CRVENI POPIS

Natrag
Card image cap

Petrački veleštipavac (Neobisium gentile giganteum) (FOTO: R. OZIMEC)

petrački veleštipavac

Znanstveni naziv vrste (u trenutku procjene)

Znanstveni naziv vrste (važeći)

Populacija
Razmnožavajuća populacija

Šifra
HRCP001108

Kategorija ugroženosti s kriterijem
(CR B1ab(iii)+2ab(iii))

Datum procjene
01.12.2009.

Prethodne procjene
nema procjene

Citat
Ozimec, R. (2009): Neobisium gentile giganteum Beier, 1939 (HRCP001108). U: „Crveni popis divljih vrsta Hrvatske“. Dostupno na: https://crvenipopis.haop.hr/preglednik/1108. Zavod za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja.

  • Procjena ugroženosti vrste
  • Procjenitelj(i)
    Roman Ozimec
  • Suradnik/ci
  • Obrazloženje procjene
    -
  • Globalna procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Europska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • Mediteranska procjena
    Nije procjenjivana - NE
  • IUCN razlog promjene
    Nema promjene kategorije
  • Napomena uz razlog promjene
    -
  • Uzroci ugroženosti i mjere očuvanja
  • Razlog ugroženosti svake subpopulacije
    -
  • Korištenje
    -
  • Ugroze i njihovi učinci
    1.1 Stambena i urbana područja
  • Obrazloženje (ugroze i njihovi učinci)
    Direktne prijetnje (DT): Petrački veleštipavac je grabežljivac sa samog vrha hranidbene piramide te svaki poremećaj populacija ostalih špiljskih organizama kojima se hrani ugrožava njegov opstanak, što ga zbog ograničene rasprostranjenosti čini vrlo ranjivom vrstom. Tipsko nalazište vrlo je mala, danas nepoznata špilja na čijem su području obavljani intenzivni građevinski radovi, pa je vrlo vjerojatno da je nalazište fizički uništeno i da više ne postoji (Ozimec, 2005) (DT 1.1). Negativni učinci (S): Degradacija špiljskih ekosustava zbog promjene režima podzemnih voda i oborina te pojave požara, uz smanjenje unosa hranjivih tvari iz epikrške zone u dublje dijelove podzemnih staništa (S 1.2).
  • Postojeće mjere očuvanja
    -
  • Obrazloženje (postojeće mjere očuvanja)
    Strogo zaštićena vrsta i špiljska staništa prema postojećem Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05, NN 139/08).
  • Potrebne mjere očuvanja
    2.1. Upravljanje područjem/površinom, 2.3. Obnova staništa i prirodnih procesa, 3.4 Ex-situ očuvanje, 5.1. Legislativa, 5.4. Usklađenost i provedba
  • Obrazloženje (potrebne mjere očuvanja)
    Ako se utvrdi da tipsko nalazište ipak nije uništeno, potrebno ga je sanirati i poboljšati provedbu i nadzor mjera i uvjeta zaštite prirode uvrštenih u prostorne planove grada Dubrovnika (CA 2.1; 2.3; 5.1; 5.4). Treba istražiti moguće postojanje populacija te u slučaju ponovnog nalaza organizirati menadžment vrste monitoringom populacija, zatim naći i opisati mužjaka i provesti dodatnu ex-situ zaštitu pohranjivanjem u banku gena (CA 3.4).
  • Potrebna istraživanja
    1.2 Veličina populacije, rasprostranjenost i prijašnji trendovi, 3.1 Trendovi populacije
  • Obrazloženje (potrebna istraživanja)
    Treba istražiti moguće postojanje populacija te u slučaju ponovnog nalaza organizirati menadžment vrste monitoringom populacija, zatim naći i opisati mužjaka i provesti dodatnu ex-situ zaštitu pohranjivanjem u banku gena (CA 3.4).
  • Biologija vrste
  • Opis
    Tijelo dugo 4,5 mm, prilično tamnocrvene boje glavopršnjaka (cephalothorax) i čeljusnih nožica (pedipalp), bogato je obraslo dlačicama (chetae), s izduženim osjetilnim dlakama (trichobotria). Oba su para očiju razvijena i gotovo normalne veličine. Karakte ristične čeljusne nožice nisu posebno izduljene, duge su malo više od 7 mm, s prstima dužine oko 2 mm. Morfološke osobine i slabija prilagodba na špiljska staništa upućuju na vrstu koja je relativno nedavno počela nastanjivati špilje. Petrački veleštipavac obitava ispod kamenja i u pukotinama kopnenih špiljskih staništa odakle izlazi u lov na plijen. Grabežljivac je koji se hrani skokunima (Colembolla), dvorepcima (Diplura) i kopnenim jednakonožnim rakovima (Isopoda terrestria), ali i drugim beskralješnjacima.
  • Staništa
    H.1.1.4.1. Špilje umjerenih uvjeta s troglobiontskim beskralješnjacima
  • Obrazloženje (staništa i ekologija)
    Budući da od opisa vrste nije pronađen niti jedan primjerak, nije moguće utvrditi mikrostanište.
  • Duljina generacije
    -
  • Veličina i trend populacije
    -
  • Rasprostranjenost vrste
  • Globalna rasprostranjenost
    Petrački veleštipavac pripada fauni južnodinarske biogeografske regije i stenoendem je Hrvatske, Dubrovačko-neretvanske županije i grada Dubrovnika. Poznat je isključivo sa svojeg tipskog nalazišta, Špilje kod Brašina-Petrače na užem području grada Dubrovnika. Opisan je na temelju samo jedne ženke nađene još 1931. godine (Beier, 1939). Najnovijim istraživanjem kroz projekt »Ombla-Paleoombla«, proveden u suradnji Državnog zavoda za zaštitu prirode i Hrvatskog biospeleološkog društva, u Golubinki kod Mrčeva, na području dubrovačkog Primorja, utvrđena je populacija vrste Neobisium gentile koja odgovara ovoj podvrsti, uz određene manje morfološke razlike (leg. P. Rade; det. R. Ozimec). Potrebno je nastaviti istraživanja kako bi se definirao taksonomski status ovih populacija.
  • Nacionalna rasprostranjenost
    Stenoendem je Hrvatske, Dubrovačko-neretvanske županije i grada Dubrovnika. Poznat je isključivo sa svojeg tipskog nalazišta, Špilje kod Brašina-Petrače na užem području grada Dubrovnika. Opisan je na temelju samo jedne ženke nađene još 1931. godine (Beier, 1939). Najnovijim istraživanjem kroz projekt »Ombla-Paleoombla«, proveden u suradnji Državnog zavoda za zaštitu prirode i Hrvatskog biospeleološkog društva, u Golubinki kod Mrčeva, na području dubrovačkog Primorja, utvrđena je populacija vrste Neobisium gentile koja odgovara ovoj podvrsti, uz određene manje morfološke razlike (leg. P. Rade; det. R. Ozimec). Potrebno je nastaviti istraživanja kako bi se definirao taksonomski status ovih populacija.


  •   Rasprostranjenost:

  • Sistematika
  • Razred
    Arachnida
  • Podrazred
    -
  • Nadred
    -
  • Red
    Pseudoscorpiones
  • Porodica
    Neobisiidae
  • Sinonimi
  • Taksonomski izvori
    -
  • Ostala hrvatska imena
    -
  • Strana imena
    Petrača neobisid
  • Locus typicus
    špilja kod Brašina-Petrače
  • Bibliografija
  • Beier, M.,1939: Die Höhlenpseudoscorpione der Balkanhalbinsel. Stud. Allg. Karstf., Biol. Ser. 4, 1–83.