentne ugroženosti u Jadranskom moru slučajan je ulov parangalom i različitim mrežama stajaćicama, a šire ribolov radi hrane, trgovine i drugih potreba.
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    5.1 Lov i prikupljanje kopnenih životinja
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Broj nalaza tijekom 19. st. pokazuje da je kučak u istočnom Jadranu bio dosta čest, a danas se smatra rijetkim. Razlozi opadanju brojnosti zapravo su isti onima koje sugerira De Maddalena (2000) za vrstu Carcharodon carcharias, dakle lov i namjerno uništavanje kučka u prošlosti, osiromašenje mora vrstama kojima se kučak hrani zbog pretjeranog iskorištavanja živih bogatstava mora, porasta ljudskih aktivnosti na moru i njegova onečišćenja, a kao jedan od razloga spominje se i migracija velikih pelagijskih riba (tuna npr.) prema otvorenom moru (Soldo i Jardas, 2002). Nepovoljan učinak na održanje kučka imaju, osim toga, i neki unutrašnji čimbenici: slabo obnavljanje, mala gustoća populacije i spor rast. Razlog njegove recentne ugroženosti u Jadranskom moru slučajan je ulov parangalom i različitim mrežama stajaćicama, a šire ribolov radi hrane, trgovine i drugih potreba. IUCN uzroci ugroženosti: (3.1)*; 4.1.1.1; 4.1.1.3; 5.2; 6.3; 8.3; 9.2; 9.5; 9.7; 10.1; 12
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    -
  • Potrebne mjere očuvanja
    3.1.1. Upravljanje sakupljanjem, 4. Edukacija i svijest
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    U Jadranskom moru zbog sadašnjega vrlo rijetkog pojavljivanja nema zapravo djelotvornih načina zaštite, osim puštanja na slobodu ulovljenih primjeraka kad god je to moguće, ali bi se, kao i za druge slične vrste, mnogo postiglo obrazovanjem i podizanjem razine svijesti o potrebi zaštite velikih pelagijskih vrsta morskih pasa i istraživanjem njihove biologije, ekologije, brojnosti i rasprostranjenosti, ugroženosti i zaštite te praćenjem stanja (monitoring).
  • Potrebna istraživanja
    -
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    -
  • Biologija vrste
  • Opis
    Tijelo kučka je snažno, vretenasto, osrednje vitko. Naraste do 4 m dužine i mase oko 500 kg, ali mužjaci su manji (do oko 2,8 m) od ženka. Dužina zabilježenih primjeraka u istočnom Jadranu kretala se između 95 cm i 4 m dužine, uglavnom između 1 i 3 m (81,6%). Najveći zabilježeni primjerak ulovljen je 1882. kod Novalje (o. Pag) (Soldo i Jardas, 2000). Glava kučka je velika sa zašiljenom gubicom i 5 pari škržnih pukotina. Oči su osrednje veličine. Zubi su u obje čeljusti uski i dugački, prednji u gornjoj čeljusti su uži, više iskošeni, s nepotpunim reznim rubom. Leđne peraje su dvije, prednja je velika i trokutasta, kod odraslih oštra, a kod nedoraslih tupo zaobljena vrha; druga leđna peraja je malena, njoj je oblikom i veličinom slična podrepna peraja, stoje gotovo nasuprot jedna drugoj. Prsne peraje su dugačke, ali kraće od glave, srpolike, kod nedoraslih s uskom, a kod odraslih primjeraka sa zašiljenim vrhom. Repna peraja je velika, mjesečasta, a repni držak s obostranim vodoravno izduženim grebenom. Po leđima je tamno plavosive do tamno plave boje, a trbuh je bijel, isto tako gubica i područje oko usta. Kučak je vjerojatno najbrži i najokretniji morski pas na svijetu, vrlo je aktivan, a kadikad iskače i iz vode. Migratoran je; u rubnim sjevernim i južnim područjima rasprostranjenosti pokazuje ljeti sklonost praćenju toplih vodenih struja prema polu. Ovoviviparan je s uterinim kanibalizmom; naime fetusi se u uterusu prehranjuju proždiranjem neoplođenih jaja. @enke kote od 4 do 26 mladunaca, najčešće između 10 i 18, a moguće i do 30, čija je dužina između 60 i 70 cm. Veće ženke okote više mladunaca. @enke postižu spolnu zrelost kad dosegnu oko 2,8 m u dužinu, a mužjaci oko 2 m. Znatno brže raste u masu nego u dužinu (b > 3). Hrani se pretežno različitom ribom, uključujući i druge vrste morskih pasa, zatim morskim kornjačama, glavonošcima, a veći primjerci i manjim vrstama kitova. Proždrljiv je. Napadi kučine na ronioce i kupače su rijetki. @ivi oko 25 godina.
  • Staništa
    -
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Zadržava se u toplim i umjereno toplim morima, u pelagijalu uz obalu i na otvorenom moru, uglavnom na površini ili neposredno ispod površine, ali zalazi i do 700 m dubine, rijetko dublje, najčešće samo do 150 m. Često se susreće uz podmorske grebene. rijetko se zadržava u vodama ispod 16 °C. Physis staništa: 11.121; 11.2242; 11.111; 11.124; 11.123; 19.6
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Kučak je kozmopolit u umjerenom i tropskom pojasu (FAO: 21, 27, 31, 34, 37, 41, 47, 51, 57, 61, 67, 71, 77, 81, 87). U istočnom Atlantskom oceanu rasprostranjen je od V . Britanije i Irske do juga Afrike te u čitavom Sredozemnom moru. Nema ga u Crnom moru.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    U istočnom Jadranu može se naći uz obalu i na otvorenom moru (sl. 54). Do sada je zabilježen 51 primjerak, i to pretežno tijekom 19. stoljeća (43 nalaza od ukupno 48), uglavnom u sjevernom Jadranu (Soldo i Jardas, 2000).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Elasmobranchii
  • Podrazred
    Elasmobranchii
  • Nadred
    Galeomorphii
  • Red
    Lamniformes
  • Porodica
    Lamnidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    Branstetter, Steven / Collette, Bruce B., and Grace Klein-MacPhee, eds., 2002: Mackerel Sharks: Family Lamnidae. Bigelow and Schroeder's Fishes of the Gulf of Maine, Third Edition. 27-32.
    Claro, Rodolfo, Kenyon C. Lindeman, and Lynne R. Parenti, 2001: null. Ecology of the Marine Fishes of Cuba. 253.
    Collette, B. B., ; Klein-MacPhee, G. (2002). Bigelow and Schroeder's Fishes of the Gulf of Maine. Smithsonian Institution Press. 1-748.
    Compagno, L.J.V. (2001). Sharks of the world. An annotated and illustrated catalogue of shark species known to date. Volume 2. Bullhead, mackerel and carpet sharks (Heterodontiformes, Lamniformes and Orectolobiformes). FAO Species Catalogue for Fishery Purposes. No. 1, Vol. 2. Rome, FAO. 269p.
    Compagno, Leonard J. V., 1984: Sharks of the World: An annotated and illustrated catalogue of shark species known to date. FAO Fisheries Synopsis, no. 125, vol. 4, pt. 1.
    Compagno, Leonard J. V., 2001: Sharks of the World: An annotated and illustrated catalogue of shark species known to date, vol. 2: Bullhead, mackerel and carpet sharks (Heterodontiformes, Lamniformes and Orectolobiformes). FAO Species Catalogue for Fishery Purposes, no. 1, vol. 2. viii + 269.
    Eschmeyer, William N., ed., 1998: Catalog of Fishes. Special Publication of the Center for Biodiversity Research and Information, no. 1, vol 1-3. 2905.
    Fricke, R., Eschmeyer, W. N. & Van der Laan, R. (eds). (2019). Catalog of Fishes: Genera, Species, References. Electronic version accessed dd mmm 2019.
    Froese, R. & D. Pauly (Editors). (2021). FishBase. World Wide Web electronic publication. version (02/2021).
    King, C.M.; Roberts, C.D.; Bell, B.D.; Fordyce, R.E.; Nicoll, R.S.; Worthy, T.H.; Paulin, C.D.; Hitchmough, R.A.; Keyes, I.W.; Baker, A.N.; Stewart, A.L.; Hiller, N.; McDowall, R.M.; Holdaway, R.N.; McPhee, R.P.; Schwarzhans, W.W.; Tennyson, A.J.D.; Rust, S.; Macadie, I. (2009). Phylum Chordata: lancelets, fishes, amphibians, reptiles, birds, mammals. in: Gordon, D.P. (Ed.) (2009). New Zealand inventory of biodiversity: 1. Kingdom Animalia: Radiata, Lophotrochozoa, Deuterostomia. pp. 431-554.
    Last & Stevens 1994, Compagno 2001, Ojeda et al. 2000, Acuña et al.2002, Lamilla & Bustamante 2005, Cerna & Licandeo 2009, Randall & Cea 2011
    Liu, J.Y. [Ruiyu] (ed.). (2008). Checklist of marine biota of China seas. China Science Press. 1267 pp.
    McEachran, J. D. (2009). Fishes (Vertebrata: Pisces) of the Gulf of Mexico, Pp. 1223–1316 in: Felder, D.L. and D.K. Camp (eds.), Gulf of Mexico–Origins, Waters, and Biota. Biodiversity. Texas A&M Press, College Station, Texas.
    Nelson, Joseph S., Edwin J. Crossman, H. Espinosa-Pérez, L. T. Findley, C. R. Gilbert, et al., eds., 2004: Common and scientific names of fishes from the United States, Canada, and Mexico, Sixth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 29. ix + 386.
    Rafinesque, C. S. (1810). Caratteri di alcuni nuovi generi e nuove specie di animali e piante della sicilia, con varie osservazioni sopra i medisimi. Per le stampe di Sanfilippo: Palermo, Italy. pp. 105, 20 fold. Pl.
    Robins, Richard C., Reeve M. Bailey, Carl E. Bond, James R. Brooker, Ernest A. Lachner, et al., 1980: A List of Common and Scientific Names of Fishes from the United States and Canada, Fourth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 12. 174.
    Robins, Richard C., Reeve M. Bailey, Carl E. Bond, James R. Brooker, Ernest A. Lachner, et al., 1991: Common and Scientific Names of Fishes from the United States and Canada, Fifth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 20. 183.
    van der Land, J.; Costello, M.J.; Zavodnik, D.; Santos, R.S.; Porteiro, F.M.; Bailly, N.; Eschmeyer, W.N.; Froese, R. (2001). Pisces, in: Costello, M.J. et al. (Ed.) (2001). European register of marine species: a check-list of the marine species in Europe and a bibliography of guides to their identification. Collection Patrimoines Naturels, 50: pp. 357-374
  • Ostala hrvatska imena
    psina oštronoska, psina dugonoska, psina iglozuba, psina čavlozuba, dugonoska
  • Strana imena
    Shortfin Mako (engleski), taupe bleue (francuski), ossirina (talijanski), Mako, Makrelenhai (njemački)
  • Locus typicus
    Sicilija, Sredozemno more
  • Bibliografija
  • SOLDO, A. I JARDAS, I., 2000. Large sharks in the eastern Adriatic. Proc. 4th Europ. Elasm. Assoc. Meet., Livorno (Italy), 2000, Vacchi, M., La Mesa, G., Serena, F. I Séret, B., eds., ICRAM, ARPAT & SFI, 2002, 142–155.