CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Veličanstveni lažištipavčić (Chthonius magnificus) (FOTO: R. OZIMEC)

veličanstveni lažištipavčić

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001144

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(EN B1ab(iii)+2ab(iii))

Datum procjene
01.12.2009.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Ozimec, R. (2009): Chthonius magnificus Beier, 1938 (HRCP001144). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1144. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Roman Ozimec
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.1 Stambena i urbana područja, 1.3 Turistička i rekreacijska područja, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 5.1 Lov i prikupljanje kopnenih životinja, 6.1 Rekreacijske aktivnosti, 9.4 Smeće i kruti otpad, 11.2 Suše
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Direktne prijetnje (DT): Veličanstveni lažištipavčić je grabežljivac sa samog vrha hranidbene piramide te svaki poremećaj staništa koji utječe na populacije ostalih špiljskih organizama kojima se hrani ugrožava njegov opstanak, što ga zbog ograničene rasprostranjenosti čini vrlo ranjivom vrstom. Jedina su sigurna nalazišta tri lako dostupne špilje koje se nalaze na području Konavala odnosno u blizini jadranske obale te su ugrožene zbog intenzivne urbanizacije obalnog prostora (DT 1.1). Šipun špilja i Ðurovića špilja su turistički uređene špilje u kojima su obavljeni opsežni tehnički zahvati te je nužan stalni monitoring kako ne bi došlo do daljnje devastacije špiljskih staništa (DT 1.3). Postoji opasnost od izgradnje pristupnih putova i prometnica (DT 4.1), a ugrožava ga i sakupljanje špiljske faune (DT 5.1), razvoj rekreativnih sadržaja, ponajprije posjeti špiljama bez stručnog nadzora (DT 6.1) te bacanje otpada u špiljska staništa (DT 9.4). Nalazišta su relativno male i plitko pod površinom locirane špilje koje su u velikoj opasnosti da zbog manjka oborina dođe do isušivanja špiljskih staništa (DT 11.2). Negativni učinci (S): Degradacija špiljskih ekosustava zbog promjene režima podzemnih voda i oborina te pojave požara, uz smanjenje unosa hranjivih tvari iz epikrške zone u dublje dijelove podzemnih staništa (S 1.2). Kod turistički uređenih špilja, Šipun špilje i Ðurovića špilje, prisutno je namjerno ili nenamjerno ubijanje primjeraka zbog aktivnosti u špiljama (S 2.1).
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Strogo zaštićena vrsta i špiljska staništa prema postojećem Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05, 139/08). Špilja Šipun je zaštićena u kategoriji geomorfološkog spomenika prirode od 1963. godine i njome upravlja Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Dubrovačko-neretvanske županije (Zwicker i sur., 2008).
  • Potrebne mjere očuvanja
    2.1. Upravljanje područjem/površinom, 3.4 Ex-situ očuvanje, 5.2. Politika i regulativa, 5.4. Usklađenost i provedba
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Potrebno je obavezno osigurati provedbu uvjeta i mjera zaštite uvrštenih službenim Pravilnikom o unutarnjem redu špilje Šipun i Ðurovića špilje (Članak 134. do 145. ZZP-a) u Ugovor o koncesiji te nadzirati koncesionarevu provedbu (DT 5.2; 5.4). Budući da se radi o iznimno osjetljivim špiljskim sustavima s čak 20 opisanih svojti u Hrvatskoj (18+2), potrebno je uspostaviti stalni monitoring obje špilje (CA 2.1) te populacija, uz dodatnu ex-situ zaštitu pohranjivanjem u banku gena (CA 3.4).
  • Potrebna istraživanja
    3.1 Trendovi populacije
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    Budući da se radi o iznimno osjetljivim špiljskim sustavima s čak 20 opisanih svojti u Hrvatskoj (18+2), potrebno je uspostaviti stalni monitoring obje špilje (CA 2.1) te populacija, uz dodatnu ex-situ zaštitu pohranjivanjem u banku gena (CA 3.4).
  • Biologija vrste
  • Opis
    Tijelo dužine 1,5–2,5 mm, bez pigmenta, nježne svijetlocrvenkaste boje glavopršnjaka (cephalothorax) i čeljusnih nožica (pedipalp), bogato obraslo dlačicama (chetae), s izduženim osjetilnim dlakama (trichobotria). Potpuno je slijep, bez ikakvih ostataka očiju na glavopršnjaku. Čeljusne su nožice duge do 4 mm, s do 2 mm izduljenim, karakteristično svinutim prstima koji imaju reduciran broj zubića. Izražen je spolni dimorfizam, ženke su znatno veće od mužjaka uz niz manjih morfoloških razlika (Beier, 1939). Veličanstveni lažištipavčić je grabežljivac koji se hrani skokunima (Colembolla) i kopnenim jednakonožnim rakovima (Isopoda terrestria), ali i juvenilnim paucima (Aranea), grinjama (Acari) i drugim beskralješnjacima.
  • Staništa
    H.1.1.4.1. Špilje umjerenih uvjeta s troglobiontskim beskralješnjacima
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    -
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Veličanstveni lažištipavčić je stenoendem južnodinarske biogeografske regije, Hrvatske, Dubrovačko-neretvanske županije i Konavala. Opisan je iz špilje Šipun u Cavtatu, najbogatijeg tipskog nalazišta u Hrvatskoj sa 18 opisanih svojti (Bedek i sur., 2006), na osnovi brojnih primjeraka (Beier, 1938, 1939; Ozimec, 2005). Osim za tipsko nalazište, utvrđen je za još dva speleološka objekta na području Konavala: turistički uređenu Ðurovića špilju kod Močića (Beier, 1939) i Vilinu špilju kod Gruda (leg. i det. R. Ozimec). Nalazi čudesnog lažištipavčića za Jamu pod Hum, južno od Trebinja u Bosni i Hercegovini (Beier, 1939), te za Močiljsku špilju (P.R. Deeleman, 1975) vrlo su upitni jer naknadnim istraživanjem Močiljske špilje nisu nađeni primjerci ove vrste, već morfološki vrlo slične vrste C. trebinjensis (Ozimec, 2005). Navod veličanstvenog lažištipavčića za otok Brač na osnovi jednog primjerka iz Jame kod Plošnog Guvna kod Pražnica (Ćurčić, 1988) sigurno je pogrešan (Ozimec, 2005).
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Veličanstveni lažištipavčić je stenoendem južnodinarske biogeografske regije, Hrvatske, Dubrovačko-neretvanske županije i Konavala. Opisan je iz špilje Šipun u Cavtatu, najbogatijeg tipskog nalazišta u Hrvatskoj sa 18 opisanih svojti (Bedek i sur., 2006), na osnovi brojnih primjeraka (Beier, 1938, 1939; Ozimec, 2005). Osim za tipsko nalazište, utvrđen je za još dva speleološka objekta na području Konavala: turistički uređenu Ðurovića špilju kod Močića (Beier, 1939) i Vilinu špilju kod Gruda (leg. i det. R. Ozimec). Nalazi čudesnog lažištipavčića za Jamu pod Hum, južno od Trebinja u Bosni i Hercegovini (Beier, 1939), te za Močiljsku špilju (P.R. Deeleman, 1975) vrlo su upitni jer naknadnim istraživanjem Močiljske špilje nisu nađeni primjerci ove vrste, već morfološki vrlo slične vrste C. trebinjensis (Ozimec, 2005). Navod veličanstvenog lažištipavčića za otok Brač na osnovi jednog primjerka iz Jame kod Plošnog Guvna kod Pražnica (Ćurčić, 1988) sigurno je pogrešan (Ozimec, 2005).


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Arachnida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Pseudoscorpiones
  • Porodica
    Chthoniidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    -
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Magnificent chthonid
  • Locus typicus
    Šipun špilja
  • Bibliografija
  • Bedek, J., Gottstein Matočec, S., Jalžić, B., Ozimec, R., Štamol, V. 2006: Katalog tipskih špiljskih lokaliteta faune Hrvatske (Catalogue of Cave Type Localities of Croatian Fauna). Nat. Croat., 15 (Suppl.), 154 pp.
    Beier, M.,1938: Vorlaufige Mitteilung üüber neue Höhlenpseudoscorpione der Balkanhalbinsel. Stud. Allg. Karstf., Biol. Ser., 3, 1–8.
    Beier, M.,1939: Die Höhlenpseudoscorpione der Balkanhalbinsel. Stud. Allg. Karstf., Biol. Ser. 4, 1–83.
    Ćurčić, B. P. M.,1988: Cave-dweling pseudoscorpions of the dinaric karst, SAZU, Class. IV, 26, 1–191.
    Deeleman, P. R., 1975: Coll. Deeleman – Pseudoscorpiones, Jugoslawien, Liste 1, 1–3.
    Ozimec, R., 2005a: Fauna i ekologija lažištipavaca (Pseudoscorpiones) Hrvatske, Magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Biološki odsjek, 1–308.
    Ozimec, R., 2005b: Stopama gromačkog pračovjeka – Život u podzemlju dubrovačkoga krša. Katalog izložbe. Grad Dubrovnik – Upravni odjel za zaštitu okoliša i prostorno uređenje i Hrvatsko biospeleološko društvo, 1–36.
    Zwicker, G., Žeger Pleše, I., Zupan, I., 2008: Zaštićena geobaština Republike Hrvatske. Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, pp. 80