CRVENI POPIS
Natrag
Pelješki velepipalac (Troglamaurops leptoderina) (FOTO: R. OZIMEC)
pelješki velepipalac
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001128
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR B1ab(iii)+2ab(iii))
Datum procjene
01.12.2009.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Ozimec, R. (2009): Troglamaurops leptoderinus (Reitter, 1901) (HRCP001128). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1128. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Roman Ozimec
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
1.1 Stambena i urbana područja, 6.3 Rad i druge aktivnosti - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Direktne prijetnje (DT): Pelješki velepipalac je grabežljivac sa samog vrha hranidbene piramide te svaki poremećaj populacija ostalih špiljskih organizama kojima se hrani ugrožava njegov opstanak, što ga zbog ograničene rasprostranjenosti čini vrlo ranjivom vrstom. Tipsko je nalazište pelješkog velepipalca, Gorska jama kod Janjine na poluotoku Pelješcu, devastirano pri gradnji lokalnog vodovoda (DT 1.1)., a novoutvrđeno nalazište, špilja Nakovana, uslijed sustavnih arheoloških iskopavanja (DT 6.3) - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Strogo zaštićena vrsta i špiljska staništa prema postojećem Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05, 139/08). - Potrebne mjere očuvanja
2.1. Upravljanje područjem/površinom, 3.4 Ex-situ očuvanje, 5.1. Legislativa, 5.4. Usklađenost i provedba - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Potrebna je zaštita i rekonstrukcija tipskog nalazišta Gorske špilje kod Janjine postavljanjem sigurnosnih ulaznih vrata (CA 2.1). Treba poboljšati provedbu i nadzor mjera i uvjeta zaštite prirode uvrštenih u prostorne planove Pelješca ili ako mjere zaštite prirode još nisu utvrđene, osigurati njihovo uvrštenje i provedbu (CA 5.1; 5.4.). Treba i istražiti taksonomski status pelješkog velepipalca te uspostaviti monitoring za praćenje statusa staništa (CA 2.1) i populacija, uz dodatnu ex-situ zaštitu pohranjivanjem u banku gena (CA 3.4). - Potrebna istraživanja
1.1 Taksonomija, 3.1 Trendovi populacije, 3.4 Trendovi staništa - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
Treba i istražiti taksonomski status pelješkog velepipalca te uspostaviti monitoring za praćenje statusa staništa (CA 2.1) i populacija, uz dodatnu ex-situ zaštitu pohranjivanjem u banku gena (CA 3.4).
- Biologija vrste
- Opis
Vrlo vitko tijelo građeno od tri dijela, glave, prsa s nogama i zatka, dugo je 2,4 mm. Relativno je velik za skupinu pipalica te iako bez pigmenta, zbog hitina je sjajne blijedožućkaste boje. Glava je izraženo izduljena, s jakim čuperkom dlaka na osnovi glave, nalik na četkastu bradu s izrazito izduljenim ticalima. Slijep je, oči u potpunosti nedostaju. Prsa su izduljena, nešto kraća od glave, otprilike iste širine. Za pipalice (Pselaphinae) karakteristična čeljusna pipala (palpus maxillaris) imaju izduljeni zadnji, četvrti, članak i nisu jako izražena. Pelješki velepipalac je grabežljivac koji se hrani skokunima (Colembolla), dvorepcima (Diplura) i grinjama (Acari) te drugim sitnim beskralješnjacima. - Staništa
H.1.1.4.1. Špilje umjerenih uvjeta s troglobiontskim beskralješnjacima - Obrazloženje (staništa i ekologija)
- - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Pelješki velepipalac pripada fauni južnodinarske biogeografske regije i stenoendem je Hrvatske, Dubrovačko-neretvanske županije i poluotoka Pelješca. Opisan je 1901. godine iz Gorske jame kod Janjine na poluotoku Pelješcu na osnovi jednog primjerka koji je 1900. godine sakupio austrijski entomolog Adolf Winneguth (Reitter, 1901). Nakon opisa, unatoč višekratnim istraživanjima, vrsta više nije nađena (Hlavač i sur., 2008). Nedavnim biospeleološkim istraživanjem u špilji Nakovani kod Vignja na poluotoku Pelješcu nađen je jedan primjerak pelješkog velepipalca, kod kojeg su zabilježene određene manje morfološke razlike u odnosu na holotip (leg. i det. R. Ozimec). - Nacionalna rasprostranjenost
Stenoendem je Hrvatske, Dubrovačko-neretvanske županije i poluotoka Pelješca. Opisan je 1901. godine iz Gorske jame kod Janjine na poluotoku Pelješcu na osnovi jednog primjerka koji je 1900. godine sakupio austrijski entomolog Adolf Winneguth (Reitter, 1901). Nakon opisa, unatoč višekratnim istraživanjima, vrsta više nije nađena (Hlavač i sur., 2008). Nedavnim biospeleološkim istraživanjem u špilji Nakovani kod Vignja na poluotoku Pelješcu nađen je jedan primjerak pelješkog velepipalca, kod kojeg su zabilježene određene manje morfološke razlike u odnosu na holotip (leg. i det. R. Ozimec).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Insecta - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Coleoptera - Porodica
Staphylinidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
- - Ostala hrvatska imena
- - Strana imena
Pelješac troglamaurops - Locus typicus
Gorska jama
- Bibliografija
- Hlavač, P., Ozimec, R. & Pavićević, D., 2008: Catalogue of the troglobitic Pselaphinae (Coleoptera, Staphylinidae) of the Balkan Peninsula, with a key to genera. Advances in the studies of the fauna of the Balkan Peninsula-Papers dedicated to the memory of G. Nonveiller, Inst. Nat. Cons. Serbia, 22, 307–328.