CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Trogirski lažištipavčić (Microchthonius karamani) (FOTO: R. OZIMEC)

trogirski lažištipavčić

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001154

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN B1ab(iii)+2ab(iii))

Datum procjene
01.12.2009.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Ozimec, R. (2009): Microchthonius karamani (Hadzi, 1933) (HRCP001154). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1154. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Roman Ozimec
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.1 Stambena i urbana područja, 1.3 Turistička i rekreacijska područja, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 6.3 Rad i druge aktivnosti
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Direktne prijetnje (DT): Trogirski lažištipavčićić je grabežljivac sa samog vrha hranidbene piramide te svaki poremećaj staništa koji utječe na populacije ostalih špiljskih organizama kojima se hrani ugrožava njegov opstanak, što ga zbog ograničene rasprostranjenosti čini vrlo ranjivom vrstom. Oba su dosad utvrđena nalazišta vrlo mali speleološki objekti koji se intenzivno koriste kao svetište i podrumski prostor te je zbog tehničkih zahvata unutar objekata upitan opstanak populacije. (DT 1.1; 6.3). Oba se nalazišta nalaze unutar izrazito razvijenog turističkog područja s izgrađenim pristupnim putovima i prometnicama (DT 1.3; 4.1). Negativni učinci (S): Degradacija špiljskih ekosustava zbog promjene režima podzemnih voda i oborina, uz smanjenje unosa hranjivih tvari iz epikrške zone u dublje dijelove staništa (S 1.2).
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Strogo zaštićena vrsta i špiljska staništa prema postojećem Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05, 139/08).
  • Potrebne mjere očuvanja
    2.1. Upravljanje područjem/površinom, 5.4. Usklađenost i provedba
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Dodatno treba zaštititi oba poznata nalazišta postavljanjem sigurnosnih ulaznih vrata (CA 2.1), uspostaviti monitoring za praćenje statusa staništa, posebice količine i kvalitete vode (CA 2.1; 5.4), te populacija.
  • Potrebna istraživanja
    3.1 Trendovi populacije, 3.4 Trendovi staništa
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    Potrebno je uspostaviti monitoring za praćenje statusa staništa, posebice količine i kvalitete vode (CA 2.1; 5.4), te populacija.
  • Biologija vrste
  • Opis
    Sitan, tijelo je dugo svega oko 1,4 mm, bez pigmenta, nježne svijetlocrvenkaste boje glavopršnjaka (cephalothorax) i čeljusnih nožica (pedipalp), bogato obraslo dlačicama (chetae), s izduženim osjetilnim dlakama (trichobotria). U potpunosti je slijep, bez ostataka očiju. Čeljusne su nožice dugačke do 2 mm, s prstima tek nešto dužim od 0,5 mm. Prsti su karakteristično izrazito svinuti i imaju vrlo rijetke, ali zato izrazito velike i izdužene zubiće. Trogirski lažištipavčićić je grabežljivac koji se hrani skokunima (Colembolla) i juvenilnim kopnenim jednakonožnim rakovima (Isopoda terrestria), ali i juvenilnim paucima (Araneae), grinjama (Acari) i drugim najsitnijim beskralješnjacima.
  • Staništa
    H.1.1.4.1. Špilje umjerenih uvjeta s troglobiontskim beskralješnjacima
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Obitava uz tlo, najčešće ispod kamenja, rijetko u lovu na stijenkama špilje.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Trogirski lažištipavčićić proširen je na području srednjodinarske biogeografske regije, stenoendem je Hrvatske, Splitsko- dalmatinske županije, otoka Čiova i trogirskog primorja. Vrlo je dugo bio poznat isključivo sa svojeg tipskog nalazišta, za koje još uvijek postoje dvojbe radi li se o Špilji Sv. Filipa i Jakoba kod Marine nedaleko od Trogira ili Špilji Bilosoja (Špilja kod samostana) na otoku Čiovu kod Trogira, a moguće je da je opisan na osnovi primjeraka iz obje špilje. Opisan je na temelju tri primjerka, dvije ženke i jednog mužjaka, sakupljenih još 1924. godine (Hadži, 1933; Ozimec, 2005; Bedek i sur., 2006). Tek su 2006. godine, 82 godine nakon nalaza vrste, u oba dvojbena nalazišta utvrđeni daljnji primjerci ove vrste (det. R. Ozimec).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Trogirski lažištipavčićić proširen je na području srednjodinarske biogeografske regije, stenoendem je Hrvatske, Splitsko- dalmatinske županije, otoka Čiova i trogirskog primorja. Vrlo je dugo bio poznat isključivo sa svojeg tipskog nalazišta, za koje još uvijek postoje dvojbe radi li se o Špilji Sv. Filipa i Jakoba kod Marine nedaleko od Trogira ili Špilji Bilosoja (Špilja kod samostana) na otoku Čiovu kod Trogira, a moguće je da je opisan na osnovi primjeraka iz obje špilje. Opisan je na temelju tri primjerka, dvije ženke i jednog mužjaka, sakupljenih još 1924. godine (Hadži, 1933; Ozimec, 2005; Bedek i sur., 2006). Tek su 2006. godine, 82 godine nakon nalaza vrste, u oba dvojbena nalazišta utvrđeni daljnji primjerci ove vrste (det. R. Ozimec).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Arachnida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Pseudoscorpiones
  • Porodica
    Chthoniidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    -
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Trogir miniature chthonid
  • Locus typicus
    špilja sv. Filipa i Jakoba ili špilja Bilosoja (špilja kod samostana)
  • Bibliografija
  • Bedek, J., Gottstein Matočec, S., Jalžić, B., Ozimec, R., Štamol, V. 2006: Katalog tipskih špiljskih lokaliteta faune Hrvatske (Catalogue of Cave Type Localities of Croatian Fauna). Nat. Croat., 15 (Suppl.), 154 pp.
    Hadži, J., 1933, Prinos poznavanju pseudoskorpijske faune Primorja. Prir. Istraž. Kralj. Jug., JAZU, 18, 125–192.
    Ozimec, R., 2005a: Fauna i ekologija lažištipavaca (Pseudoscorpiones) Hrvatske, Magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Biološki odsjek, 1–308.