CRVENI POPIS
Natrag
Veleštipavac (Neobisium lethaeum ssp.) (FOTO: R. OZIMEC)
šipunski veleštipavac
Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)
Znanstveni naziv vrste (važeći)
Populacija
Razmnožavajuća populacija
Šifra
HRCP001109
Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR B1ab(iii)+2ab(iii))
Datum procjene
01.12.2009.
Prethodne procjene
nema procjene
Citat
Ozimec, R. (2009): Neobisium lethaeum superbum Beier, 1938 (HRCP001109). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1109. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.
- Procjena ugroženosti vrste
- Procjenitelj(i)
Roman Ozimec
- Suradnik/ci
- Obrazloženje procjene
-
- Globalna procjena
Nije procjenjivana - NE - Europska procjena
Nije procjenjivana - NE - Mediteranska procjena
Nije procjenjivana - NE - IUCN razlog promjene
Nema promjene kategorije - Napomena uz razlog promjene
-
- Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
- Razlog ugroženosti svake subpopulacije
- - Korištenje
- - Ugroze i njihovi učinci
1.1 Stambena i urbana područja, 1.3 Turistička i rekreacijska područja, 4.1 Ceste i željezničke pruge, 5.1 Lov i prikupljanje kopnenih životinja, 6.1 Rekreacijske aktivnosti - Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
Direktne prijetnje (DT): Šipunski veleštipavac je grabežljivac sa samog vrha hranidbene piramide te svaki poremećaj populacija ostalih špiljskih organizama kojima se hrani ugrožava njegov opstanak, što ga zbog iznimno ograničene rasprostranjenosti čini vrlo ranjivom vrstom. Na cijelom području Cavtata, posebice obalnog dijela na kojem se nalazi Šipun špilja, izražena je urbanizacija (DT 1.1). Šipun je turistički uređena špilja, relativno mala, kod koje je zbog opsežnih tehničkih zahvata unutar objekta i turističkoga korištenja ugrožen opstanak populacije, izražen zagrijavanjem špiljskih staništa, osvijetljenošću, povećanjem koncentracije ugljikova dioksida i ostavljanjem otpada. Problem je i stara i dotrajala instalacija koja se raspada te kemijski onečišćuje špilju (DT 1.3; 6.1). Postoji opasnost od gradnje prometnice planirane u neposrednom području špilje Šipun (DT 4.1). Špiljska se fauna, zbog lakog pristupa špilji, ilegalno sakuplja (DT 5.1). Negativni učinci (S): Degradacija špiljskih ekosustava zbog promjene režima podzemnih voda i oborina te pojave požara, uz smanjenje unosa hranjivih tvari iz epikrške zone u dublje dijelove podzemnih staništa. Obrastanje špiljskog nadsloja i probijanje korijenja višeg bilja u špiljska staništa, posebice izraženo u novije doba zbog zapuštanja kultivacije nadsloja (S 1.2). Namjerno ili nenamjerno ubijanje primjeraka zbog aktivnosti u špiljama (S 2.1). - Postojeće mjere očuvanja
- - Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
Strogo zaštićena vrsta i špiljska staništa prema postojećem Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05; NN 139/08). Špilja Šipun zaštićena je u kategoriji geomorfološkog spomenika prirode od 1963. godine i njome upravlja Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Dubrovačko-neretvanske županije (Zwicker i sur., 2008). - Potrebne mjere očuvanja
- - Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
Potrebno je obavezno osigurati provedbu uvjeta i mjera zaštite uvrštenih službenim Pravilnikom o unutarnjem redu špilje Šipun (Članak 134. do 145. ZZP-a) u Ugovor o koncesiji te nadzirati koncesionarevu provedbu (DT 5.4). Budući da je riječ o iznimno osjetljivom špiljskom sustavu s najvećim brojem opisanih svojti u Hrvatskoj (18), potrebno je uspostaviti stalni monitoring špilje, istražiti moguće postojanje šipunskog veleštipavaca te u slučaju ponovnog nalaza uspostaviti monitoring za praćenje statusa staništa, posebice količine i kvalitete vode (CA 2.1; 5.4). - Potrebna istraživanja
1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.1 Trendovi populacije, 3.4 Trendovi staništa - Obrazloženje (potrebna istraživanja)
Budući da je riječ o iznimno osjetljivom špiljskom sustavu s najvećim brojem opisanih svojti u Hrvatskoj (18), potrebno je uspostaviti stalni monitoring špilje, istražiti moguće postojanje šipunskog veleštipavaca te u slučaju ponovnog nalaza uspostaviti monitoring za praćenje statusa staništa, posebice količine i kvalitete vode (CA 2.1; 5.4).
- Biologija vrste
- Opis
Tijelo je dugo 3,5 mm, bez pigmenta, crvenkastooker boje glavopršnjaka (cephalothorax) i čeljusnih nožica (pedipalp), bogato obraslo dlačicama (chetae), s izduženim osjetilnim dlakama (trichobotria). Potpuno je slijep, bez ostataka očiju na glavopršnjaku. Karakteristične čeljusne nožice dužinom oko 10 mm, najduže su u okviru vrste, ali s relativno najkraćim prstima i gustim, sitnim zubima. Grabežljivac je koji se hrani skokunima (Colembolla) i kopnenim jednakonožnim rakovima (Isopoda terrestria), ali i paucima (Araneae), grinjama (Acari) i drugim beskralješnjacima. - Staništa
H.1.1.4.1. Špilje umjerenih uvjeta s troglobiontskim beskralješnjacima - Obrazloženje (staništa i ekologija)
Obitava ispod kamenja i u pukotinama kopnenih špiljskih staništa. - Duljina generacije
- - Veličina i trend populacije
-
- Rasprostranjenost vrste
- Globalna rasprostranjenost
Šipunski veleštipavac pripada fauni južnodinarske biogeografske regije i stenoendem je Hrvatske, Dubrovačko-neretvanske županije i Konavala. Poznat je isključivo sa svojeg tipskog nalazišta, Šipun špilje u Cavtatu na području Konavala, odakle je opisan na temelju samo jedne ženke nađene još 1913. godine (Beier, 1938; 1939; Bedek i sur., 2006). Unatoč višekratnom istraživanju tipskog nalazišta, koje je proveo još češki biospeleolog Karel Absolon te recentno tim HBSD-a, kao i biospeleološkog istraživanja brojnih speleoloških objekata na području Konavala, svojta nikada više nije nađena (Ozimec, 2005). - Nacionalna rasprostranjenost
Stenoendem je Hrvatske, Dubrovačko-neretvanske županije i Konavala. Poznat je isključivo sa svojeg tipskog nalazišta, Šipun špilje u Cavtatu na području Konavala, odakle je opisan na temelju samo jedne ženke nađene još 1913. godine (Beier, 1938; 1939; Bedek i sur., 2006). Unatoč višekratnom istraživanju tipskog nalazišta, koje je proveo još češki biospeleolog Karel Absolon te recentno tim HBSD-a, kao i biospeleološkog istraživanja brojnih speleoloških objekata na području Konavala, svojta nikada više nije nađena (Ozimec, 2005).
Rasprostranjenost:
- Sistematika
- Razred
Arachnida - Podrazred
- - Nadred
- - Red
Pseudoscorpiones - Porodica
Neobisiidae - Sinonimi
- Taksonomski izvori
- - Ostala hrvatska imena
- - Strana imena
Šipun neobisid - Locus typicus
Šipun špilja
- Bibliografija
-
Bedek, J., Gottstein Matočec, S., Jalžić, B., Ozimec, R., Štamol, V. 2006: Katalog tipskih špiljskih lokaliteta faune Hrvatske (Catalogue of Cave Type Localities of Croatian Fauna). Nat. Croat., 15 (Suppl.), 154 pp.
Beier, M.,1938: Vorlaufige Mitteilung üüber neue Höhlenpseudoscorpione der Balkanhalbinsel. Stud. Allg. Karstf., Biol. Ser., 3, 1–8.
Beier, M.,1939: Die Höhlenpseudoscorpione der Balkanhalbinsel. Stud. Allg. Karstf., Biol. Ser. 4, 1–83.
Ozimec, R., 2005a: Fauna i ekologija lažištipavaca (Pseudoscorpiones) Hrvatske, Magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Biološki odsjek, 1–308.
Zwicker, G., Žeger Pleše, I., Zupan, I., 2008: Zaštićena geobaština Republike Hrvatske. Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb, pp. 80